KOLUMNA
Bošnjačka ljevica je savršeno znala da će islam završiti u
muzeju, postepeno, samo ukoliko Islamsku zajednicu budu vodili njihovi kadrovi
koji neće direktno ustati da zatiru islam, nego koji će inaugurirati indiferentni islam, islam koji u sebi nema žara,
akcije i poleta
Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Ko smo to „Mi“? Bh., sandžački i balkanski muslimani kojima
je islam smisao života: vjera, društvo i politika. Mi smo, kako nas je svijetu
predstavljala bošnjačka savremena ljevica, nasljednici bošnjačke ulemanske
tradicije: Mehmed-ef. Handžića, Mustafe Busuladžića, Kasim-ef. Dobrače, Husein-ef.
Đoze, Muhsina Rizvića, dr. Ahmeda Smajlovića i hadži hafiza Halid-ef.
Hadžimulića…, simpatizeri dobrog dijela politike Alije Izetbegovića, odnosno dr. Džemaludina Latića, kao rodonačelnika postkomunističkog kulturnog preporoda
i duhovne obnove bosanskih muslimana, jer je postao najplodotvorniji pjesnik
duhovne i religijske poezije poznate kao ilahije i kaside. Osim toga A.
Izetbegović i Dž. Latić su najosporovaniji, odnosno najviše napadani Bošnjaci
kad je nacionalna politika, ideologija i kultura u pitanju, jednom riječju
nacionalna bošnjačka politička ideja.
Mi smo, zaista (!),
politički i svaki drugi protivnici bošnjačke i većeg dijela bh. ljevice, koju okrivljujemo
za najveće poraze koje su muslimani na Balkanu ikada doživjeli, ljevice koja je
Bošnjake dovela u najgore stanje kroz koje su oni prošli i kroz koje prolaze
tokom hiljadugodišnje svoje historije, a koja tim narodom vlada gotovo u
kontinuitetu evo preko 70 godina. Posebno za stanje krajem XX.st., kada je nad
ovim narodom, uglavnom zbog pogrešnih procjena te ljevice, njihove pogrešne
političke orijentacije, a najviše zbog njihovog eliminiranja islama iz
političkog i društvenog života, izvršen genocid! Posebno za današnje stanje
kada u prividnom miru ovaj narod gubi ono što je krvlju sačuvao braneći se
gotovo goloruk od dušmana sa svih strana! Za stanje u kome su „njegove“
krvopije sa esdeaove i lijeve strane ovaj narod bacile u političku narkozu i
sihr, pripremile mu nove poraze, pljačke, poniženja, progone, iseljavanja…, a
sigurni smo čak i najgorih mjera onda kada se zapretane islamske snage budu
odlučile da konačno zbace najveće političke ublehaše koji su se ikad pojavili
na bosanskoj sceni da vladaju u ime toga naroda.
Slučaj šehida Mustafe Busuladžića, koji je nedavno uzdrmao
sarajevsko političko „leglo gujinje,“
samo malim dijelom ilustrira ovo o čemu govorimo; taj slučaj otkriva vrh
ledenog brijega. Umjesto da je, tim povodom, u fokusu svih političkih rasprava
i obračuna zločin koga je rankovićevsko-komunistički režim počinio nad potpuno
nevinim mladićem, islamskim intelektualcem neviđena talenta i potencijala, bh.
