Prošlo je više od tri mjeseca otkako su Sjedinjene Države pokrenule svoju pomorsku operativnu jedinicu Operaciju Prosperity Guardian, praćenu američkim i britanskim zračnim napadima u januaru, čiji je cilj bio odvratiti jemenske Hute od napada na trgovački transport na Crvenom moru.
Unatoč ovim naporima, Huti nisu popustili pred svojim napadima dronovima i projektilima na širok spektar međunarodnog brodskog tereta, kao i na same pomorske snage predvođene SAD-om.
Konačno, tekući sukob postavlja pitanja u vezi sa budućom sigurnošću u regiji i Jemenu, kao i potencijalom da ojača iranski utjecaj, s obzirom na njegovu podršku Hutima.
Ipak, to također dovodi u sumnju da li SAD mogu nastaviti s nadzorom ovog vitalnog brodskog puta, kroz koji tradicionalno prolazi 10-15 posto globalne trgovine i 30 posto svjetskih ugljikovodika.
Neodrživa zapadna politika
Osim okupljanja pomorske koalicije različitih zapadnih saveznika za zaštitu brodarstva, dok provodi zračne napade kako bi degradirali vojne sposobnosti Huta, čini se da administraciji Joea Bidena nedostaje čvrst plan o tome kako se pozabaviti krizom.
Kao što je jemenski analitičar Baraa Shiban napisao, odgovor i zračni napadi pod vodstvom SAD-a “ne pokazuju održivu zapadnu politiku prema Jemenu, već umjesto toga predstavljaju konfuznu vojnu strategiju za koju je malo vjerovatno da će dati rezultate”.
Zaista, nakon skoro osam godina brutalnog rata u Jemenu, koji je ubio više od 377.000 ljudi iz direktnih i indirektnih uzroka, Huti su proširili svoju teritoriju i proglasili se kao zvanični predstavnici u zemlji.
To je uprkos tome što je zemlja još uvijek podijeljena između Huta, međunarodno priznate vlade i južnih snaga koje podržavaju UAE.
Stagnirane mirovne mjere pod vodstvom UN-a od prekida vatre u aprilu 2022. godine također su omogućile Hutima da popune vakuum koji je ostavila razorena jemenska država. Ove međunarodne diplomatske inicijative dodatno su zanemarene usred fokusa na šire regionalne tenzije.
Frakcija je nastavila brutalno nametati svoju vladavinu mjerama kao što su nepravedna suđenja, proizvoljna hapšenja, javno bičevanje, kazne poput razapinjanja i krijumčarenje humanitarne pomoći.
Međutim, izgleda da će pozicija Huta postati jača.
Iako se vjerovalo da su početni zračni napadi oslabili sposobnosti Hutija, američki zvaničnici su priznali da se lociranje mnogih meta za skladištenje oružja Huti pokazalo izazovnim, pokazujući crnu rupu u njihovoj inteligenciji.
Zaista, tokom jemenskog rata, Huti su demonstrirali svoju svestranost i sposobnost da izdrže štetu od zračnih napada predvođenih Saudijskom Arabijom, sa svojom vojnom imovinom raštrkanom po planinskim i urbanim područjima.
Ratni brodovi SAD i Velike Britanije bili su napadnuti balističkim projektilima i dronovima kamikazama, nakon zračnih napada, prisiljavajući ih na presretanje.
A s obzirom na to da brodovi britanske kraljevske mornarice nemaju raketne sposobnosti da pogode mete Huta, to znači da su Kraljevske zračne snage morale djelovati iz svoje baze na Kipru, Akrotiri, kako bi podržale američke zračne napade, dok njena mornarica može samo presresti bespilotne letjelice Huta.
“Vrlo je teško zamisliti strategiju koja bi mogla natjerati Hute da zaustave svoje napade”, rekao je Thomas Juneau, vanredni profesor na Univerzitetu Ottawa, za The New Arab.
“Vjerovatno su zaključili da je ograničena šteta od američkih udara itekako vrijedna troškova.”
Iskorištavanje javnog mnijenja
Moglo bi se reći da je ova utakmica donekle bila čista pobeda za Hute. Iako su do marta izgubili najmanje 34 borca, to ih je učinilo široko popularnim u Jemenu, kao i drugdje u regionu.
“Huti koriste zapadne vojne operacije protiv njih kako bi ojačali svoju popularnost među propalestinskom arapskom javnošću”, napisao je Afrah Nasser, dodajući da će obnovljena teroristička oznaka Hutija učiniti malo da oslabi frakciju i da će vidjeti samo pomoć smanjenju osiromašenih Jemenaca.
Što se tiče Gaze, Huti su svoje poteze predstavili kao solidarnost s Palestincima i oblik ‘sankcija’ Izraelu usred njegovog rata u opkoljenoj enklavi.
