ISLAMISTIKA
U Kur'anu i
hadisima Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., zabranjuje se i najmanji vid zuluma
prema bilo kome: ljudima, biljkama, životinjama, prirodi
Piše: Almir
Fatić, thebosniatimesa.ba
Definicija riječi
zulm
Arapsku/kur'ansku
riječ zulm u naš jezik moguće je prevesti kao: silništvo, nasilje,
zlostavljanje, nepravda, zavisno od konteksta. Sve ove bosanske riječi na
ispravan način prevode intenciju riječi zulm, no bosanska riječi ”zulum”
ponajbolje i najbliže prevodi riječ zulm. Primarno značenje riječi zulm, prema
mnogim jezikoslovcima, jeste ”stavljanje nečega na mjesto koje mu ne
pripada”, tj. na pogrešno mjesto. U etičkom smislu, riječju zulm označava se
”činjenje nečega na način prelaženja propisane granice i zadiranja u prava
druge osobe”. Ukratko rečeno, zulum je nepravda/nasilje/silništvo u smislu
prelaženja dozvoljenih granica i činjenja drugome onoga što čovjek nema pravo.
Riječ zulm u
Kur'anu
Prije nego što
pokušamo napraviti podjelu kur'anskih ajeta u odnosu na pojam zulma, predočit
ćemo kontekstualna značenja ove riječi u tekstu Kur'ana. Prema semantičarima
Kur'ana, riječ zulm ima četiri (Mukatil, El-Ešbāhu ve n-nezā'ir, 120-121), odn.
šest značenja (Ibnu l-Dževzi, Nuzha, 196-197) u Kur'anu, koja ćemo ovdje samo
naznačiti:
1) zulm = nasilje, nepravda, zulum:
El-Bekare, 35; Ali ‘Imran, 57; En-Nisa’, 10, 31; El-Enbija’, 31; Fussilet, 46;
Eš-Šura 42;
2) zulm = mnogoboštvo, širk (eš-širk):
El-En'am, 82; El-E'araf, 44;
3) zulm = umanjivanje, smanjivanje
(en-naqs): En-Nisa’, 49; El-Kehf, 33; El-Enbija’, 47;
4) zulm = poricanje, nijekanje (el-džuhd):
El-E'araf, 9, 103); El-Isra’, 59;
5) zulm = krađa (es-seriqa): El-Ma’ida,
38-39; Jusuf, 75;
6) zulm = činjenje štete samome sebi
(el-idrāru bi n-nefs): El-Bakare, 57; El-E'araf, 160; Hūd, 101.
I iz ovih
kontekstulanih značenja riječi zulm, na nivou leksike Kur'ana, možemo
derivirati određene zaključke. U prvom redu dolazimo do zaključka da ova riječ
ima svoje temeljno i tzv. relaciono (Izutsu), odn. uže i šire značenje. Njezino
temeljno značenje jeste ono prvospomenuto: nasilje, nepravda, zulum, kao i
značenje činjenja štete samome sebi, dok značenja umanjivanja i krađe
predstavljaju relaciona značenja ove riječi, tj. ta značenja ona ima u
specifičnim jezičkim kontekstima.
Nadalje, vidimo da su mnogoboštvo (širk) i
poricanje (kufr) – zulm, što, zapravo, jesu najšira moguća značenje ove riječi,
pod koja se onda mogu podvesti mnoge druge podvrste zuluma koje proizlaze iz
širka i kufra.
Tri skupine ajeta
o zulmu
Mnogobrojni su
ajeti u Kur'anu koji govore o zulumu i njegovim vrstama, odn. ajeti koji govore
o zabrani zuluma i u kojima se žestoko osuđuju nasilnici (zālimūn). Sve te
ajete moguće je, u jednom širem ili općem smislu, podijeliti u tri skupine.