i bošnjačka ljevica krenula je u pabirčenje i cjepidlačenje, „analitičko seciranje“
Mustafinih sasvim islamskih opservacija o
jevrejskoj sklonosti ka materijalizmu i ženskom razvratu na Zapadu. (I
najveći rabini su na isti način kritizirali ovu sklonost njihova naroda; Kur'an
o njoj govori u desetinama ajeta; jevrejski sveti tekstovi instruiraju Jevreje
da kamatu uzimaju od svakoga osim od Jevreja; tvorac marksističkog
dijalektičkog materijalizma, Karl Marx, bio je Jevrej i samo je iz svoga
jevrejskog backgrounda mogao intuirati jedan antivjerski svjetonazor…) Tako
je jedan vrlo morbidan um filozofskog diksursa, koji se tretira kao jedan od
vodećih ideologa bh. i bošnjačke ljevice, Tarik Haverić, u emisiji kvazinacionalističke proesdeaovske
Federalne TV, Mustafu Busuladžića ne samo tretirao kao kolaboracionistu fašizma
( u toj emisiji ovaj naš šehid stavljen je u isti kontekst sa najgorim ustaškim
zlikovcima kojima su Hrvati dali imena ulica po Mostaru!), nego je i dokraja
minimizirao njegov opus, a zbog onih muslimana koji su Osnovnoj školi u
Dobroševićima dali ime po rahm. Mustafi te zbog većinske odluke zastupnika u
Skupštini KS on i njemu slični, posebno nova perjanica bh. ljevice Peđa
Kojović, zasuli javnost o „usponu
fašizma“ u Sarajevu! Kao što smo vidjeli, vrh „bošnjačke nacionalne stranke“,
SDA, ni jednom riječju nije stao uz Mustafu; Islamska zajednica o njemu šuti
iako je Mustafa bio svršenik VIŠT-a i predavač u medresama te vaiz u
sarajevskim džamijama; KZ Bošnjaka „Preporod“ – šuti, iako je prof.dr. Šaćir
Filandra, kao predsjednik KDB „Preporoda“ bio priređivač Busulaždićevih djela. Sve to pokazuje da je suštinski istinita
sljedeća činjenica: bošnjačka ljevica možda i zna šta bi sa Bosnom, ali ne zna
šta će sa islamom! Nadalje: bošnjačka ljevica, koja zna misliti samo
„crno-bijelom tehnikom“, nikad nije priznala, ali i danas neće da prizna
zločine koje je lijevi, tj. komunistički, njihov režim počinio nad njihovim
narodom, a najprije nad njegovom ulemom koja je bila iskreno odana islamu i
koja je gorljivo radila za islam. Etiketirajući Mustafu kao fašistu, ta
ljevica, zapravo, tako etiketira svu našu ulemansku tradiciju koja je ustala
protiv njihove antiislamske ideologije i politike progona i zločina nad svakim
ko drukčije misli i osjeća. Boreći se protiv navodnog „uspona ekstremne
desnice“ u našoj zemlji, ta ljevica zapravo skriva masovne zločine koje je
počinio njihov režim. Skrivajući zločin nad Mustafom, ta ljevica skriva
povijesnu istinu: da je njihov režim, tokom rata, a posebno završetkom Drugog
svjetskog rata, dakle – u miru, pobio između 20.000 i 65.000 muslimana Bosne i
Hercegovine, mahom bošnjačke nacionalnosti. Kakav apsurd: ta ljevica se danas
bori za prava jevrejske manjine u Bosni koju je, navodno, ugrožavao Mustafa Busuladžić,
a uopće, nikad u ovih 70-80 godina, nije ni postavila pitanje njihovih,
„lijevih“ zločina nad vlastitim narodom! I dok slovenska, hrvatska, srbijanska,
albanska i vojvođanska historiografija vrši istraživanja masovnih zločina
jugoslovenskog komunizma nad njihovim narodima – zločina koje su „Crvene horde“
i tajna policija počinile „samo zarad očuvanja vlasti“, kako tvrde ti
historičari – bošnjačka i bh. historiografija do danas nema nijedno dovršeno
istraživanje ovih zločina nad Bošnjacima i općenito građanima Bosne i
Hercegovine, nijednu otkrivenu masovnu grobnicu koja je ostala iza komunističko
režima! Po svemu sudeći, ako se uzmu u obzir samo zločini nad Bošnjacima
sjeverne Bosne, Bosanske krajine i Hrvatske, komunistički režim je ubio oko 5%
od onih 10,8% ukupno ubijenih Bošnjaka tokom i nakon Drugog svjetskog rata!
Pola stoljeća, koliko je zvanično trajala njihova vlast, ta je ljevica
olajavala sve što islamski misli! Najpoznatiji ideolozi te ljevice i ini
ublehaši i „parergo(v)naši“po raznim republičkim „komisijama za vjerske
odnose“, stotine direktora njihovih domova „kulture“, referenata, nastavnika i
profesora marksizma… pisali su referate o odumiranju islama zajedno sa
navodnim odumiranjem države, jednom riječju – o islamu koji će završiti u
muzejima. I kakav je bio rezultat njihovih „dijalektičkih istraživanja sa
marksističkih pozicija“? Glavni rezultat tog totalitarnog nasilja nad
mišljenjem bio je da ni jugoslovenska ni evropska javnost zapravo nikad nije
mogla saznati istinu o stvarnoj toleranciji i humanizmu kojima je bošnjačka
ulema stoljećima, a naročito tokom Drugog svjetskog rata, kada je sva
Jugoslavija bila u plamenu, za fašističke i komunističke vlasti, podučavala
svoj narod. To je razlog zašto je bošnjačka i bh. ljevica svu našu ulemu trpala
u isti, tj. fašistički koš, i što to i danas čini. Naime, komunisti nisu
ukidali moral, oni su stvarali vlastiti „moral“ stvarajući vlastitu historiju:
samo su oni (bili) tolerantni, samo se oni bore za ljudska i nacionalna prava
itd., i zato su idealizirali tu historiju, i zato su skrivali i danas skrivaju
„najveće političke pokolje koje je povijest ikada zapamtila“!
