Piše: Jonathan Cook, thebosniatimes.ba
Sedmicama, dok je Gaza bila razorena bombama, a broj leševa u maloj enklavi neumoljivo je rastao, zapadna javnost nije imala drugog izbora nego da se osloni na izraelsku priču za ono što se dogodilo 7. oktobra. Oko 1.150 Izraelaca je ubijeno tokom napada bez presedana na izraelske zajednice i vojne položaje u blizini Gaze.
Odsječene bebe, trudnica s rasječenom maternicom i izbodenim fetusom, djeca stavljena u peći, stotine ljudi spaljene žive, sakaćenje leševa, sistematska kampanja neopisivo divljih silovanja i djela nekrofilije.
Zapadni političari i mediji su to zasvirali, nekritički ponavljajući optužbe, ignorirajući genocidnu retoriku Izraela i sve više genocidne vojne operacije koje su ove tvrdnje podržavale.
Zatim, kako je planina tijela u Gazi sve više rasla, navodni dokazi su podijeljeni s nekolicinom, odabranim zapadnim novinarima i influenserima. Bili su pozvani na privatne projekcije snimaka koje su brižljivo kurirali izraelski zvaničnici kako bi naslikali najgoru moguću sliku operacije Hamasa.
Ovi novi inicirani ponudili su nekoliko detalja, ali su implicirali da snimci potvrđuju mnoge užase. Spremno su ponavljali izraelske tvrdnje da je Hamas “gori od ISIL-a”.
Utisak o neuporedivoj izopačenosti od Hamasa pojačan je spremnošću zapadnih medija da dozvole izraelskim glasnogovornicima, izraelskim pristalicama i zapadnim političarima da nastave sa neospornim širenjem tvrdnji da je Hamas počinio neopisiva, sadistička zvjerstva – od odrubljivanja glava i spaljivanja beba do silovanja.
Jedini novinar u britanskim mejnstrim medijima koji se nije složio bio je Owen Jones. Složivši se da izraelski video prikazuje užasne zločine počinjene nad civilima, napomenuo je da nije uključeno nijedno od gore navedenih barbarskih djela.
Umjesto toga, prikazani su strašni zločini nad civilima koji su previše poznati u ratovima i ustancima.
Izbjeljivanje genocida
Jones se suočio sa salvom napada kolega koji su ga optuživali i tražili izvinjenje. Čini se da su mu njegove novine, Guardian, usakratile da piše o Gazi kao posljedica toga.
Sada, nakon skoro šest mjeseci, ekskluzivni narativni nosač Izraela i njegovih medijskih saradnika o tim događajima konačno je slomljen.
Prošle sedmice, Al Jazeera je emitirala jednosatni dokumentarac, nazvan jednostavno “7. oktobar”, koji omogućava zapadnoj javnosti da se uvjeri šta se dogodilo. Čini se da je Jonsov izveštaj bio najbliži istini.
Ipak, Al Jazeerin film ide dalje, otkrivajući po prvi put široj publici činjenice koje su mjesecima bile u svim izraelskim medijima, ali su pažljivo isključene iz zapadne pokrivenosti. Razlog je jasan: te činjenice bi umješale Izrael u neke od zločina koje mjesecima pripisuje Hamasu.
Middle East Eye je još u decembru istaknuo ove očigledne rupe u zapletu u medijskom narativu Zapada. Od tada ništa nije urađeno da se stvari poprave.
Establišmentski mediji su dokazali da im se ne može vjerovati. Mjesecima su lahkovjerno recitirali izraelsku propagandu koja je išla prilog opravdanja genocida.
Ali to je samo dio optužnice protiv njih. Njihovo kontinuirano odbijanje da izvještavaju o rastućim dokazima o izraelskom počinjenju zločina nad vlastitim civilima i vojnicima 7. oktobra ukazuje na to da su namjerno prikrivali izraelski pokolj u Gazi.
Al Jazeerina istražna jedinica prikupila je stotine sati filma sa kamera koje su nosili Hamasovi borci i izraelski vojnici, kontrolne kamere i CCTV-a kako bi sastavila svoj dokumentarni film koji razbija mitove.
Pokazuje pet stvari koje preokreću dominantni narativ koji su nametnuli Izrael i zapadni mediji.
Prvo, zločini koje je Hamas počinio nad civilima u Izraelu 7. oktobra – i oni koje nije – iskorišteni su da zasjene činjenicu da je 7. oktobra izveo spektakularno sofisticiranu vojnu operaciju u probijanju dugo opkoljene Gaze.