Prva skupina
ajeta obuhvata one ajete kojima se apsolutno negira ili odriče bilo kakvo
pripisivanje zuluma Uzvišenom Allahu. Kur'an je kategoričan: Allah ne želi
nasilje (zulmen) Svojim robovima (Gafir, 3) ili, još naglašenije: Ja nisam
silnik (zallām) prema Svojim robovima (Qaf, 50). Dakle, Allah, dž.š., nije
nepravedan prema Svojim robovima, već savršeno pravedan prema svima njima.
Uzvišeni Allah je svemoćan, sveznajući i neovisan od bilo koga, tako da On,
Uzvišeni, nema potrebu da čini bilo kakvo nasilje prema bilo kome od Svojih
stvorenja. Stoga je On, Uzvišeni, rekao: I Allahu pripada sve što je na
nebesima i što je na Zemlji (Ali ‘Imran, 109), tj. apsolutna vlast pripada samo
Njemu i: Allahu se vraćaju sve stvari! – tj. On je Gospodar i Vladar dunjaluka
i Ahireta. U Kur'anu se na više mjesta ističe i ponavlja da Uzvišeni Allah
ljudima ne čini nikakvo nasilje ili nepravdu, npr.: A Allah ljudima ne čini
nepravdu nikakvu (la jazlimu), nego ljudi sami sebi čine nepravdu! (enfusehum
jazlimūn) (Junus, 44). Ovi ajeti uglavnom se spominju u kontekstu Sudnjega
dana, odn. njima se izražava apsolutna Božija pravednost u smislu da će svakom
čovjeku biti suđeno prema njegovim djelima na Zemlji. Dobra djela Uzvišeni
Allah će udvostručiti, a loša djela – kazniti; u svakom slučaju, čovjeku se
neće nanijeti ni trunka nepravde.
Drugu skupinu
sačinjavaju ajeti koji govore o Allahovom, dž.š., uništavanju (na)silnika i
kur'anskim prijetnjama upućenim njima. Uzvišeni kaže: Eto, tako kažnjava tvoj
Gospodar kad kažnjava sela i gradove koji su nasilje činili (zālimetun). Zaista
je kažnjavanje Njegovo bolno i strašno (Hud, 102), ili: Gospodar tvoj nije
uništavao sela i gradove zbog zuluma njihova (bi zulmin) – a da stanovnici njihovi
nisu bili nemarni (El-En'am, 131). Iz ovih kao i drugih ajeta sličnoga sadržaja
uočavamo da Uzvišeni Allah kažnjava ljude zbog njihovog zuluma i na ovome
svijetu. Prisjetimo se drevnih naroda i njihovih gradova, odn. njihovog
uništenja zbog svakvrsnog zuluma. I ovdje ponovo dolazi do izražaja Božija
pravednost. Naime, Uzvišeni Allah ne uništava sela i gradove zbog njihovog
zuluma kojeg počine a da ih prije toga ne opomene: A Mi nismo kaznili dok nismo
poslali poslanika (El-Isra’, 15). Niti Uzvišeni uništava stanovnike sela i
gradova čineći nepravdu prema njima: Gospodar tvoj nije nikada nepravedno (bi
zulmin) uništavao sela i gradove ako su stanovnici njihovi bili dobri! (Hud,
117)
Kur'an višestruko
prijeti silnicima/nasilnicima/nepravednima za njihovu silu/nasilje/nepravdu, i
to:
1) vatrom: I Mi
ćemo onima koji su činili zulum (zalemū) kazati: “Iskusite patnju u vatri
koju ste poricali!”(Sebe’, 42); Reći će se silnicima
(zālimīn):”Iskusite ono što ste zaslužili!” (Ez-Zumer, 24);
2) gubitkom prijatelja i posrednika na Sudnjem
danu: I upozori ih na bliski Sudnji dan kada će srca do grkljana doprijeti i
popriječiti se, kada nasilnici (zālimīn) ni prisna prijatelja ni posrednika
neće imati koji će uslišan biti (El-Mu'min, 18);
3) gubitkom bilo
kakve pomoći na Danu suda: A nasilnicima (zālimīn) neće niko pomoći (El-Hadždž,
71);
4) Allahovim
prokletstvom: Neka Allahovo prokletstvo stigne silnike (zālimīn) (Hud, 18);
5) neuspjehom:
Zaista neće uspjeti nepravedni! (zālimūn) (El-En'am, 21);
6) neupućivanjem na
Pravi Put: Zaista Allah neće uputiti na Pravi Put ljude koji zulum čine!