Ko (o)vlada IZ-om taj
vlada bošnjačkim narodom
Neka čitalac prosudi o sljedećim činjenicama: izvjesni Pašalić,
svršenik VIŠT-a, funkcioner Islamske zajednice, kadija u Zenici sve dok nije
prišao na stranu komunista, radeći za OZNU, na Golom otoku je danonoćno
premlaćivao hafiza Zaima ef. Pušku; dr. Mustafa Kamarić, predsjednik Sabora
Islamske zajednice, odmah poslije Drugog svjetskog rata zatvorio je oko hiljadu
mejtefa i ukinuo svaki trag arapskog pisma u kulturi Bošnjaka. Da je bošnjačka
ljevica savršeno znala da će islam završiti u muzeju, postepeno, samo ukoliko
Islamsku zajednicu budu vodili njihovi kadrovi koji neće direktno ustati da zatiru
islam, nego koji će inaugurirati indiferentni islam, islam koji u sebi nema žara, akcije i
poleta. Drugo: da će bošnjačkim, iskonskim muslimanskim narodom vladati onaj ko
bude vladao Islamskom zajednicom! Zato je „naša“ ljevica pobila, prognala ili
protjerala iz te „Islamske“ zajednice sve naše alime koji su pokazivali ma i
najmanji žar za islamom, koji su donosili ma i najmanju svježinu u islamsko
mišljenje i željeli ma i najmanje raditi za našu vjeru, i svu je tu našu ulemu
stavila na fašističku stranu – iako je nemoguće da musliman koji ima i trunku
imana u sebi bude fašist. Problem je u tome što ti naši alimi nisu htjeli, po
cijenu vlastitih života, da budu na komunističkoj, „lijevoj“ strani, i zato su
kažnjavani najsvirepijim kaznama i etiketirani najmorbidnijim etiketama. Ono
što bošnjačka i bh. ljevica vidi kao fašizam kod naše uleme nije ništa drugo do taktiziranje naših predaka sa svim režimima koji su se pojavljivali na ovom i
evropskom tlu – samo kako bi se sačuvao i narod i islam u tome narodu.
Taktizirati ne znači i prihvatati ideologiju ovog ili onog režima. „Naša“
ljevica pred sudom historije skriva neporecivu činjenicu: da iza naših predaka ne
postoji nijedan masovni zločin nad bilo kojim narodom ili manjinom. Da su
počinili samo jedan takav zločin- „naša“ bi ljevica o tome grmila na sva usta i
sva bi Evropa za nj znala; da nisu bili u islamu i da nisu slušali svoju ulemu
– Bošnjaci bi sigurno činili takve zločine koji se ne bi razlikovali od zločina
njihovih susjeda.
Đavolski savez
Prema našem mišljenju, sama po sebi, bošnjačka i bh. ljevica
ne bi bile toliko opasne po Bošnjake da ih jedan Fakin i njegova Oficiruša nisu
politički ukomponirali u bošnjački pokret za slobodu koji je, 1990-tih, bio
nadahnut islamom, i koji je kao takav trajao sve dok Fakin nije iza leđa svoga
oca preuzeo sve poluge vlasti nad ovim narodom, najprije davši tu političku moć
svome bliskom rođaku, komunističkom državnom tužiocu Sulejmanu Tihiću, a onda
je preuzevši na uzurpatorski, fakinski način. „Naša“ ljevica je sklopila
đavolski savez sa tim Fakinom: ti sakrij naše dosijee i sve tragove naših
zločina, a mi ćemo te podržavati, tako da taj Fakin već više od dvadeset godina
bošnjački narod vuče za nos i u propast. Najnegativniju ulogu u ovom kolu
odigrao je i igra Zlatko Lagumdžija, koji u korist toga saveza razbija bh.
ljevicu efemernog značaja: isplativiji mu je savez sa Fakinom nego ujedinjena
ljevica.