Grupa je uništila vrhunske izraelske nadzorne sisteme koji su decenijama držali u zatvoru 2,3 miliona stanovnika enklave. Izbušio je rupe u izraelskoj visoko utvrđenoj barijeri koja okružuje Gazu na najmanje 10 lokacija. I zatekao je mnoge izraelske vojne kampove pored enklave koja je sprovodila okupaciju na daljinu.
Tog dana ubijeno je više od 350 izraelskih vojnika, naoružanih policajaca i stražara.
Drugo, dokumentarac potkopava teoriju zavjere da su izraelski lideri dozvolili napad Hamasa kako bi opravdali etničko čišćenje Gaze – plan na kojem Izrael aktivno radi od najmanje 2007. godine, kada je, čini se, dobio odobrenje SAD-a.
Istina, izraelski obavještajni zvaničnici uključeni u nadzor Gaze upozoravali su da Hamas priprema veliku operaciju. Ali ta upozorenja su odbačena ne zbog zavere. Uostalom, nijedan od viših ešalona u Izraelu nije imao koristi od onoga što se dogodilo 7. oktobra.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu politički je okončan kao rezultat napada Hamasa, i vjerovatno će završiti u zatvoru nakon što se trenutni pokolj u Gazi završi.
Kolonijalna arogancija
Izraelski genocidni odgovor na 7. oktobar učinio je izraelski brend toliko toksičnim na međunarodnom planu, a još više u arapskoj javnosti u regionu, da je Saudijska Arabija morala da prekine planove za sporazum o normalizaciji, što je bio najveća nada Izraela i Washingtona.
A operacija Hamasa srušila je svjetsku reputaciju izraelske vojske zbog nepobjedivosti. To je inspirisalo jemenske Ansar Allah (Huti) da napadnu plovila u Crvenom moru. To ohrabruje najvećeg izraelskog neprijatelja, Hezbolaha, u susjednom Libanu. To je ponovo osnažilo ideju da je otpor moguć širom veoma potlačenog Bliskog istoka.
Ne, nije zavjera otvorila vrata Hamasovom napadu. Bila je to kolonijalna arogancija, zasnovana na dehumanizirajućem mišljenju koje dijeli velika većina Izraelaca da su oni gospodari i da su Palestinci – njihovi robovi – previše primitivni da bi zadali značajan udarac.
Napadi od 7. oktobra trebali su natjerati Izraelce da preispitaju svoj prezirni stav prema Palestincima i pozabave se pitanjem da li bi se višedecenijski izraelski režim aparthejda i brutalnog pokoravanja mogao – i trebao – nastaviti u nedogled.
Predvidljivo, Izraelci su ignorirali poruku Hamasovog napada i kopali su dublje u svoj kolonijalni način razmišljanja.
Navodni primitivizam koji je, kako se pretpostavljalo, Palestince čini suviše slabim protivnikom da se bore protiv izraelske sofisticirane vojne mašinerije, sada je preoblikovan kao dokaz palestinskog varvarstva koje čitavo stanovništvo Gaze čini toliko opasnim, tako prijetećim, da ih treba izbrisati van.
Palestinci koji bi, kako je zaključila većina Izraelaca, mogli biti zatvoreni u kaveze kao pilići u inkubatore na neodređeno vrijeme, I u sve manjim torovima, sada se gledaju kao na čudovišta koja se moraju uništiti. Taj impuls je bio geneza trenutnog genocidnog plana Izraela za Gazu.
Samoubilačka misija
Treća stvar koju dokumentarac pojašnjava je da je Hamasov izuzetno uspješan bijeg iz zatvora poništio veću operaciju.
Grupa je toliko radila na zastrašujućoj logistici proboja – i pripremala se za brz i divljački odgovor izraelske opresivne vojne mašinerije – da nije imala nikakav ozbiljan plan za suočavanje sa situacijom koju nije mogla zamisliti: slobodom pretresanja Izraela periferiji, često neometano mnogo sati ili dana.
Hamasovi borci koji ulaze u Izrael pretpostavili su da je većina bila u samoubilačkoj misiji. Prema dokumentarcu, vlastita pretpostavka boraca bila je da se između 80 i 90 posto neće vratiti.
Cilj nije bio da se Izraelu zada neka vrsta egzistencijalnog udarca, kako izraelski zvaničnici od tada tvrde u svojoj odlučnoj racionalizaciji genocida. Trebalo je zadati udarac reputaciji Izraela za nepobjedivost napadom na njegove vojne baze i obližnje zajednice, te povlačenjem što više talaca natrag u Gazu.
