KOLUMNA
Postoji siguran dokaz da Saudijci i njihovi „koalicijski“
saveznici – i, pretpostavljam, oni nesnosni britanski „savjetnici“ – svjesno
gađaju skromni jemenski poljoprivredni sektor u kampanji koja, uspije li, može
poslijeratnu jemensku naciju dovesti ne samo do gladovanja nego i potpune
ovisnosti o uvozu hrane da bi preživjela.
Piše: Robert Fisk, thebosniatimes.ba
Rat u Jemenu na jedinstven način
kombinira tragediju, licemjerstvo i farsu. Na prvom mjestu su žrtve: oko 10.000
njih od kojih su skoro 4000 civili. Zatim dolaze oni anonimni britanski i
američki savjetnici koji djeluju prilično zadovoljni pa i dalje „pomažu“
saudijskom krvavom pohodu na dženaze, pijace i druge (pretpostavljam, za
Britance) vojne mete.
Zatim slijede saudijski troškovi:
više od $250 mil mjesečno, prema Standard Chartered banci – i to za zemlju koja
ne može isplatiti dugove građevinskim firmama. Ali sada slijedi djelić crne
komedije: Saudijci su u svoja bombardiranja uključili krave, farme i sirak – žitaricu
koja se može koristiti za hljeb ili kao hrana za stoku – kao i brojne poljoprivredne
objekte.
Zapravo, postoji siguran dokaz da
Saudijci i njihovi „koalicijski“ saveznici – i, pretpostavljam, oni nesnosni
britanski „savjetnici“ – svjesno gađaju skromni jemenski poljoprivredni sektor
u kampanji koja, uspije li, može poslijeratnu jemensku naciju dovesti ne samo
do gladovanja nego i potpune ovisnosti o uvozu hrane da bi preživjela. Većina
ovoga bi bez sumnje došlo iz zaljevskih zemalja koje trenutno bombardiraju
svaki pedalj sirote zemlje.
Činjenica da je Jemen odavno dio
zamjenskog rata Saudijske Arabije protiv šiita i naročito Irana – koji je
optužen, bez dokaza, za opremanje oružjem šitskih Huta u Jemenu – sada je
prećutno prihvaćena kao dio trenutnog bliskoistočnog sektaškog „narativa“
(poput „dobrih“ pobunjenika u istočnom Alepu i „jako loših“ pobunjenika u
Mosulu). Tako su, jao nama, prihvaćena i nemilosrdna bombardiranja civila. Ali
poljoprivredne mete su nešto posve drugačije.
Naučnici sakupljaju podatke iz
Jemena koji čvrsto pretpostavljaju da saudijska kampanja u Jemenu sadrži
program za uništenje ruralnog života.
Martha Mundy, profesor emeritus
na Ekonomskom fakultetu u Londonu, koja trenutno radi u Libanu s kolegicom
Cynthijom Gharios, vodi istraživanje koristeći statistiku jemenskog ministarstva
poljoprivrede, a podaci „ukazuju da u nekim regijama Saudijci namjerno gađaju
poljoprivrednu infrastrukturu kako bi uništili civilno društvo.“
Mundy ističe da tradicionalni
izvještaj Ministarstva za poljoprivredu i navodnjavanje u glavnom gradu Sani,
kojeg su sačinili njegovi službenici širom zemlje, donosi detalje 357 meta
bombardiranja u 20 državnih provincija uključujući farme, životinje,
infrastrukturu vode, piljare, banke, tržnice i kamione za prodaju hrane.
Tu se ubrajaju i razaranja farmi
u Yasnimu, Baqim distriktu u provinciji Saadah i u Marranu. Mundy je uporedila
ove napade s brojkama u projektu Yemen Data koji je objavljen prije nekoliko
sedmica. Njen zaključak je najgori mogući.
„Prema navodima Organizacije za hranu i
poljoprivredu, 2,8% zemlje u Jemenu je obradivo“, kaže Mundy. „Da biste
pogodili tako malen dio poljoprivredne površine, morate ga ciljati.“ Saudijska
Arabija je već optužena za ratne zločine, ali napadi na poljoprivredna
zemljišta i prehrambene proizvode Jemena na tako surov način je još jedno
svirepo prekršeno obećanje Saudijaca.
Kraljevina je potpisala dodatni
protokol Ženevskih konvencija iz augusta 1949. koji jasno ističe da je
„zabranjeno napadati, uništavati, uklanjati ili preuzimati nefunkcionalna dobra,
ali neophodna za preživljavanje civila kao što su prehrambeni proizvodi,
poljoprivredne površine za proizvodnju istih, usjevi, stoka… u određenu svrhu
poricanja njihove životne vrijednosti za civile… koji god motiv bio u
pitanju…“
Na predavanju u Beirutu, Mundy je
iznijela mučne posljedice ranije ekonomske politike u Jemenu – jeftina američka
pšenica iz 1970-ih i priljev hrane iz drugih zemalja koji je obeshrabrio
farmere da održavaju seoski život (terasiranje farmi, npr., ili eksploatacija
vode) – te posljedice saudijskog rata na zemljište. „Vojske i, iznad svih,
vazdušne snage ‘petrodolara'“, kazala je, „… došle su fizički uništiti
plodove jemenske radne snage, zemlju i životinje koje su preživjele raniji
ekonomski kolaps.“
Postoji i
veliki broj fotografija uništenih farmi, tvornica i leševa životinja na poljima
sa zaostalom municijom – ovo efikasno onemogućava farmere da se vrate na posao
za nekoliko mjeseci ili čak godina. Farme peradi i pčelinjaci su uništeni.
Čak i danas, više od polovine
jemenskog stanovništva se oslanja dijelom – ili potpuno – na poljoprivredu i ruralni
razvoj. Mundeyino istraživanje dokumenata u drugim ministarstvima navodi da su
napadnute i druge institucije za tehničku podršku poljoprivredi. Veliki projekt
za razvoj Tihame, obalnog pojasa duž
Crvenog mora, a koji je osnovan 1970-ih – te kuće, kako Mundy kaže, „pisani
trag brojnih godina ‘razvojnih’ intervencija“ – odgovoran je za niz mreža za
navodnjavanje. Tihama je dvaput teško bombardirana.
Ali pretpostavljam da je rat –
ili dva – na Bliskom istoku ono što svijet sada može podnijeti. Ili koliko su
mediji spremni prikazivati. Alep i Mosul su i više nego dovoljni. Jemen je
previše. I Libija. I „Palestina“…
(TBT, Inedependent, Prevela
Jasmina Drljević)