Već se vidjelo u slučaju ruske invazije na Ukrajinu da su zapadni mediji dugo vremena hrkali ušuškani u svoj baršunasti san o superiornosti zapadne civilizacije u koji ih je ušuškala tzv. „zlatna milijarda“. Ni do dan danas se nisu uspjeli davranisati,reklo bi se. Čak šta više većina njih se strovalila u medijsku kaljužu iz koje ni ne pokušavaju iščupati.
Ušuškani u snu „zlatne milijarde“
Nisu čuli glas, na primjer, legendarne novinarke Ane Politkovskaje, koja je izvještavala sa sjevernog Kavakaza o ruskim „specijalnim vojnim operacijama“, pa ih je probudio Vladimir Putin kad je istu takvu „specijalnu vojnu operaciju“ pokrenuo na Ukrajinu. Ana je to platila glavom 7. oktobra 2006. godine kada je ubijena u Moskvi.
Niti su ti zapadni mediji čuli glas Jamala Khashoggija koji je pisao onužnosti prevazilaženja iracionalnog sektađkog sukoba Irana i SaudijskeArabije, odnosno šiizma i selefizma, koji decenijama razdire Bliski istok što je u tom trenutku krvavo plaćao narod Jemena. Čak je i Al Jazeera u početku rata u Jemenu sramežljivo izvještavala o zločinima i humanitranoj kataklizmi koja je bila zahvatila temošnje narode. Sve dok Katar nije bio podvrgnut izolaciji od strane zaljevskih monarhija poznatih kao Sjedinjene amričke islamske države (SAID), najgledanija arapska telvizija Al Jazeera je bila indiferentna prema stravičnim zločinima u Jemenu.
Sad, kad izraelska vojska čini brutalne zločine u Gazi američki državni sekretar Antony Blinken zatražio od Al Jazeere da „utiša“ svoja izvještavanja iz Gaze.
Pošto ga nisu poslušali izraeslka vojska je pobila svu familiju dopisnika Al Jazeere iz Gaze Mahmouda al-Dahdouha, kao što je vječno „ušutkala“ popularnu reporterku Al Jazeere Shireen Abu Aqla prije dvje godine
Nespremni da se nose sa istinom okrenuli su se propagandi. Protiv Putina posegli su za najprimitivnijim oblikom dikreditacije objavljujući njegove dvorce i jahte, te ljubavnice, da bi počeli spekulirati o njegovom dvojniku, njegovoj bolesti i smrti. Istu matricu iskoritili su za Ramzana Kadirova za kojeg su tvrdili da ima više žena, jedna od nih je je bila misica Čečenije, potom su ga proglasili bolesnim, dane na samrti itd.
U svemu tome ima istine, naravno, posebno kad je u pitanju enormno bogastvo i ljubavnice svjetskih diktatora. Ali to ih ne odvaja od dvadestak svjestkih moćnika i diktatora sa kojima se zapadni lideri ljube i grle po svojim metropolama. Stoga od takve jalove i iznađale propagande Volodimir Zelenski neće imati ama baš nikave koristi.
Kalvakada terorista i ratnih zločinaca
Tako su posegnuli za diskreditacijom Ismaila Hanyeha, političkog lidera Hamasa, da uživa u raskoši arapskih hotela, te da mu sin bludniči po noćnim barovima i alkohlizira se. Ovo je crna propaganda u onom djelu da mu se sin alkoholizira, jer se radi o notornoj laži. Zanimljivo da su ovakve tekstove prvo objavili izraelski i saudijski mediji, koje su od nih preuzeli zapadni, pa čak i neki balkanski mediji.
Neosporno je, to je javna tajna, da Katar, na primjer, daje izdašnu finansijsku pomoć Hamasu. Ali to ni izdaleka nije količina novca koju je dobivao na primjer Jaser Arafat, kao lider PLO-a, pa čak i njegov nasljednik Mahmoud Abbas. Stoga je palestinska revolucija koju je decenijama predvodio PLO ocjenjena kao najskuplja revolucija u historiji. Pa se stoga smatra da je upravo zbog korumpiranih lidera PLO-a pobjedio Hamas na posljednjim izborima 2006. godine. Povrh svega Abbas ima vrlo moćnog sina Jasera, za koga se tvrdi da kontrolira sve finansijske tokove na Zapadnoj obali, odnosno na teritoriji pod Palestinskom upravom (PA). On je siva eminencija Palestinske uprave i rijetko se pojavljuje u javnosti. Tek je nedavno učestvovao u pregovrima sa Izraelom koji su se polutajno doržavali u Saudijskoj Arabiji.
Ali, vrlo brzo u istim medijima je objavljena fotografija i sina Benjamina Natenyahua kako se kupa na plaži u Americi dok u Izraelu traje masovna mobilizacija. No, to nećediskreditirati Natenyahua. Jer zapadni mediji nikad nisu napravili i objavili njegovu mistificiranu biografiju koja je toliko zanimljiva da bi bila izazovna za producente u Neflixu za snimanje serije po njoj. Naime, Natenyahu je jedan od pripadnika Sayeret Maktalm, specijalne jedinice za posebne namjene izraelske vojske. Tu jedinicu je navodno osnovala Golda Meir. Njena baza se nalazi na nekoj lokaciji u pustinji koja je izbrisana sa svih mogućih mapa. Broji stotinjaka članova. Oni su se proslavili u akcijama hvatanja palestinskih komandosa kao „terorista“. U takvoj jednoj akciji oslobađanja jevrejskih talaca iz aviona kojeg su bili oteli palestinski komandosi, poginuo je Natenyahuov brat. Neki su skloni tvrditi da je sva njegova politika odmazde nad Gazom zapravo pokušaj osvete ubijenog brata.