Zatim bi bili razmijenjeni za hiljade palestinskih muškaraca, žena i djece koji su držani u izraelskom vojnom zatvorskom sistemu – taoci označeni kao “zatvorenici”.
Kako je glasnogovornik Hamasa Bassem Naim objasnio za Al Jazeeru, proboj je trebao vratiti očajničko stanje Gaze u centar pažnje nakon mnogo godina u kojima je oslabio međunarodni interes za okončanje opsade Izraela.
O raspravama u političkom birou grupe, on kaže da je konsenzus bio: „Moramo poduzeti akciju. Ako to ne učinimo, Palestina će biti zaboravljena, potpuno izbrisana sa međunarodne karte.”
Tokom 17 godina, Gaza je postepeno bila zadavljena do smrti. Njegovo stanovništvo pokušalo je mirne proteste kod militarizirane ograde oko svoje enklave i izraelski snajperisti su ga ubili. Svijet se toliko naviknuo na palestinsku patnju da se ugasio.
Napad 7. oktobra imao je za cilj da to promijeni, posebno ponovnim inspiriranjem solidarnosti s Gazom u arapskom svijetu i jačanjem regionalne političke pozicije Hamasa.
Namjera mu je bila da onemogući Saudijskoj Arabiji – glavnom arapskom posredniku moći u Washingtonu – da se normalizira s Izraelom, dovršavajući marginalizaciju palestinske stvari u arapskom svijetu.
Sudeći po ovim kriterijima, Hamasov napad je bio uspješan.
Gubitak fokusa
Ali mnogo dugih sati – s Izraelom uhvaćenim potpuno nespremnim i neutraliziranim sistemima nadzora – Hamas se nije suočio s vojnim kontraudarom koji je očekivao.
Čini se da su tri faktora dovela do brze erozije discipline i svrhe.
Bez značajnog neprijatelja koji bi se suprostavio ili ograničio Hamasov manevarski prostor, borci su izgubili fokus. Na snimku se vidi kako se svađaju oko toga šta da rade dok slobodno lutaju izraelskim zajednicama.
To je bilo dodatno pojačano prilivom drugih naoružanih Palestinaca koji su pomagali uspješnom proboju Hamasa i izostankom izraelskog odgovora. Mnogi su se iznenada našli u prilici da pljačkaju ili se obračunaju sa Izraelom – ubijajući Izraelce – tokom godina patnje u Gazi.
I treći faktor bio je nalet Hamasa na muzički festival Nova, koji su organizatori u kratkom roku premjestili blizu ograde oko Gaze.
Ubrzo je postao poprište nekih od najgorih zločina, iako nijedan nije ličio na divljačke ekscese koje opisuju Izrael i zapadni mediji.
Na snimku se vidi, na primjer, palestinski borci kako bacaju granate u betonska skloništa gdje su se desetine posjetitelja festivala skrivale od napada Hamasa. U jednom snimku, muškarac koji istrči biva ubijen.
Četvrto, Al Jazeera je uspjela potvrditi da se najekstremniji, sadistički i pokvareni zločini nikada nisu dogodili. Izmislili su ih izraelski vojnici, zvaničnici i hitne službe.
Jedna figura koja je ključna za ovu obmanu bio je Yossi Landau, vođa jevrejske vjerske organizacije za hitne slučajeve, Zaka. On i njegovo osoblje izmislili su neobične priče koje su lako proširili ne samo lakovjerni zapadni mediji, već i visoki američki zvaničnici.
Američki državni sekretar Antony Blinken slikovito je ispričao o četveročlanoj porodici koja je iskasapljena za stolom za doručak. Ocu je iskopano oko pred njegovo dvoje djece, od osam i šest godina. Majčina dojka je odsečena. Devojčici je amputirano stopalo, a dečaku odsečeni prsti, pre nego što su svi pogubljeni. Dželati su zatim sjeli i jeli pored svojih žrtava.
Osim što dokazi pokazuju da se ništa od toga zapravo nije dogodilo.
Landau je također tvrdio da je Hamas vezao desetine djece i žive ih spalio u kibucu Be'eri. Na drugom mjestu, on se prisjetio trudnice koja je ubijena iz vatrenog oružja, a njen stomak je razrezan i fetus izboden.
Zvaničnici u kibucu poriču bilo kakve dokaze za ove zločine. Landauovi izvještaji se ne poklapaju ni sa jednom od poznatih činjenica. Samo dvije bebe su umrle 7. oktobra, obje su ubijene nenamjerno.
Kada je izazvan, Landau nudi Al Jazeeri da pokaže fotografiju izbodenog fetusa na svom telefonu, ali je snimljen kako priznaje da to ne može učiniti.