(zālimīn) (El-Ma'ide, 51).
Treća skupina
ajeta jesu oni ajeti u kojima se činjenje grijeha opisuje kao zulum, npr.: Oni
koji nasilno (zulmen) jedu imetke siročadi doista jedu ono što će ih u Vatru
dovesti i oni će u ognju gorjeti (En-Nisa’, 10); Onaj koji prelazi Allahove
granice – sam sebi zulum čini (zaleme nefseh) (Et-Talaq, 1). Sintagma zaleme
nefseh (činiti zulum samome sebi) vrlo je frekventna u Kur'anu. Allahove
granice (hudūdullāh) koje se spominju u navedenom ajetu jesu Njegove naredbe i
zabrane u svim aspektima ljudskoga života. Svako onaj ko ih prijeđe ili
prekorači – čini nasilje: To su Allahove granice, pa ih ne prelazite! A oni
koji prekoračuju Allahove granice, takvi su uistinu silnici (zālimūn)
(El-Bekare, 229).
Zulum prema
Allahu, dž.š.
U nastavku ćemo
navesti neke vrste zuluma na temelju kur'anskih ajeta. Kažemo neke vrste, jer
bi detaljnije analiziranje riječi zulm u Kur'anu otkrilo i druge vrste zuluma
(npr. skrivanje Istine, korištenje Allahovih blagodati na haram način,
pomaganje zalimima), ali bi takva analiza zahtijevala i više prostora. Stoga
ćemo se ograničiti na spominjenje samo nekih vrsta zuluma, barem onih najvećih,
uz njihovo kratko objašnjenje.
a) Kufr = tekzīb, iftirā’
Već je spomenuto
da je kufr (nevjerništvo), uza širk (pridruživanje Uzvišenom Allahu nekoga
Njemu ravnom), značenjski najšira i suštinski najveća vrsta zuluma. Zapravo,
riječi kufr u Kur'anu često zamjenjuje riječi zulm, tj. imaju sinonimno
zančenje. Mufessir Bejdavi, kada tumači kraj 135. ajeta sure El-En'am: Innehu
lā juflihu z-zālimūn /Zaista neće uspjeti silnici, kaže da se ovdje umjesto
riječi kāfirūn (nevjernici) navodi riječ zālimūn (silnici) zato što ova riječ
ima ”općenitije i obuhvatnije značenje” (Envāru't-tenzil…, 1/520). U ajetu:
Kako će Allah uputiti na Pravi Put narod koji ne vjeruje (keferū) nakon što je
vjerovao i svjedočio da je Poslanik istina, i došli su mu jasni dokazi!? Allah
neće uputiti na Pravi Put narodu koji zulum čini (zālimīn) (Ali ‘Imran, 86)
također vidimo sinonimno značenje riječi kufr sa riječju zulm.
Dakle, nevjernici
su zalimi, tj. čine zulum prema samima sebi zbog svoga nevjerništva: A
nevjernici (kāfirūn) su zaista silnici (zālimūn) (El-Bekare, 254).
Kao podvrstu
zuluma, unutar polja kufra, možemo smatrati i tekzīb: ”smatranje lažnim
Allahovih ajeta/znakova”, npr.: O, kako su loši oni koji poriču (kezzebū)
Allahove ajete! A Allah neće uputiti na Pravi Put ljude koji zulum čine!
