KULTURA
Doseljenici sa Bliskog istoka imali su Malu Siriju, nekada
cvjetajuće naselje koje je ostavilo svoje nasljeđe u New Yorku
FOTO: (Wikipedia)
Mnoge su kulture ponovno otkrile dijelove svoje domovine u
novim zemljama u koje su se doselile i koje danas zovu domom. Doseljenici sa
Bliskog istoka imali su Malu Siriju, nekada cvjetajuće naselje koje je ostavilo
svoje nasljeđe u New Yorku.
Zaboravljena ali kulturološki drugačija i živahna četvrt
odigrala je važnu ulogu u razvoju New York Cityja, smještena u dijelu Manhattana
od kasnih godina 1880. sve do 40-ih godina 20. stoljeća.
Mala Sirija predstavljala je područje sastavljeno od etnički
raznolikih skupina arapskih Amerikanaca, koji su došli sa područja Osmanske
teritorije poznate kao Velika Sirija, područja koje danas obuhvata Libanon,
Siriju, Jordan i Palestinu, a koji su stigli tokom perioda Velike migracije, od
1880. do 1924. godine. Također nazivana Sirijska četvrt, Mala Sirija je obuhvatala
područje Washingtonske ulice od Battery Parka do Rector ulice, današnje Tribace.
U narednim decenijama, počev od 1880-ih godina, ova enklava
je procvjetala, i postala domom istaknutih arapskih pisaca Khalil Gibranija i Ameen Rihanija.
Bio je to također dom prvih novina na arapskom jeziku kada je Linotype pisaća
mašina prilagođena, od strane braće Naouma i Sallouma Mokarzela, za potrebe arapskogpisma,
kako bi se štampale njihove novine Al-Hoda (u prijevodu Vodić), omogućujući na
taj način značajan rast arpaskih medija i novinarstva i na Bliskom Istoku i u
New Yorku.
Do 1940-ih godina ovo naselje je većem svom dijelu nestalo –
veliki dio naselja zamijenjen je Brooklyn Battery tunelom.
Živahno naselje koje je nekada bilo karakteristično po nizu
trgovina koje prodaju arapsku hranu i uličnim trgovcima koji su prodavali robu
poput ručno rađenih ćilima i mesing lampi, sada se jedva i može primjetiti u
Donjem Manhattanu, ističe Todd Fine, predsjednik udruženja Washington Street
Historical Society, organizacije posvećene očuvanju historije Male Sirije.
Ezan u Maloj Siriji
Danas na vidjelo izlaze dokazi da muslimani nisu samo
živjeli na području Male Sirije, nego su tu također, na današnjoj Rector ulici,
imali i mesdžid u kojem su obavljali svoje vjerske obrede.
„Muslimani nisu nedavno, strano tijelo koje bi trebalo da
stvara strah; oni su stalno prisutan faktor Amerike, a posebno New Yorka,“
istakao je Fine.
„Većina se Amerikanaca identificira sa kultnim pričama
etničke imigracije,“ rekao je Fine. „Džamija u Maloj Siriji na profinjen način
pokazuje da muslimani ovdje pripadaju.“
Njuroške novine Sun 1912. pišu:
„Iako se glas mujezina koji poziva vjernike na namaz nikada
nije čuo u New Yorku, ipak se Muhammedova vjera prenijela i održala i na ovom
prostoru.“
Kancelarija novina Sun bila je 16 blokova udaljena od šestospratnezgrade
Oriental.
„Ništa u vezi ove zgrade ne upućuje da se u ovdje okupljaju
oni koju vjeruju u Allaha i Muhammeda“, pisao je Sun.
„U ovom mesdžidu, ista pravila važe za ulazak kao i za ulaz
u džamiju. Morate izuti cipele i oprati ruke, lice i noge. Ovo je mesdžid
predviđen samo za muškarce.“
„Mesdžid je sastavljen od dvije prostorije i može primiti od
75 do 100 osoba.“
Međutim, kako ističu ove novine, na ceremonijama Eidal-FitriEidal-Adha,
koje novine nazivaju njihovim turskim imenima, vjernika bude toliko da ih bude
i u imamovoj privatnoj sobi.
Ovaj mesdžid predstavljao je mjesto susreta vjernika iz
različitih dijelova New Yorka.
Šta se dogodilo sa ovim mesdžidom ostaje nejasno, iako je
sama zgrada na ovom mjestu ostala do sredine 50-ih godina 20. stoljeća kada je
srušena.
Muslimani i kršćani žive rame uz rame
Fine i njegova grupa nedavno su postavili plakate u obližnjem
ElizabethBergerparku u cilju odavanja počasti izgubljenom naselju i u nadi da
uspjeti očuvati nasljeđe Male Sirije.
„Postoji mnogo nesporazuma u vezi historije Arapa u Americi,
i ovo nam naselje pokazuje jaku imigrantsku zajednicu, poput mnogih drugih imigranatskih
zajednica koje su došli u New York,“ ističe Fine. „Međutim ta rana priča
arapske imigracije zbilja nedostaje, to je historija koja je izgubljena u
kolektivnom sjećanju.“
„Mislim da postoji uvriježeno stanovište da je sve što je
arapsko opasno,“ na kraju zaključuje Todd Fine.
„Bitno je za djecu arapskih Amerikanca koja se danas
suočavaju sa diskriminaciju da znaju da ova lokacija predstavlja početak
njihovog nasljeđa.“
(TBT, New York Times)