Izmišljanje zločina
Slično, Al Jazeerino istraživanje ne nalazi dokaze o sistematskom ili masovnom silovanju 7. oktobra. Zapravo, Izrael je taj koji tog dana blokira napore međunarodnih tijela da istraže bilo kakvo seksualno nasilje.
Ugledni mediji poput New York Timesa, BBC-a i Guardiana su u više navrata udahnuli kredibilitet tvrdnjama o sistematskom silovanju od strane Hamasa, ali samo bespogovornim ponavljanjem izraelske propagande zločina.
Madeleine Rees, generalna sekretarka Međunarodne ženske lige za mir i slobodu, izjavila je za Al Jazeeru: “Država je instrumentalizirala užasne napade na žene kako bi, vjerujemo, opravdala napad na Gazu, od kojih većinu stradaju druge žene .”
Pitanje je zašto je Izrael, kada je bilo mnogo pravih zločina koje je Hamas prijavio, osjetio potrebu da izmišlja još gore?
U drugim slučajevima, Izrael je okrivio Hamas za sakaćenje tijela izraelskih žrtava, uključujući vožnju preko njih, razbijanje njihovih karlica. U nekoliko slučajeva, Al Jazeerina istraga je pokazala da su tijela Hamasovih boraca osakaćena ili prebačena od strane izraelskih vojnika.
U dokumentarcu se napominje da se izvještavanje izraelskih medija – praćeno zapadnim medijima – “fokusira ne na zločine koje su [Hamas] počinili, već na zločine koje nisu”.
Pitanje je zašto je Izrael, kada je bilo mnogo pravih zločina koje je Hamas prijavio, osjetio potrebu da izmišlja još gore? I zašto su zapadni mediji, posebno nakon što je početna izmišljotina obezglavljenih beba razotkrivena, nastavili lakovjerno reciklirati nevjerovatne priče o Hamasovom divljaštvu?
Odgovor na prvo pitanje je da je Izrael trebao stvoriti povoljnu političku klimu koja bi opravdala svoj genocid u Gazi prema potrebi.
Netanyahu je prikazan kako čestita Zakinim vođama na njihovoj ulozi u utjecanju na svjetsko mišljenje: „Moramo kupiti vrijeme koje dobijamo okretanjem svjetskim liderima i javnom mnjenju. Imate važnu ulogu u utjecaju na javno mnijenje, koje također utiče na lidere.”
Odgovor na drugo je da su rasističke predrasude zapadnih novinara omogućile da ih se lako uvjeri da su smeđi ljudi sposobni za takvo varvarstvo.
‘Hannibalova direktiva’
Peto, Al Jazeera dokumentira višemjesečno izvještavanje izraelskih medija pokazujući da su neka od zločina za koje se okrivljuje Hamas – posebno u vezi sa spaljivanjem živih Izraelaca – zapravo odgovornost Izraela.
Lišen funkcionalnog nadzora, razjarena izraelska vojna mašina naslijepo je napala. Video snimci iz helikoptera Apache pokazuju kako divlje pucaju na automobile i figure koje se kreću prema Gazi, nesposobni da utvrde da li ciljaju na borce Hamasa koji bježe ili na Izraelce koje je Hamas uzeo kao taoce.
U najmanje jednom slučaju, izraelski tenk je ispalio granatu na zgradu u kibucu Be'eri, ubivši 12 izraelskih talaca unutra. Jedna, 12-godišnja Liel Hetsroni, čiji su ugljenisani ostaci značili da se nedeljama nije mogla identifikovati, postala je poster za izraelsku kampanju da Hamas okrivi kao varvare jer su je živu spalili.
Komandant zadužen za spasilačke napore u Be'eri, pukovnik Golan Vach, prikazan je kako izmišlja za medije priču o kući koju je sam Izrael granatirao. Tvrdio je da je Hamas pogubio i spalio osam beba u kući. U stvari, nijedna beba tamo nije ubijena – a one koji su umrli u kući ubio je Izrael.
Široko rasprostranjena devastacija u zajednicama kibuca – za koje se još uvijek okrivljuje Hamas – sugerira da je izraelsko granatiranje ove konkretne kuće bilo daleko od jednokratnog. Nemoguće je utvrditi koliko je još Izraelaca ubijeno “prijateljskom vatrom”.
Čini se da su ove smrti bile povezane s žurnim pozivanjem Izraela na njegovu takozvanu “Hannibalovu direktivu” tog dana – tajni vojni protokol o ubijanju izraelskih vojnika kako bi se spriječilo da budu uzeti kao taoci i da postanu cjenkanje za oslobađanje uhapšenih Palestinaca kao talaca u izraelskim zatvorima.
