Vojna kampanja koju je Izrael pokrenuo kao odgovor na Hamasove brutalne napade 7. oktobra ubila je više od 27.000 ljudi u Pojasu Gaze i povrijedila više od 60.000 drugih, prema Ministarstvu zdravlja Gaze. Oko 75 posto stanovništva Gaze od 2,3 miliona je raseljeno. Oko 400.000 ljudi trpi glad zbog blokade koju je Izrael uveo Gazi i oštrih ograničenja humanitarne pomoći koja su civilima uskratila ono što im je potrebno da prežive. Ovaj broj bi mogao porasti ako međunarodno finansiranje pomoći posustane.
Ove brojke su zapanjujuće i nemoguće ih je razmatrati bez razmatranja da li je Izrael prekršio međunarodno humanitarno pravo tokom svoje kampanje. I, zapravo, dobar dio javno dostupnih informacija sugerira da je Izrael to učinio. Organizacije za ljudska prava i novinske kuće izvještavale su o nezakonitom kolektivnom kažnjavanju palestinskog stanovništva, upotrebi gladi kao ratnog oružja, te zračnim i artiljerijskim napadima i rušenjima zgrada koja nisu uključivala vidljive vojne ciljeve, ali su donijela značajne civilne žrtve i uništenu imovinu . Istrage Human Rights Watch-a otkrile su ponovljene nezakonite napade na bolnice u Gazi, uključujući indonežansku bolnicu, bolnicu al-Ahli, Međunarodni centar za njegu očiju, bolnicu tursko-palestinskog prijateljstva i bolnicu al-Quds u Gazi. Amnesty International je otkrio da su kuće pune civila u Gazi pogođene municijom za zajednički direktni napad američke proizvodnje, pri čemu su poginula 43 civila, uključujući 19 djece.
Ponovljena izraelska upotreba teškog naoružanja u naseljenim područjima povećala je zabrinutost da bi mogao izvoditi nezakonite neselektivne napade. Kada je u pitanju pitanje da li Izrael krši zakon u Gazi, ima dovoljno dima da se sumnja na požar. Ovo je dovelo američke zvaničnike u nevolju. Sjedinjene Države su najvažniji saveznik Izraela i najveći izvor vojne pomoći i hardvera. Od svog osnivanja 1948. kumulativno je primila više američke strane pomoći od bilo koje druge zemlje u tom vremenskom periodu: 300 milijardi dolara, prilagođeno inflaciji, sa još 10 milijardi dolara potencijalno na putu. Ali američki zakon zahtijeva od State Departmenta da osigura da američka sigurnosna pomoć ne ide sigurnosnim snagama koje dosljedno čine gruba kršenja ljudskih prava. Trenutna američka politika također zahtijeva od ministarstva da procijeni da li će primalac američke vojne pomoći „vjerovatnije nego ne“ koristiti američko oružje za kršenje međunarodnog prava – i da zabrani transfer u bilo koju zemlju koja ispunjava te kriterije.
Za sada je, međutim, nejasno da li je State Department dao ove procene. Visoki američki dužnosnici su javno i privatno gurali izraelsku vladu da svede na najmanju moguću mjeru civilnu štetu i omogući isporuku više humanitarne pomoći Gazi. Još prošlog novembra, državni sekretar Antony Blinken izjavio je da je “previše Palestinaca ubijeno” od strane izraelskih snaga i rekao da je “imperativ” da Izrael ima “jasan plan koji stavlja premiju na zaštitu civila”. (Na sastanku Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu prošlog mjeseca, ponovio je tu opasku: broj poginulih civila, kako je rekao, bio je “previše visok.”) Ministar odbrane Lloyd Austin je prenio sličnu poruku izraelskim vlastima početkom rata i poslao američke savjetnike u Izrael da savjetuju Izraelske odbrambene snage (IDF) o suzdržanosti u izazovnom okruženju.
Pa ipak, osim naizgled neobaveznog upozorenja predsjednika Joea Bidena prošlog decembra o riziku za reputaciju koji je Izrael izlagao izvodeći “neselektivno bombardiranje”, američki zvaničnici su izbjegavali jasno navesti da su bilo kakve konkretne akcije Izraela u Gazi neprihvatljive. (Glasnogovornici administracije proveli dane vraćajući se na Bidenov komentar.) Kada su novinari američkim zvaničnicima postavili direktna pitanja o ponašanju Izraela u Gazi, oni su dvosmisleni: „Nećemo presuđivati o svakom taktičkom događaju“, rekao je John Kirby, glasnogovornik Bijele kuće, decembra, kada ga je novinar zamolio da opiše kako će Sjedinjene Države tražiti dokaze o izraelskim kršenjima.“Neću govoriti o operacijama Izraela“, odgovorio je Patrick Ryder, sekretar za štampu Pentagona, kada ga je novinar upitao na na konferenciji za novinare početkom novembra da li je odgovor Izraela bio proporcionalan.“Američka vojska ne učestvuje u razvoju meta IDF-a niti im pomaže u vođenju njihove kampanje,” rekao je u odvojenoj razmjeni tokom iste konferencije za štampu. “Znate, samo da budemo kristalno jasni, da je to njihova operacija, oni vode svoju operaciju.”