Pored toga Natenyahuova ideja vodilja je deviza koju je izgovorio Moshe Dayan da „Izrael mora biti poput opasnog psa kojem se niko ne smije približiti“. Dayan je izgubio oko u teorističkoj akciji, a pripisuje mu se prijetnja da će srušiti Kabu. Od Dayan doNatenyahuu Izraelom je vladala cijela kalvakada terorista i ratnih zločinaca.
Od njih svih Natenyahu će vjerovatno ostati najomraženiji cionistički lider i njega kao takvog će zapadni mediji brzo „pustiti niz vodu“. Njihov je cilj da s njim potope što više „hamasovaca“ koji su nanijeli veću uvredu nego bol izraelskoj naciji terorističkim napadom 7. oktobra.
Sionske medijske horde
Povrh svega tu su korumpirani mediji koji su već naučili primati cionistički novac. Tako, kako izvještava Al Jezeera, ministarstvo vanjskih poslova Izraela je potrošilo više od osam miliona američkih dolara na propagandu u Evropi kako bi bio podržan narativ ove države o ratu protiv Gaze nakon operacije „Al-Aksa potop“ oružane grupe Hamas 7. oktobra.
Sa druge strane palestinski narativ uopće nije prihvaćen niti propaganda kojom se pokazuju masakri koje čini okupaciona armija nad palestinskim narodom.
Kako pokazuje Googleov portal o transparentnosti oglašavanja, izraelsko Ministarstvo vanjskih poslova je na servisu YouTube objavilo 100 snimaka kako bi se promovirao izraelski narativ, a u kojima se Hamas uglavnom povezuje sa terorizmom i u kojima se više nego jednom navodi kako je palestinski otpor jednak napadima oružane grupe Islamska država Irak i Levant (ISIL).
Kako pokazuju podaci portala Simarch, samo na promoviranje na YouTubeu potrošeno osam miliona dolara, a reklamiranje je bilo fokusirano na tri države:
Francuska je bila najviše na „udaru“, izdvojeno je 4,6 miliona dolara i snimci su imali više od 535 miliona pregleda.
Za Njemačku je potrošeno 2,4 miliona dolara, a zabilježeno je više od 284 miliona pregleda.
Na kraju, za oglašavanje u Velikoj Britaniji je izdvojeno 1,2 miliona dolara, a snimci su pregledani više od 250 miliona puta.
Za ostale države, bilo u Evropi ili van kontinenta, potrošeno je samo 300.000 dolara, a za tu sumu je osigurano više od 43 miliona pregleda.
Četiri glavne poruke
Kako bi se bolje razumjela veličina izraelske potrošnje na reklamu, a uzimajući u ozbir ranije navedene brojke, to se može uporediti sa Amazonom koji je jedan od najvećih zakupaca reklamnog prostora, a za 30 dana u Francuskoj on troši blizu 5,6 miliona dolara.
Kada se analizira sadržaj snimaka, oni su prilično slični i imaju četiri glavne poruke za evropsku publiku:
Povezivanje Hamasa sa terorizmom. Nema rečenice u kojoj se te dvije riječi ne koriste zajedno, potom se navodi kako je to teroristička organizacija i kako je slična ISIL-u.
Uvjeravanje svijeta kako se aktivnosti Hamasa neće zadržati samo unutar granica Izraela već će se preliti na cijeli svijet.
Svaki snimak se završava riječima „Stand with Israel“ (Budite uz Izrael).
Koriste se snimci djece i starijih osoba kako bi se utjecalo na javno mišljenje i dao legitimitet ubijanju, razaranju i bombardiranju Pojasa Gaze.
Ono što se posebno ističe su države za koji je odabran plasman izraelskog narativa (Francuska, Njemačka, Velika Britanija) o dešavanjima u Gazi kako bi se usmjerilo javno mišljenje u tim državama.
Za posljedicu je to imalo da su mediji u početku prihvatili taj narativ i javno zaobilazili profesionalne kontrole i neutralnost, te na taj način utjecali na političke odluke tih država. Sve se ovo vidi u vojnoj i političkoj podršci i rezolucijama UN-a u korist izraelske okupacije, te u blokiranju narativa koji dokumentira masakre počinjene od strane izraelske vojne mašinerije nad palestinskim narodom.
Blokiranje palestinskog sadržaja
U odnosu na ovu propagandu i medijsku mašineriju koju provode razni ogranci izraelske okupacije, niti jedan dolar nije potrošen za palestinski sadržaj kako bi se pokazao obim razaranja, ubijanja i nasilja koje provodi okupacijska armija nad Palestincima.
Štaviše, mnogi aktivisti na društvenim mrežama navode kako su njihovi profili i stranice blokirani, ograničeni ili zabranjeni jer pokušavaju ukazati na laži izraelskog narativa i dokle sve on vodi svjetsku javnost u pogrešnom prikazivanju situaciji ili pak jednostavno izražavaju sućut sa Palestincima zbog patnji u Pojasu Gaze gdje su ubijene na hiljade djece i žena, bombardirane bolnice, a cijela susjedstva poravnata sa zemljom.
Administratori koji blokiraju propalestinski sadržaj kao opravdanje koriste argumente da su snimci ili previše šokantni, imaju previše nasilja, ljudskih raskomadanih tijela ili krvi (što je po njima nepodesan sadržaj) ili se pripisuju oznake „terorizam“ svakome ko prihvati taj narativ koji pokazuje istinu o sukobu i posljedicama za narod i zemlju Palestine.
(TBT, Tim za analitiku)