To je donekle izvršilo pritisak na Izrael. Uprava izraelske luke Eilat je 20. marta rekla da će otpustiti oko 50 posto svog osoblja nakon što su komercijalne aktivnosti luke na Crvenom moru pale za oko 85 posto.
Ukoliko dođe do prekida vatre, Huti bi to mogli smatrati “pobjedom” jer su izvršili pritisak na Izrael i njegove zapadne pristalice, kao sredstvo za sticanje dalje javne podrške u Jemenu.
Međutim, posledice su postale šire, značajno utičući na međunarodnu trgovinu. Teretni promet kroz južni dio Crvenog mora smanjen je za otprilike 70 posto od početka decembra, dok je kontejnerski transport zabilježio pad od oko 90 posto, a tranzit tankera za gas skoro je potpuno prestao.
Huti su uvjeravali i Kinu i Rusiju da će njihov vlastiti teret biti siguran, uglavnom zbog savezništva s Iranom. Međutim, bilo je više „zastoja u realaizaciji” što je rezultiralo pogocima na komercijalnim plovilima iz obje zemlje. Neki teret koji je namijenjen i iz tih zemalja također je bio primoran da se preusmjeri.
Produbljivanje iranskog uticaja
S neizvjesnom budućnošću u pogledu stabilnosti Crvenog mora, Huti su unaprijedili vlastite sposobnosti naoružanja.
U martu je ta frakcija tvrdila da je nabavila hipersonične rakete koje su sposobne da „dostignu brzinu do 8 maha [tj. osam puta veća od brzine zvuka] i radi na čvrsto gorivo”.
Zbog svoje ekstremne brzine, takve projektile može biti teško presresti. U okviru njegovog arsenala su i rakete Tankil obala-more, krstareće rakete Quds Z-0 i rakete Toofan iranske proizvodnje.
Sada napredne sposobnosti Huta naglasile su stalnu podršku Irana, nešto o čemu su UN, kao i američke i zapadne obavještajne agencije, više puta izvještavale. Kontinuirana podrška Teherana također omogućava obnavljanje zaliha Huta, uključujući i one uništene u zračnim napadima.
Nabil Al-Bukiri, jemenski istraživač sa sjedištem u Istanbulu, rekao je za The New Arab da zračni napadi i odvraćanje nisu rješenje.
“Ako ne postoji stvarna međunarodna podrška legitimnoj jemenskoj vladi da zbaci Hutije i vrati zemlju i ustavni legitimitet, onda nema sumnje da će Huti grupa predstavljati stalnu prijetnju međunarodnim interesima u Crvenom moru i drugdje”, rekao je.
Nabil je dodao da akcije Huta služe za jačanje “iranskih interesa” i u Zaljevu i u Crvenom moru, nakon jačanja veza između njih dvojice.
S obzirom na izraelsko bombardiranje iranskog konzulata u Siriji 1. aprila, u kojem je ubijeno nekoliko zaposlenih i jedan iranski general, Iran je obećao odmazdu, što bi moglo za sobom povući operacije niskog nivoa. Podsticanje Huta da izvedu dalje napade na Crveno more može biti dio toga.
Neizvjesna budućnost
Bez ikakvih širih akcija za podršku Jemenu i regionalnoj stabilnosti, prijetnje koje predstavljaju Huti neće uskoro nestati.
“Vjerovatno je da bi zaustavili svoje napade ako ili kada dođe do prekida vatre na Gazi. Ali ovo bi bilo samo privremeno”, rekao je Thomas Juneau.
“Nema sumnje da oni ne bi oklijevali da ponovo zaprijete brodarstvu u Crvenom moru kako bi dobili ustupke ili jednostavno izvršili pritisak na Izrael, Saudijsku Arabiju ili Sjedinjene Države u budućnosti.”
Konačno, uspon Hutija predstavljao je novi izazov zapadnim naporima da zaštite međunarodne brodske linije. Također naglašava nedostatke u američkoj strategiji jednostavnog pokušaja odvraćanja i nametanja svog utjecaja silom, a zanemarujući sve to kao i stabilnost Jemena.
Međunarodni akteri mogli bi istovremeno težiti okončanju rata u Gazi, ali i ponovo pokrenuti sveobuhvatne diplomatske napore u Jemenu kako bi ponovo ojačali svoju međunarodno priznatu vladu.
Susjedne arapske zaljevske države koje su bile po strani u ovom sukobu, uključujući Saudijsku Arabiju i Oman, gotovo bi sigurno preferirale taj pristup, posebno imajući u vidu njihovu zabrinutost zbog nestabilnosti u Jemenu.
Ipak, s ovim akcijama koje su naizgled u dalekoj perspektivi, neizvjestan period u pogledu budućnosti Crvenog mora sve je očitiji.
(TBT,THE NEW ARAB)