Ovim zvaničnim izjavama i mnogim drugim sličnim izjavama posebno je nedostajala bilo kakva afirmativna izjava da se Izrael u stvari pridržava međunarodnog prava. Da američki zvaničnici vjeruju da Izrael to čini – ili barem poduzima sve moguće mjere da izbjegne ozljeđivanje civila u teškim okolnostima – željno bi to rekli. Nisu, iako se Bajdenova administracija nije sramila kritizirati ponašanje drugih zaraćenih strana u drugim sukobima.
Razlog je taj što bi privlačenje veće pažnje na ono što se dešava u Gazi gotovo sigurno prisililo na promjenu politike koju Biden ne želi. To bi njegovu administraciju suočilo sa nizom teških izbora koje bi radije izbegavala. I to bi dodatno zakomplikovalo ionako složenu dinamiku američko-izraelskih odnosa – i možda stvorilo političku ranjivost za Bajdena u izbornoj godini.
Ali sve dok administracija zaobilazi realnost izraelskih zlostavljanja u Gazi i selektivno primjenjuje pravila vojne pomoći, moralni autoritet koji tvrde Sjedinjene Države će sve više izmaći. Kroz svoju historiju, Sjedinjene Države su promovirale poštovanje zakona rata: to je, kako su američki lideri dugo tvrdili, jedna od stvari po kojima se zemlja razlikuje od njenih protivnika. Bidenova administracija osudila je zločine koje su počinile vlade zemalja kao što su Rusija i Sirija, ali se potom pretvarala da to ne presuđuje – i ne daje novac – za one koje je počinila vlada Izraela. Kratkoročni dobici takvog pristupa su daleko veći od dugoročne štete koju nanosi američkom kredibilitetu i interesima. Američki zvaničnici trebali bi naglas reći ono što oni i svaki nepristrani promatrač zna o ponašanju Izraela u Gazi: to je neprihvatljivo, a ako se ne promijeni, promijenit će se američka politika prema vojnoj pomoći Izraelu. Cijena takve iskrenosti bit će visoka. Ali cijena licemjerja je još veća.
ODLOŽITE ZAKON
Nisu sve ratne smrti ili ranjavanja civila kršenje zakona rata. Sve dok oružane snage napadaju legitiman vojni cilj, oružje koje se koristi ili metoda napada mogu razlikovati borce i civile, a očekivani gubitak civila od napada nije pretjeran u poređenju s očekivanom vojnom dobiti, napad je vjerovatno zakonit. Ponekad je relativno lako pokazati da je napad koji je povređivao civile predstavljao kršenje zakona – na primer kada nema evidentnog vojnog cilja. U drugim okolnostima, posebno ako je napad prouzročio nesrazmjernu štetu civilima, može biti vrlo teško ocijeniti zakonitost određenog napada. Zato je ključno prikupiti što više informacija u takvim okolnostima – ne samo o gubicima civila nego i o tome da li su neprijateljske snage bile uključene.
IDF djeluje u jednom od najgušće naseljenih područja na Zemlji, a Hamas i drugi palestinski borci mogu nestati među stanovništvom i pod zemljom. Ovo je izazovno okruženje u kojem se donose složene odluke o ciljanju. Hamas i palestinske oružane grupe također imaju obaveze prema zakonima rata. Moraju poduzeti sve izvodljive mjere predostrožnosti kako bi sveli na najmanju moguću mjeru štetu civilima pod svojom kontrolom i ne koriste civile kao “ljudi štit”. Ali kršenja s njihove strane ne smanjuju obaveze Izraela.
Američki zakon zahtijeva od zvaničnika da procijene šta primalac američke vojne pomoći radi sa oružjem. Takve procjene bi se činile posebno važne kada je u pitanju rat u Gazi, s obzirom na gole razmjere izraelskog bombardiranja i prijavljene nivoe civilnog gubitka života. Ali uopšte nije jasno da li se dešavaju. Odjeljak 502B Zakona o stranoj pomoći zahtijeva od State Departmenta da osigura da američka sigurnosna pomoć ne podržava gruba kršenja ljudskih prava. A takozvani Leahy zakoni koje je Kongres usvojio prije nekoliko desetljeća zabranjuju da američka vojna pomoć ide određenim jedinicama koje čine gruba kršenja ljudskih prava i spriječili su da vojna pomoć ide nasilnim snagama sigurnosti u Hondurasu, Nepalu i Nigeriji.