U ovom slučaju, izgleda da je direktiva preinačena i korištena i protiv izraelskih civila. Izuzetno, iako je 7. oktobra u Izraelu vođena žestoka debata o upotrebi Hanibalove direktive, zapadni mediji su ostali potpuno nijemi na tu temu.
Jadna neravnoteža
Jedno pitanje koje Al Jazeera uglavnom zanemaruje je zapanjujući neuspjeh zapadnih medija širom svijeta da ozbiljno poprimaju 7. oktobar ili istraže bilo koje od zločina nezavisno o vlastitim računicama Izraela.
Pitanje koje visi nad Al Jazeerinim dokumentarcem je sljedeće: kako je moguće da nijedna britanska ili američka medijska organizacija nije preuzela zadatak koji je preuzela Al Jazeera? I dalje, zašto se čini da niko od njih nije spreman da iskoristi izvještavanje Al Jazeere kao priliku da se osvrne na događaje od 7. oktobra?
Djelomično je to zato što bi i oni sami bili optuženi bilo kakvom ponovnom procjenom u proteklih pet mjeseci. Njihovo izvještavanje je užasno neuravnoteženo: široko razrogačeno prihvaćanje bilo kakve izraelske tvrdnje o zločinima Hamasa, i slično, razrogačenih očiju prihvaćanje bilo kakvog izraelskog izgovora za pokolj i sakaćenje desetina hiljada palestinske djece u Gazi.
Ali problem ide dublje.
Ovo nije prvi put da Al Jazeera osramoti zapadne novinare o temi koja je mjesecima ili godinama dominirala naslovima.
Još 2017. godine, istraga Al Jazeere pod nazivom The Lobby pokazala je da Izrael stoji iza kampanje ocrnjivanja palestinskih aktivista solidarnosti kao antisemita u Britaniji, s Jeremyjem Corbynom kao krajnjom metom.
Ta klevetnička kampanja nastavila je biti izuzetno uspješna čak i nakon emitiranja Al Jazeere serije, ne samo zato što je istraga bila jednolično ignorisana. Britanski mediji progutali su svaku dezinformaciju koju su širili izraelski lobisti po pitanju antisemitizma.
Nastavak slične kampanje dezinformacija koju je vodio proizraelski lobi u SAD nikada nije emitovan, očigledno nakon diplomatskih prijetnji iz Washingtona Kataru. Serija je na kraju procurila na web stranicu Electronic Intifada.
Demonstranti se okupljaju ispred zgrade BBC Scotland dok ljudi učestvuju u demonstracijama u znak solidarnosti sa palestinskim narodom, u Glasgowu 14. oktobra 2023., u znak podrške “njihovom pravu na otpor
Zatim je prije 18 mjeseci Al Jazeera emitirala istraživčaki uradak pod nazivom Radnički dosijei, pokazujući kako su visoki dužnosnici britanske Laburističke stranke, uz pomoć britanskih medija, vodili tajnu zavjeru kako bi spriječili Corbyna da postane premijer. Corbyn, demokratski izabrani vođa laburista, bio je otvoreni kritičar Izraela i pristalica pravde za palestinski narod.
Još jednom, britanski mediji, koji su odigrali tako kritičnu ulogu u pomaganju u uništenju Corbyna, ignorirali su istragu Al Jazeere.
Ovdje postoji obrazac koji se može zanemariti samo putem namjernog sljepila.
Izrael i njegovi partizani imaju neometan pristup zapadnim ustanovama, gdje izmišljaju tvrdnje i klevete koje lahkovjerna novinarska grupa lahko širi.
A te tvrdnje uvijek idu samo u korist Izraela i štete cilju okončanja decenija brutalnog potčinjavanja palestinskog naroda od strane izraelskog aparthejd-režima koji sada čini genocid.
Al Jazeera je još jednom pokazala da, u pitanjima koja zapadni establišmenti smatraju najvažnijima za svoje interese – kao što je podrška visoko militariziranoj državi klijentu koja promiče kontrolu Zapada nad naftom bogatim Bliskim istokom – zapadna štampa ne prati moć, već je ruka za odnose s javnošću establišmenta.
Istraga Al Jazeere nije samo otkrila laži koje je Izrael širio o 7. oktobru kako bi opravdao svoj genocid u Gazi. To otkriva potpuno saučesništvo zapadnih novinara u tom genocidu.
(TBT,MEE)