Taj savez je davno, uvidjevši kuda bi mogla u završnici
okrenuti islamska politička inspiracija, na čelo Islamske zajednice doveo
visoko pozicioniranog udbaša, Mustafu Cerića. Tada su se na sceni javili stari
novi ublehaši koji su nastavili promociju indiferentnog islama. Glavni cenzor
toga đavolskog saveza bio je – i ostao – Hilmo Neimarlija, koga su poslali sa marksističkog Fakulteta
političkih nauka da dirigira stanjem u Islamskoj zajednici i da čuva netaknutim
krvavo nasljeđe bošnjačke ljevice. Uz njega su se nabrzinu na esdeaovu stranu prešaltali „mislioci“ iz
kabineta Nijaza Durakovića, prije svih Šaćir Filandra. Ni Neimarlija, ni
Filandra, ni zakamuflirani dr. Rusmir Mahmutćehajić, ni nekakav dr. Mujkić, dr Rašidagić, dr
Abazović itd., sa današnjeg Fakulteta političkih nauka, ni bošnjački Če Gevara, dr. Zlatko Grebo, niti čitava plejada
Neimarlijinih „teologa“ sa Fakulteta islamskih nauka nikada ni jednom riječju
nisu stali iza blistavih figura ulemanske tradicije koju smo spomenuli na
početku, niti su ikada ijednom riječju osudili zločine njihovog lijevog režima
nad tom ulemom i nad vlastitim narodom! Uzmite sve njihove referate, knjige,
izjave… i usporedite ih sa samo jednim tekstom Mustafe Busuladžića pa ćete
vidjeti da sva „naša,“ bošnjačka ljevica nema jedne društvene ili političke
misli koja bi bila ravna samo jednom Mustafinom ili Handžićevom tekstu, mada
nijedan od ovih naših ulemanskih dragulja nije doživio 40. godinu: Handžića su
tajno ubili u 39., a Mustafu u 31. godini života!
Bh. srpska i hrvatska ljevica
Autentična srpska ljevica iz Bosne i Hercegovine: Bogić
Bogićević, Vlastimir Mijović, pokojni Nikola Kovač, Miro Lazović, akademik
Ljubo Berberović, Svetlana Cenić, Srđan Puhalo, Srđan Šušnica – nešto je najdragocjenije što ukupna bh.
društvena i politička misao ima i što bi najrealnije moglo utjecati da se bošnjačko-srpski
odnosi poboljšaju i da se to najneuralgičnije balkansko pitanje nekako riješi u
korist mira i zajedničkog boljitka sve tri bh. naroda. Ta ljevica je toliko
korektna prema bošnjačkom pitanju i bošnjačkoj historijskoj drami da nikada
nije izmišljala i lijepila nepostojeću etiketu fašizma bošnjačkoj ulemanskoj
tradiciji niti bošnjačkom narodu. Vidjeli ste, kada su prije blizu godinu dana
Fakin, Neimarlija, Mustafa Cerić, Neimarlijin prirepak dr. Dževad Hodžić,
akademik Enes Karić i čitava bulumenta bošnjačkih „intelektualaca“ izmišljali
islamski ekstremizam u bošnjačkom narodu, samo srpska ljevica iz BiH nije
nasjela na taj izum bošnjačke „elite“, na taj vrhunac njene iskompleksiranosti,
ližisahanstva, podrepaštva, manipulacije, laži, stvarne zloupotrebe religije u
političke svrhe – samo da bi se učvrstio Fakinov vulgarni apsolutizam i njihove
beneficije u tom slugeranjstvu bez kraja i konca…(Nikada Neimarlija i njegov
„socijalistički stroj“ ne bi priznali da su se vehabije pojavile najprije zbog
toga što muslimanska bošnjačka mlada generacija ne vjeruje njihovoj, službenoj Islamskoj zajednici i što
te naše nove generacije neće indiferentni islam „njihove“ vjerske
organizacije!)
Za razliku od srpske, hrvatska ljevica u BiH je uglavnom neiskrena;
samo je bošnjačka ljevica pokvarenija i opasnija od nje. Naime, ta ljevica,
koju predvode dva Lovrenovića, Ivan i Dubravko, i „jedan značajni i jedan
beznačajni pisac“, Mile Stojić i Željko Ivanković, bori se za Bosnu i Hercegovinu – sa što slabijom
muslimanskom komponentom u njoj. Oni su idolopoklonici Ive Andrića, pa svakog Bošnjaka koji ustane protiv zla
andrićevštine po bh. i općenito balkanske muslimane ovi lažni ljevičari
sasijecaju u korijenu, i zato su oni uspaničeni na svako oživljavanje ulemanske
tradicije kod Bošnjaka i zato oni svesrdno pomažu bošnjačku ljevicu. Osim toga,
oni nikada – za razliku od srpske ljevice u BiH – neće podržati onu bošnjačku
političku i vjersku struju koja se bori protiv RS-a. Najveći prijatelj bh.
