Budući da je u Hamasovim groznim napadima 7. oktobra poginulo više od 1.400 Izraelaca u jednom danu, odgovor Izraela nanio je težak danak stanovništvu Gaze. Prema palestinskom ministarstvu zdravlja, do sada je više od 8.000 stanovnika Gaze ubijeno, a više od 17.000 je povrijeđeno u izraelskom zračnom bombardiranju. Žrtve bi se mogle brzo popeti mnogo više ako Izrael nastavi sa svojom očekivanom kopnenom invazijom. Izraelski predsjednik Isaac Herzog, premijer Benjamin Netanyahu, član Knesseta Ariel Kallner i drugi istaknuti zvaničnici pozvali su na vojnu kampanju koja pokriva cijelu teritoriju Gaze. Izraelski projektili već su uništili oko pet posto svih zgrada u Gazi, uključujući područja u kojima su Palestinci potražili sklonište nakon što su poslušali izraelske pozive da evakuiraju svoje domove. Neki od najviših izraelskih zvaničnika, pozivajući se na uspjeh Hamasa na palestinskim parlamentarnim izborima 2006., zapravo su izjavili da su svi stanovnici Gaze dio Hamasove terorističke infrastrukture i da su saučesnici u zločinima te grupe – i stoga su legitimne mete izraelske odmazde.
Argument da se cjelokupno stanovništvo Gaze može smatrati odgovornim za Hamasove postupke brzo se diskreditiraju kada se pogledaju činjenice. Arab Barometer, istraživačka mreža u kojoj radima kao glavni istražitelji, provela je istraživanje u Gazi i na Zapadnoj obali nekoliko dana prije izbijanja rata između Izraela i Hamasa. Nalazi, objavljeni ovdje po prvi put, otkrivaju da je velika većina stanovnika Gaze, umjesto da podržava Hamas, bila frustrirana neefikasnim upravljanjem oružane grupe jer trpe ekstremne ekonomske poteškoće. Većina stanovnika Gaze također se ne slaže s Hamasovom ideologijom. Za razliku od Hamasa, čiji je cilj uništenje izraelske države, većina ispitanika je bila za rješenje s dvije države s nezavisnom Palestinom i Izraelom koji postoje jedni uz druge.
Kontinuirano nasilje neće približiti budućnost kojoj se većina stanovnika Gaze nada. Umjesto gušenja simpatija prema terorizmu, prošli su izraelski obračuni koji otežavaju život običnim stanovnicima Gaze povećali podršku Hamasu. Ako trenutna vojna kampanja u Gazi ima sličan učinak na palestinsko javno mnijenje, to će dodatno unazaditi uzrok dugoročnog mira.
SAMI U SVOJOJ PATNJI
Istraživanje Arab Barometra o Zapadnoj obali i Gazi, provedeno u partnerstvu s Palestinskim centrom za istraživanje politike i istraživanja i uz podršku Nacionalne fondacije za demokratiju, daje pregled stavova običnih građana uoči posljednjeg sukoba. Najdugovječniji i najsveobuhvatniji projekat javnog mnijenja u regionu, Arab Barometar je od 2006. godine sproveo osam talasa istraživanja koji pokrivaju 16 zemalja Bliskog istoka i Severne Afrike. Sva istraživanja su dizajnirana da budu nacionalno reprezentativna, većina njih (uključujući najnovije istraživanje na Zapadnoj obali i Gazi) provode se putem intervjua licem u lice u mjestima stanovanja ispitanika, a prikupljeni podaci su javno dostupni. U svakoj zemlji anketna pitanja imaju za cilj mjerenje stavova i vrijednosti ispitanika o raznim ekonomskim, političkim i međunarodnim pitanjima.
Naši najnoviji intervjui obavljeni su između 28. septembra i 8. oktobra, anketirajući 790 ispitanika na Zapadnoj obali i 399 u Gazi. (Intervjui u Gazi završeni su 6. oktobra.) Nalazi istraživanja otkrivaju da stanovnici Gaze imaju vrlo malo povjerenja u svoju vladu koju vodi Hamas. Zamoljeni da identificiraju koliko povjerenja imaju u vlasti Hamasa, veći broj ispitanika (44 posto) je rekao da uopće nemaju povjerenja; “malo povjerenja” bio je drugi najčešći odgovor, sa 23 posto. Samo 29 posto stanovnika Gaze je izrazilo ili “veliko” ili “prilično” povjerenje svojoj vladi. Nadalje, 72 posto je reklo da postoji velika (34 posto) ili srednja (38 posto) količina korupcije u vladinim institucijama, a manjina smatra da vlada preduzima značajne korake za rješavanje problema.
Na pitanje kako bi glasali da se u Gazi održe predsjednički izbori i da se na glasačkom listiću pojavljuju Ismail Haniyeh, lider Hamasa, Mahmoud Abbas, predsjednik Palestinske uprave, i Marwan Barghouti, zatvoreni član Centralnog komiteta Fataha, stranke koju vodi Abas, samo 24 posto ispitanika reklo je da bi glasalo za Haniyeha. Barghouti je dobio najveći udio podrške od 32 posto, a Abbas je dobio 12 posto. Trideset posto ispitanika je reklo da neće učestvovati. Mišljenja stanovnika Gaze o PA, koja upravlja Zapadnom obalom, nisu mnogo bolja. Mala većina (52 posto) vjeruje da je PA teret palestinskom narodu, a 67 posto bi željelo da Abbas podnese ostavku. Narod Gaze je razočaran ne samo Hamasom već i cjelokupnim palestinskim vodstvom.
