SVIJET
Clintonova je morala da osvoji glasove bijelaca iz
predgrađa, sindikata, radničke klase kako bi osigurala pobjedu, a nije. Dekica
iz Vermonta koji je proveo svoj politički život upravo sa njima bi, po svemu
sudeći, bio pravi kandidat u trci protiv Trumpa. Demokrate su to ignorisale, i
platile su cijenu

FOTO: (Tanjug-Stacie Scott)
Sjećate li se Bernija Sandersa, starog senatora iz Vermonta,
koji nije imao nikakve šanse na stranačkim izborima protiv Hillary Clinton,
iako se junački držao, iako je započeo revoluciju. Sanders je, kao i novi predsjednik
SAD bio autsajder, ali, za razliku od Trumpa nije uspio da se izbori sa
stranačkim establišmentom. Povukao se iz trke i podržao Hillary iako su i
veliki broj mladih i bijesnih građana i radnička klasa SAD, bili na njegovoj
strani.
Sanders bi, komentarišu američki mediji dan nakon izbora u
SAD (oni isti mediji koji su velikom većinom predviđali ubjedljivi trijumf
bivše državne sekretarke!), pobijedio Trumpa u trci za predsjednika, pa ne
bismo imali “orange is the new black”, nego “old is the new
black”. Imaju i ankete da to dokažu (gdje su bile pred izbore).
Ovaj podatak, uglavnom prećutkivan do sada, ne iznenađuje,
jer su u toku stranačkih izbora glavni američki mediji, koji danas pišu o
Sandersovim većim šansama, otvoreno bila na strani Hillary Clinton. A ona je
“izginula” upravo na bojnom polju na kom bi Sanders bez problema
dobio. Naravno da je opet riječ o malim brojevima i tijesnoj trci, ali ti mali
brojevi mogli su da donesu treću uzastopnu pobjedu demokratama na predsjedničkim
izborima i bez Floride.
“Po svakoj važnoj anketi, urađenoj u posljednjih mjesec
dana, šest nedelja, pobjeđujemo Trumpa, često sa velikom razlikom, i uvijek
većom nego Clintonova”, rekao je Sanders u maju 2016. godine.
Nije to bio prvi put da je iznio takve tvrdnje, i iskreno je
vjerovao u to. I najvjerovatnije je bio u pravu. Veliki broj anketa iz tog
perioda govorile su isto što i Sanders, da je on – koji je želio da uvede
besplatno školovanje na koledžima, ukine studentske dugove, uvede besplatni
zdravstveni sistem, i da izbaci veliki novac iz politike – imao veće šanse u
borbi protiv Trumpa nego Clintonova. U maju anketa koju su sproveli NBC news i Wall
Street Journal pokazala je da će Clintonova pobijediti Trumpa za tri boda, a da
bi Sanders pobijedio za 13.
CBS news – New York Times anketa od 3. maja dala je prednost
Clintonovoj od šest procenata, a Sandersu prednost od 13 procenata nad Trumpom.
Fox news predviđao je da će Clintonova izgubiti od Trumpa za tri postotka, a da
bi ga Sanders pobijedio za četiri.
Gdje su pogriješile demokrate kada su izabrale Hillary Clinton,
veoma nepopularnu političarku čak i među njihovim tradicionalnim glasačima?
Kako su demokrate napravile grešku zbog koje će se, kako piše Washington post
koji je u toku stranačkih izbora svojim tekstovima rušio Sandersa i navijao za
Clinton, još dugo, dugo preispitivati?
Clintonova je godinama u nazad jedna od najnepopularnijih
ličnosti u SAD. Završavala je visoko na listi nepopularnih ličnosti iz politike
još od vremena kada je bila prva dama Amerike. Njena (ne)popularnost mogla je
da se mjeri samo sa (ne)popularnošću Donalda Trumpa. Nasuprot tome, Sanders je
veoma popularan među građanima. Bio je najpopularniji senator dvije godine.
Vole ga znatno više nego Clintonovu, a što je još bitnije, njegov negativan
rejting je znatno manji nego njen.
Samo pogledajte kako je prošla među radničkom klasom,
uglavnom obojenom, u Michiganu. Upravo su oni bili ti na koje je trebalo da
računa i koji bi joj donijeli pobjedu iako je izgubila na Floridi i u Sjevernoj
Karolini. Ona jeste dobila većinu njihovih glasova, dobila je većinu glasova
crnih glasača po državama, kao što je osvojila glasove crnih glasača sve
ukupno. Međutim, broj onih Afroamerikanaca koji su izašli na ove izbore znatno
je manji u poređenju sa brojkama iz 2008. i 2012. godine. U Vejnu, Oklandu i
Makombu, okruzima Michigana, srcu Detroitovog crnog glasačkog bloka, Clintonova
je osvojila 55 odsto njihovih glasova – Obama je 2012. dobio 69 odsto. Taj isti
Michigan je Sanders osvojio tokom stranačkih izbora, a možemo samo da nagađamo
koliko bolje bi prošao u Ohaju, Pensilvaniji i Wisconsinu- koji je također
dobio na stranačkim izborima.
Mala izlaznost je bio najveći problem Clintonove, dobila je
na mnogo manje glasova od Obame u pojedinim državama (broje se u milionima),
dok je Trump uglavnom dobio više nego Mitt Romney 2012. Također, prema anketama
New York Timesa, mnogo veći broj demokrata je glasao za Trumpa, nego što je
republikanaca za nju. Hillary Clinton nije uspjela da osigura glasove
demokrata, niti onih neodlučnih, sa kojima je Sanders imao i te kako sreće.
Najjednostavnije rečeno Sanders je, za razliku od Hillary
mogao da osigura glasove različitih građanskih grupa – obojenu populaciju,
radničku klasu (koja prezire sve što Clintonova predstavlja), mlade…
Najveća greška demokrata, zbog koje će se preispitivati bar
naredne četiri godine, jeste što su ignorisali sve znakove da Clintonova neće
moći da se izbori sa Trumpom. I pored toga što su za nju navijali mainstream
mediji i pored toga što su ignorisali činjenice. I pored toga što je Trump
rasista, fašista, seksista. Glasačima je mnogo više smetala Clintonova.
Ona je morala da osvoji glasove bijelaca iz predgrađa,
sindikata, radničke klase kako bi osigurala pobjedu, a nije. Dekica iz Vermonta
koji je proveo svoj politički život upravo sa njima bi, po svemu sudeći, bio
pravi kandidat u trci protiv Trumpa. Demokrate su to ignorisale, i platile su cijenu.
(TBT, nedeljnik.rs)