Da američki zvaničnici vjeruju da se Izrael pridržava međunarodnog prava, rado bi to rekli.
No, prema Joshu Paulu, koji je služio u Birou za političko-vojna pitanja Stejt departmenta više od 11 godina sve dok nije podneo ostavku u znak protesta zbog rata u Gazi prošle jeseni, Leahyjev sistem je “slomljen” kada je Izrael u pitanju. Iako su zaposleni u birou identificirali “mnoga” kršenja od strane Izraela, Paul je u intervjuu za PBSNewsHour prošle jeseni ustvrdio da nisu u mogućnosti dobiti “potpisivanje na višem nivou” za te odluke. Radna grupa formirana u State Departmentu i nazvana “Izraelski Leahy Vetting Forum” istražuje navode o kršenjima od strane IDF-a, ali kao neformalna grupa osoblja, njeni nalazi nisu obavezujući za ministarstvo.
Advokati State Departmenta i stručnjaci za zločine zločina u Uredu za globalno krivično pravo (GCJ) ovog odjela često su pozvani da procijene kršenja međunarodnog prava u sukobima. Pod Blinkenom, taj ured i pravni tim odjela pregledali su dokaze i objavili službene izjave o kršenju međunarodnog prava od strane vlada Kine, Etiopije, Mjanmara i Sudana. Ali ne postoje javno dostupni dokazi da je GCJ ili bilo koja druga kancelarija imala zadatak da donese odluke o izraelskoj kampanji u Gazi.
Očigledna nespremnost Bidenove administracije da primijeni pravni objektiv na dostupne informacije je dodatno otežana njenim naizgled neuspjehom da se čak i pridržava politika koje je sama postavila kao izraz Bidenove navodne posvećenosti ljudskim pravima. Prošle godine, State Department je usvojio ono što naziva politikom konvencionalnog transfera oružja (CAT), koja zahteva od zvaničnika da procene da li će bezbednosni partner „veća vjerovatnoća nego ne” upotrebiti američko oružje za kršenje međunarodnog prava. Ako je odgovor “da”, američkoj vladi je zabranjeno da vrši transfere u tu zemlju.
Bijela kuća je uvela ovu politiku u februaru 2023., priznajući da “kada se ne koristi odgovorno, odbrambeni materijal se može koristiti za kršenje ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava, povećati rizik od povrede civila i na drugi način oštetiti interese Sjedinjenih Država”. Ali američka podrška Izraelu od početka neprijateljstava u Gazi vjerovatno znači da je administracija prekršila vlastitu politiku gotovo odmah nakon što je uspostavljena. Na sastancima s predstavnicima nevladinih organizacija, zvaničnici State Departmenta su rekli da procjenjuju ponašanje Izraela prema CAT politici, ali su odbili otkriti bilo kakve nalaze do kojih su došli ili dati vremenski okvir za to.
Pravna kršenja od strane palestinskih oružanih grupa ne smanjuju obaveze Izraela prema zakonima rata.
Prošlog augusta, Bidenova administracija je također izdala nova pravila, nazvana Civilian Harm Investigations and Response Guidance (CHIRG), kako bi primorala State Department da istraži navode o korištenju američkog oružja za nanošenje štete civilima. Prema riječima zvaničnika State Departmenta, neke od prvih istraga pokrenutih u okviru CHIRG-a razmatrale su ponašanje Izraela u Gazi. Ali rezultati istrage CHIRG-a ne moraju biti objavljeni, a američki zvaničnici nisu dužni djelovati na osnovu onoga što istrage otkriju.
Dok Bidenova administracija zabija glavu u pijesak, čini se da Kongres na sličan način ne želi ozbiljno ispitati situaciju. U decembru je senator Bernie Sanders, nezavisni iz Vermonta, u Senatu iznio rezoluciju koja bi zahtijevala od State Departmenta da izvještava o pridržavanju Izraela međunarodnog prava: razuman, direktan zahtjev da se osigura da se Izrael pridržava vlastitog zakonodavstva Kongresa o transfere oružja. Rezolucija ne bi prekinula pomoć Izraelu, ali je ipak propala, jer previše senatora ili vjeruje da nema razloga da se dovodi u pitanje ponašanje Izraela – ili ne žele previše pažljivo sagledati činjenice.
