Nakon objave informacije da je prije mjesec, predsjednik SAD Joe Biden odlučio nagraditisvog amabsadora u Sarajevu Michaela Murphyja zbog njegovog doprinosa u BiH, a radi se o predsjedničkoj nagradi za zvaničnike State Departmenta koji su izvanredno obavljali svoje dužnosti, protrojkaški mediji su to iščitali kao pljusku
Bakiru Izetbegoviću, Željku Komšiću i Miloradu Dodiku, te „svima onima koji za njima kliču kako je ambasador SAD u BiH zlotvor koji bruka svoju moćnu državu, a rastura BiH“.
KRUPNE GREŠKE AMERIČKE POLITIKE U BiH
Nema sumnje da je ambasador Murphy po ocjeni mnogih jedan od najagilnijih američkih amabsadora kakvog nismo vidjeli još od ambasadora Thomasa Millera, i da je ta nagrada sa aspekta američke politike sasvim zaslužena.
Ali, to ne znači da je ta politika bila isprava i da će na koncu, da kažemo bar do kraja njegovog mandata, biti efenktna i rezultirati bilo kojim vidom prosperiteta države.
Zapravo, već sad se može reči da je to „nemoguća misija“ za samog ambasadora Murphya i to baš stoga što su Amerikanci do sada napravili nekoliko krupnih grešaka u postratnom periodu među kojima su i dovođenje na vlast Milorada Dodika, pa i Bakira Izetbegovića sa kojima se Murphy sad brutalno obračunava. Mnogo bi uvjerljivije zvučale Murphyeve izjave o tome šta je sve do sada Amerika uradila za BiH i njene građane kada bi pokazao trunku samokritičnosti u odnosu na megalomansku samohvalisavost tipičnu za ohole američke diplomate koje su prodefilirale Sarajevom u poratnom periodu.
“Pogledajmo kakav je u prošlosti bio angažman SAD-a. To je intervencija kojom je okončan strašni rat. 20.000 mladih žena i muškaraca došlo je ovdje da služe očuvanju mira i zaštiti mira. Investirali smo u ponovnu izgradnju ove zemlje, u fizičku infrastrukturu, škole, puteve, pomogli smo izgradnji državnih institucija koje su od ključne važnosti, putu BiH ka EU, Oružane snage BiH, Obavještajna služba… Sve je to trajalo godinama. Naša podrška je u jačanju demokratskog sistema u ovoj zemlji, pomoći ekonomiji u njenom razvoju i borbi protiv korupcije. Milioni dolara dati su za pomoć Oružanim snagama BiH. Počeli smo nove programe koji pomažu lokalnim zajednicama u boljem pružanju usluga građanima, novi programi za unaprijeđenje privrede, kako bi ljudi koji žive u BiH donosili doluke da ostanu ovdje. Mislim da sav taj angažman pokazuje našu posvećenost BiH. To su konkretne, specifične aktivnosti koje je moja vlada preuzela kako bi pomogla građanima ove zemlje”, pojasnio je Murphy u jednom od svojih posljednjih intervjua.
U istom intervjuu amabasador Murphy je obrazložio svoju zamjerku Izetbegoviću da je stavio lične i finansijske interese iznad stranke i države: “Moja vlada je spremna raditi sa bilo kojom političkom strankom, uključujući i SDA. Imamo lijepa sjećanja na sve radnje sa Sulejmanom Tihićem. Imali smo sjajan odnos”.
HOLBROOKE PRIZNAO GREŠKE
Ovo je istina rečena na veoma diplomatski način da se ne bi govorilo o veoma krupnim greškama američke politike u Bosni i Hercegovini. Sa njima se susrečemo od samog Daytonskog sporazuma, zbog kojeg se njegov tvorac Richard Holbrooke kajao do groba. On je javno je priznao da je pogriješio što je uvjetovao napredovanje Armije BiH prijetnjom da će se Rusi uvuči u rat, te „zavrtanjem ruke“ Aliji Izetbegoviću da prizna ime Republike Srpske.
Među velikim greškama američke politike su na koncu i dovođenje MiloradaDodika na vlast u RS-u, kao i Bakira Izetbegovića na čelo SDA.
To je bilo vrijeme Raffija Gregoriana, koji je sa pozicije Međunarodnog supervizora za Brčko, kao i sa pozicije zamjenika visokog predstavnika OHR-a, kordinirao američku politiku u BiH. On je prijateljevao sa Dodikom, bio mu jekumsinu Igoru koji je sadana crnoj američkoj listi, te ga štitio od smjene na čemu je radio Cristian Schwarz-Schilling, dok je uporedo hvaljenog Tihića ponizio tako da ga je privolio da mu se pokloni u Skupštini RS-a. Isti predsjednik Biden, koji danas odlikuje i hvali Murphya, tada je javno pohvalio Tihića u sred Sarajeva upravo zbog tog čina.
I nije Tihić u toj mjeri greška američke politike. Najveća greška pored izbora Dodika je faovoriziranje Zlatka Lagumdžije, zasigurno najveće štetoćine na sarajevskoj političkoj sceni. Kako je on osobno uz asistenciju familijarnog komunističkog lobija,u ovom slučaju Srđana Dizdarevića, privolioTihića da SDA-ovi poslanici iz RS-a izglasaju Dodiku premijerksu poziciju, tako je on izlobirao kod Amerikanaca da dopuste Bakiru Izetbegoviću kandidaturu za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, mimo Tihićeve volje .
Iako je većina bošnjačkih političara od Alije Izetbegovića, Ejupa Ganića, Harisa Silajdžića, Muhameda Šaćirbegovića, pa do reisa Mustafe Cerića, slovila kao proamerički igrači, svi su „ispali iz igre“. Čak su nakon toga na neki način i politički anatemizirani. Tako da anatema koju je amabsador Murphy bacio na Izetbegovića više je pravilo nego iznimka kad su američko-bošnjački odnosi u pitanju. Samo je štetočina Lagumdžija preživio sve svoje političke poraze i ostao u igri. Vjerovatno zahvaljujući nevidljivoj ruci iz Washingtona koja ga uvijek pridigne kad padne.
Amabasador Murphyje pokaza odlučnost, energičnost i volju da pokrene i usmjeri političke procese u Bosni i Herecgovini ka euroatlenskim integracijama. Na tom polju se vidi osjetan napredak. Ali, kao da je američkapolitika programirana da čini kadrovske greške, odnosno izbor partnera s kime će te ciljeve ostvariti. Ta grešeka,sadje više nego očigledno, koju je počinio ambasador Murphy je izbor lidera Trojke, Nermina Nikšića, Elmedina Konakovića i Edina Forte, za partnere. S njima baš Murphy nigdje nije prispio, niti će s njima ikada BiH stići svome cilju!
(Kraj)
(TBT, Tim za analitiku)