muslimana i Bosne sa hrvatske strane, dr. Ivo Banac, godinama upozorava na spoj
hrvatske ultradesnice i ljevice i iz Bosne i iz Hrvatske koja je bh. muslimane,
Bošnjake, a ne velikosrpsku ideologiju i projekat označila kao neprijatelje
ukupnih hrvatskih interesa i hrvatstva kao cjeline. Ta hrvatska ljevica stoga
također čuva komunističko nasljeđe i podržava ga samo kod Bošnjaka – kako bi ih
komunizam nastavio razarati u njihovom muslimanskom biću. Jedini ljevičari
Hrvati koji se izdvajaju iz ovog kruga su Željko Komšić, takav je bio i pokojni fra Luka Markešić (kad je riječ o odnosu hrvatstva i muslimanstva –
bošnjaštva), te mladi fratar Petar Jeleč, ali njega su iste snage koje guše naše
muslimanstvo već presjekle u karijeri. Bošnjacima je, zbog toga, i takva
„hrvatska borba za cjelovitu Bosnu“ do….., pa masovno govore: Ako je Bosna
spala na to da je čuvaju Dubravko Lovrenović i Željko Ivanković, nek’ odmah propadne; bolje joj je da bude pod
beogradskom čizmom nego da završi u pepelu inkvizicije.
SDA je izvor najvećeg zla za Bošnjake danas?
Prije svega, zato što su Bošnjaci, u pogledu svoje
sigurnosti, došli u takvo stanje da im je glava ponovo u torbi kao i 1992.g., a
da im ni Fakin ni Neimarlijina Islamska zajednica ne pružaju nikakvu sigurnost
da im se neće ponoviti genocid koga neće moći preživjeti. Fakin dvadeset godina
svojim trikovima i manipulacijom, uz pomoć Hilme Neimarlije, za nos vuče
Bošnjake, a Dodik i Čović za nos vuku njih. Fakin i Neimarlija imaju samo jedan cilj: jedan
drugog održavati na vlasti u savezu sa bošnjačkom i većim dijelom bh. ljevice.
Sve tri ova faktora zajedno tako u bošnjačkom narodu – isto kao i krajem
1980-tih – šire onu najopasniju zarazu: političku nesvijest: Bošnjaci, naime,
još nisu dovoljno svjesni u kakvo ih je stanje doveo Fakin sa svojim
Oficirušom. Oni ne vide da je Fakinova korumpirana vlast od Tuzle napravila
beogradsku provinciju, a Beograd glavnim gradom tamošnjih Bošnjaka – za šta se
bošnjačka ljevica uvijek zalagala, naime, jačajući Jugoslaviju nauštrb Bosne i
Beograd nauštrb Sarajeva. Indiferentni islam tuzlanske „uleme“ kuje novo
bratstvo-jedinstvo u tuzlanskom regionu u kome je Bošnjaku preči i bliži svako
od Bošnjaka. Iako ni nalik ovom procesu,
u Bosanskoj krajini se – zbog Fakinove politike koja je okrenuta samo
Sarajevu – odvija drugačiji proces: kroatizacije Bošnjaka i njihovog
udaljavanja od Sarajeva. Zenica i Srednja Bosna također su odbačeni od Sarajeva
kao centra, a Hercegovina dvadeset godina živi u pat-poziciji. Tihić i Fakin su
ojačali RS, a sada oživjeli i „Herceg-Bosnu“ koja prijeti federalizacijom.
Bošnjaci su izgubili svaki osjećaj sigurnosti i zaštite i bolje od Fakina i
bošnjačke ljevice čuju topot Karađorđeva i evropske izdaje.
Fakinova politika razorila je zdravstvo, medijski i
obrazovni sistem, kulturu, poljoprivredu, finansijski sistem, industriju,
Islamsku zajednicu…, pod svoju kontrolu uzela sudski sistem i tužilaštvo i
sigurnosne agencije – kako bi uz njihovu pomoć štitila svoju mafiju.
Sedamdeset godina nesretni sa „svojim“ liderima, Bošnjaci se
nalaze u potpunom bezizlazu. Njima su jedini izlaz oni sami – koji su se na
prošlim lokalnim izborima većim dijelom okrenuli „i protiv Alije, tj. njegovog
Fakina, i protiv Tite“. Možda je izlaz u nezavisnim kandidatima kao vijesnicima
novog političkog prostora koji, valjda, neće ponavljati greške bošnjačke
ljevice i đavolskog saveza sa njom.
(TBT)