Razlog za ovu stidljivost Kongresa – i razlog zašto se čini da Bidenova administracija nije koristila nijedan od alata koji su joj bili na raspolaganju za procjenu ponašanja Izraela – teško da je misterija: javno priznanje bilo kakvog izraelskog kršenja međunarodnog ili američkog zakona značilo bi odgovarati na neugodna dodatna pitanja i donositi teške odluke o tome kako promijeniti ili uvjetovati buduću vojnu pomoć Izraelu. (Postoji i pitanje da li bi se pojedini zvaničnici mogli suočiti sa zakonskom prijetnjom zbog saučesništva u teškim zlostavljanjima ako se službeno priznaju izraelski prekršaji: posljednjih godina, američki zvaničnici smanjili su vojnu podršku neselektivnim napadima Saudijske Arabije u Jemenu, u kojima su ubijene hiljade civila —očigledno barem djelomično iz straha da bi njihovo nastavljanje moglo učiniti pravno saučesnicima u ratnim zločinima.)
OPASAN DVOSTRUKI STANDARD
Najgori rezultat odbijanja administracije da postupi u skladu sa slovom i duhom američkog zakona je to što Washington može omogućiti masivan i potencijalno kriminalan gubitak civilnog života u Gazi. Ali još jedna žrtva ovog pristupa je kredibilitet SAD-a, koji je narušen u najboljem slučaju nedosljednošću, au najgorem licemjerjem. Zamislite, na primjer, kako je 2016. predsjednik Barack Obama osudio to što je sirijski predsjednik Bashar al-Assad uskraćivao hranu i vodu civilima u Alepu. Izrael je nedvojbeno radio istu stvar civilnom stanovništvu Gaze više od tri mjeseca, a da se nije suočio s kritikama za ovu taktiku od strane Bidenove administracije. (Biden je podstakao Netanyahua da otvori pristup Gazi za dodatnu pomoć, ali nije direktno kritizirao blokadu.)
Ruski neselektivni zračni napadi na bolnice i škole u Ukrajini s pravom su izazvali osudu od Bajdena i drugih zvaničnika administracije. Ali Izrael je također izveo napade na bolnice i škole, a da nije izazvao mnogo protesta Bijele kuće. “Ne želimo da vidimo kako nedužni pacijenti koji su bolesni ili ranjeni budu ranjeni ili ubijeni u unakrsnoj vatri”, rekao je savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan za CNN u novembru. Ali, dodao je Sullivan, IDF je uvjeravao Washington “da traže načine kako bi mogli osigurati sigurnost i sigurnost pojedinačnih pacijenata u tim bolnicama”. Ruska i sirijska vlada nisu se suočile sa situacijom koja je uporediva sa situacijom sa kojom se suočio Izrael nakon napada predvođenih Hamasom 7. oktobra. Ali kada zemlja odluči da upotrebi vojnu silu, mora se u potpunosti pridržavati zakona koji regulišu ponašanje u ratu, a koji se primenjuju svim zemljama, kao i nedržavnim oružanim grupama.
Neki bi mogli tvrditi da Sjedinjene Države mogu sebi priuštiti malo licemjerja kako bi podržale svog dugogodišnjeg saveznika Izrael. Ali igranje uloge u eroziji međunarodnog prava imat će štetne posljedice za SAD daleko izvan Gaze. Buduće izjave Stejt departmenta o zločinima će zvučati praznim, što će otežati pozivanje počinilaca na odgovornost i odvraćanje od budućih međunarodnih zločina. Pritisak na zaraćene strane da se pridržavaju zakona rata na drugim mjestima – na primjer, Azerbejdžan ili Sudan – imaće manju težinu. U očima svijeta, postat će teže razlikovati Sjedinjene Države od zemalja koje potpuno odbacuju međunarodno pravo i svojim postupcima namjerno potkopavaju međunarodni poredak zasnovan na pravilima.
Da bi počela obuzdavati Izrael i zaustavila krvarenje američkog kredibiliteta, Bidenova administracija treba da zaduži svoje advokate da procijene sve dostupne informacije – povjerljive i nepovjerljive – o izraelskoj vojnoj kampanji u Gazi i utvrde kada i gdje su izraelske snage prekršile zakone rata i da li je ID smatrao odgovorne odgovornima. Njihovi nalazi treba da budu objavljeni, a dokazi predstavljeni Kongresu. Dok se te procjene dešavaju, Izrael treba upozoriti da je američka vojna pomoć ugrožena.
Politički troškovi direktnog sagledavanja dokaza i ispravljanja kursa američke politike prema potrebi neće biti ugodni za predsjednika i zakonodavce u predizbornoj kampanji. Ali ti troškovi su niži od troškova američkih vlasti koje se ponašaju kao da akutna patnja palestinskog naroda u Gazi ne zaslužuje isti nadzor kao stradanje civila u drugim sukobima, stav koji daje municiju onima koji tvrde da, kada kada se radi o primjeni osnovnih američkih principa i zaštiti osnovnih ljudskih prava, Washington primjenjuje očigledan – i očigledno licemjeran – dvostruki standard.
(TBT, FOREIGN AFFAIRS)
