GEOPOLITIKA
Nezadovolojstvo autokratskom vladavinom kralja Abdulaha
raste, a opšta bezbJednosna situacija se pogoršava. Da li je Jordan pred zakašnjelim
Arapskim proljećem?
FOTO: (Reuters)
Čak ni to što je pro-islamističko Muslimansko bratstvo prvi
put učestvovalo na izborima, izbori na kojima se pojavilo samo 37 odsto glasača
bili su, izgleda, gubljenje vremena – kralj je postavio maltene potpuno isti
kabinet, koji je odmah po stupanju na dužnost donio niz nepopularnih dekreta
kao što je uvoz gasa iz Izraela.
Jordan je od kraja Prvog svjetskog rata bio jedna od glavnih
uzdanica Zapada u regionu. Međutim, kako se država razvijala od praktično
zemlje beduina do bogatog bliskoistočnog kraljevstva, politički razvoj nije
pratio zapadne demokratske trendove i mnogi smatraju da je Jordan odavno
trebalo da prođe kroz tranziciju.
Ipak, kako ozbiljna opozicija ne postoji, nezadovoljni
građani primorani su da se okrenu ili manje više neafirmisanim i nekredibilnim
političarima, ili protestima koji su sve učestaliji širom zemlje. Uprkos
brojnim efikasnim mjerama koje je kralj Abdulah sproveo kako bi spriječio
Arapsko proljeće i jačanje Islamske države u zemlji, nezadovoljstvo i
nejednakost doveli su do pogoršanja opšte bezbjednosne situacije, odnosno do
porasta kriminala, naročito u ruralnijim provincijama u kojima plemensko
bezakonje sve više uzima maha. Političko bezbjednosna situacija tek sada, sa
zakašnjenjem u odnosu na Arapsko proljeće, kulminira u Jordanu.
Ekonomske poteškoće su u korak ispratile političke. U posljednjih
pet godina rast privrede je pao ispod 2 odsto, a javni dug je skočio na 94
odsto BDP-a. Novi paket dogovoren sa MMF-om podrazumijeva i povećanje poreza,
kao i skok cijena osnovnih potrepština kao što su hljeb i voda. Ogroman priliv
sirijskih izbjeglica povećao je pritisak na tržište rada i resurse kojima
država raspolaže, a krize u zalivskim zemljama izazvane padom cijene nafte
ukazuju da se najgore tek sprema.
FOTO: (Reuters)
Godine rasta cijena i ukidanja subvencija desetkovale su
srednju klasu Jordana, a prijestolnica Aman u kojoj živi devet miliona ljudi,
ostala je najskuplji grad arapskog svijeta, iako je prosječna plata jedna od
najnižih. Mjere štednje i rezovi u zdravstvu i obrazovanju doveli su do, osim
do ogromnog nezadovoljstva, i do kraha turizma, pa se ekonomija kraljevstva
sada sve više oslanja na stranu pomoć.
Imidž prijateljskog monarha koji je kralj Abdulah stvorio,
privukao je ogromne sume novce u kraljevstvo, uprkos konzervativnom islamskom
uređenju. Ipak, pritisak koji sada dolazi iznutra možda će primorati zvanični
Aman da ustupi više prostora reformama društva.
(TBT, Economist)