(zālimīn) (El-Džumu'a, 5). Isto se odnosi i na pojam iftirā’: ”iznošenja laži
na Uzvišenog Allaha”, npr.: Ima li nepravednijeg (azlemu) od onoga koji o
Allahu govori laži (ifterā) ili lažnim smatra (kezzebe) dokaze Njegove? Zaista
neće uspjeti nepravedni (zālimūn) (El-En'am, 21). U ovom ajetu zapažamo tri
pojma koja se dovode u blisku vezu: zulm, iftirā’ i tekzīb.
b) Širk
Poput kufra, i
pojam širka u Kur'anu se često spominje kao zulum. To se ponajbolje vidi u 13.
ajetu sure Lukman, u kome mudri Lukman savjetuje svoga sina riječima: Inne
š-širke le zulmun ‘azīm / Zaista je širk veliki zulum/nepravda/nasilje. U
sljedećem ajetu jasno se ističe veza između kufra, širka i zulma: Nevjernici
(kefere) su oni koji govore: “Bog je Mesih, sin Merjemin!’ A Mesih je
govorio: “O, sinovi Israilovi, robujte Allahu, i mome i vašem Gospodaru!
Ko pridružuje Allahu nekoga drugog (jušrik), Allah će mu zabraniti Džennet i
boravište njegovo će Džehennem biti; a zulumćarima (zālimīn) neće niko
pomoći!” (El-Ma'ide, 72)
c) Rušenje
bogomolja
Ajetom Ko je veći
silnik (azlemu) od onoga koji brani da se u Allahovim hramovima spominje ime
Njegovo i koji radi na tome da se oni poruše? (El-Bekare, 114) Kur'an
eksplicitno spominje još jednu vrstu zuluma: zabranjivati da se u Allahovim
hramovima spominje Njegovo ime te raditi na tome da se oni poruše. U ovu vrstu
zuluma možemo ubrojati sve one neprimjerene aktivnosti kojima se skrnavi
svetost džamije kao Allahove Kuće, ali i one aktivnosti koje ograničavaju
njezinu istinsku funkciju. Na primjer, dozvola samo za obavljenje namaza u
određenoj džamiji, a zabrana svih ostalih aktivnosti unutar nje (vjerske poduke,
predavanja…), cenzuriranje hutbi od strane vlasti i tsl.
Ono što je
zajedničko ovdje navedenim vrstama zuluma jeste da je to zulum koga ljudi čine,
uvjetno rečeno, prema svome Stvoritelju, Allahu, dž.š. Kažemo uvjetno rečeno,
jer nije uvijek moguće načiniti odjelitu distinkciju između zuluma prema
Allahu, dž.š., i zuluma prema ljudima. Naime, neke vrste zuluma su istovremene:
i prema Allahu, dž.š., i prema ljudima.
Musliman ne čini
zulum
U Kur'anu i
hadisima Allahovoga Poslanika, s.a.v.s., zabranjuje se i najmanji vid zuluma
prema bilo kome: ljudima, biljkama, životinjama, prirodi. Otuda musliman ne
može biti i nije nasilnik. ”Musliman je muslimanu brat. Ne čini mu
nasilje…” oporuka je našega Poslanika, s.a.v.s. (Buhari: 2262). Musliman se čuva
zuluma slijedeći riječi Allahovoga Poslanika, s.a.v.s.: ”Čuvajte se zuluma
(nasilja), jer će zulum biti tmine na Sudnjem danu’’ (Muslim: 4675). Allahov
Poslanik, s.a.v.s., posebno je upozorio na dovu mazluma (onoga kome je učinjena
nepravda): ”Čuvaj se dove mazluma jer između nje i Uzvišenog Allaha nema
zastora!” (Buhari: 1401)
I na kraju,
završavamo hadis-i kudsijem u kome se, između ostalog, kaže: Robovi Moji, ja
sam Sebi zabranio zulum i učinio sam ga među vama zabranjenim, pa ga nemojte
činiti! (Muslim: 1828)
(TBT)