KOLUMNA
Šta Trump zapravo radi kada ove zemlje predstave „prijetnju“
Zapadu? Oživi svoju anti-muslimansku mržnju? Nazove druga Vladimira? Potraži
atlas?
Piše: Robert Fisk, thebosniatimes.ba
Naravno, na Bliskom istoku neće biti promjene. Jedina stvar
koja je uvijek ujedinjavala Hillary Clinton i Donalda Trumpa – uprkos Trumpovim
besmislicama o muslimanskim imigrantima – bio je veliko područje između Alžira
i pakistansko-indijske granice. Ili Maroka i pakistansko-indijske granice? Ili
iransko-pakistanske granice? Nebo zna gdje je Bliski istok u glavama američkih
političara. Ili Trumpovoj.
Dakle, velika je bara muslimana, pretpostavljam, zajedno sa
Izraelom čije su većinsko stanovništvo židovi, Bliski istok u kojem također
živi i šačica kršćana kojih se sjetimo kada im se pale crkve, a narod zarobi
jer – davno, u danima kad je Evropa bila kršćanska Evropa – i mi smo se na
Zapadu zvali kršćanima. I to je bilo to.
Trumpov Bliski istok će vjerovatno biti sasvim nalik onom
kakav je mogao biti Hillaryin. Površna podrška jedinom Izraelu i njegovom
haotičnom premijeru, konstantno spominjanje terora, terora, terora, terora,
terora (obrišite kada vas umori ova riječ) i podrška „umjerenima“ – bili oni
pobunjenici (sirijske vrste), predsjednici i kraljevi (vrste Sissijevog
Egipta/Abdullaha iz Jordana) i našim prijateljima
(Saudijcima/Kataranima/Kuvajćanima) čiji će mrtvi kraljevi vjerovatno biti
vrijedni zastave na pola koplja.
Ali mi ćemo ih naoružati. Budite sigurni u to. Zaljevske
zemlje će gomilati američko oružje/projektile/tenkove/letjelice i Trump će
posjećivati ove prašnjave monarhije i tretirat će ga kao kralja – što bi,
vjerujem, on radije i bio – i uvjerit će Izrael u američku vječnu, stalnu,
bespredmetnu podršku „jedinoj demokratiji na Bliskom istoku“. I, naravno,
govorit će o teroru, teroru, teroru – teroru ISIS-a ukoliko ga Obama ne porazi
prije nego ovaj ušeta u Bijelu kuću, kada će ISIS za sebe odabrati novo ime. I
može vratiti u život staru istrošenu laž State Departmenta o tome kako strane
na Bliskom istoku – svemoćni Izrael i okupirana Palestina – moraju „donijeti
teške odluke“ kako bi postigle mir.
Zaista, tu je i ono malo obećanje iz Trumpove kampanje da će
američku ambasadu premjestiti iz Tel Aviva u Jerusalem. Ono već toliko godina
leži na dnu ormara da likovi u Bijeloj kući vjerovatno mogu sačiniti nekoliko
starih dokumenata, požutjelih od vremena, o tome zašto bi uznemirilo Arape –
naročito Palestince (koji bi voljeli ambasadu u svojoj polovini glavnog grada
Jerusalema) – ako se američki ambasador zaputi u Sveti grad. Ipak, slutim da bi
„sigurnosne brige“ mogle ovaj mali projekt staviti na čekanje još neko vrijeme.
Pa ipak. Uvijek je tu „pa ipak“ kada su američki
predsjednici u pitanju.
Mnogo njih je dolazilo jadikovati nad Bliskim istokom.
Afganistan, Irak, Sirija… Iz Bijele kuće ne vidimo baš emotivno iskazivanje
podrške ovim državama, zar ne? Šta Trump zapravo radi kada ove zemlje predstave
„prijetnju“ Zapadu? Oživi svoju anti-muslimansku mržnju? Nazove druga
Vladimira? Potraži atlas?
Ali sjetite se, nekad smo govorili stvari kao o Georgeu W.
Bushu npr. – i dobili smo Irak. Trumpova administracija sebi ne može priuštiti
da krene istim putem. Može li?
Riskirat ću s okrutnim predviđanjem. Bliski istok će se
okrenuti i zgrabiti Donalda Trumpa kad se bude najmanje nadao, i pred njega
postaviti užasan izbor (rat ili mir) i koji njegova administracija – takva
kakva jest – neće biti sposobna riješiti. To će biti krajnja odgovornost
američkih glasača, naravno. Ali, nemojmo prejudicirati. Sjećate se onog
nedavnog, ludo popularnog premijera? Spetljao se s Afganistanom, zar ne? I onda
Irakom? Tony kako mu ono bješe ime?
(TBT, Independent)