Značaj ekonomskih problema u Gazi također se jasno pokazao u rezultatima istraživanja. Prema Svjetskoj banci, stopa siromaštva u Gazi porasla je sa 39 posto u 2011. na 59 posto u 2021. Mnogi stanovnici Gaze su se borili da osiguraju osnovne potrepštine zbog oskudice i troškova. Među ispitanicima, 78 posto je reklo da je dostupnost hrane umjeren ili ozbiljan problem u Gazi, dok je samo pet posto reklo da to uopće nije problem. Sličan procenat (75 procenata) je prijavio umerene do teške poteškoće u priuštivanju hrane čak i kada je bila dostupna; samo šest posto je reklo da pristupačnost hrane nije problem.
Domaćinstva u Gazi snažno su osjetila utjecaj nestašice hrane. Sedamdeset pet posto ispitanika izjavilo je da im je ponestalo hrane i da im je nedostajalo novca da kupe još u nekom trenutku tokom prethodnih 30 dana. Poređenja radi, u istraživanju arapskog barometra iz 2021. godine, samo 51 posto ih je reklo isto. Ova promjena tokom samo dvije godine je alarmantna. Stanovnici Gaze su bili primorani da prilagode svoje navike kako bi spojili kraj s krajem, a 75 posto je reklo da su počeli kupovati manje preferiranu ili jeftiniju hranu, a 69 posto je reklo da su smanjili količinu obroka.
Većina stanovnika Gaze nedostatak hrane pripisuje unutrašnjim problemima, a ne vanjskim sankcijama. Izrael i Egipat uveli su blokadu Gaze od 2005. godine, ograničavajući protok ljudi i robe na i izvan teritorije. Jačina blokade je varirala, ali je postala znatno stroža nakon što je Hamas preuzeo kontrolu nad Gazom 2007. Ipak, veći broj ispitanika (31 posto) identificirao je loše upravljanje vlade kao primarni uzrok nesigurnosti hrane u Gazi, a 26 posto okrivilo je inflaciju . Samo 16 posto okrivilo je ekonomske sankcije nametnute izvana. Ukratko, stanovnici Gaze su vjerojatnije za svoju materijalnu nevolju krivili Hamasovo vodstvo nego ekonomsku blokadu Izraela. Međutim, od vremena istraživanja, ova percepcija se možda promijenila. Izrael je prekinuo opskrbu Gaze vodom, hranom, gorivom i strujom nakon napada 7. oktobra, gurnuvši teritoriju u duboku humanitarnu krizu. Od tada je neka međunarodna pomoć ušla u Gazu, ali patnja koju su Palestinci iskusili vjerovatno je učvrstila njihove stavove na načine koji bi mogli potkopati dugoročni mir i stabilnost.
NEMA VIŠE KONVENCIONALNE POLITIKE
Sve u svemu, odgovori ankete pokazuju da stanovnici Gaze žele političke promjene. U padu od osam procenata od 2021. godine, samo 26 posto je reklo da vlada vrlo (tri posto) ili uglavnom (23 posto) odgovara na potrebe ljudi. Na pitanje koji je najefikasniji način da obični ljudi utiču na vladu, većina je odgovorila da „ništa nije efikasno“. Sljedeći najpopularniji odgovor bio je korištenje ličnih veza da se dođe do vladinog službenika. Većina stanovnika Gaze nije vidjela način da javno iskaže svoje nezadovoljstvo vladom koju predvodi Hamas. Samo 40 posto je reklo da je sloboda izražavanja zagarantirana u velikoj ili umjerenoj mjeri, a 68 posto smatra da pravo na učešće u mirnom protestu nije zaštićeno ili je zaštićeno samo u ograničenoj mjeri pod vladavinom Hamasa.
Otprilike polovina stanovnika Gaze je izrazila podršku demokratiji: 48 posto je potvrdilo da je “demokratija uvijek bolja od bilo koje druge vrste vlasti”. Manji dio ispitanika (23 posto) je ukazao na nedostatak vjere u bilo koju vrstu režima, slažući se s tvrdnjom: „Za ljude poput mene nije važno kakvu vladu imamo“. Samo 26 posto se složilo da “pod nekim okolnostima, nedemokratska vlada može biti poželjnija”. (Ovaj posljednji nalaz sličan je rezultatima ankete u Sjedinjenim Državama, gdje se u istraživanju iz 2022. godine svaka peta odrasla osoba starosti 41 ili mlađa složila s izjavom: “Diktatura bi mogla biti dobra u određenim okolnostima.”)
S obzirom na loše mišljenje većine stanovnika Gaze o svojoj vladi, nije iznenađujuće da se njihovo neodobravanje širi i na Hamas kao političku stranku. Samo 27 posto ispitanika izabralo je Hamas kao svoju preferiranu stranku, nešto manje od onog koji je favorizirao Fatah (30 posto), stranku koju vodi Abas i koja upravlja Zapadnom obalom. Popularnost Hamasa u Gazi je također opala, pala je sa 34 posto podrške u istraživanju iz 2021. Postoje i značajne demografske varijacije u nedavnim odgovorima. Trideset tri posto odraslih mlađih od 30 godina izrazilo je podršku Hamasu, u poređenju sa 23 posto onih koji imaju 30 i više godina. I siromašniji stanovnici Gaze su imali manje šanse od svojih bogatijih kolega da podrže Hamas. Među onima koji ne mogu da pokriju svoje osnovne troškove, samo 25 odsto je za stranku na vlasti. Među onima koji mogu, brojka je porasla na 33 posto. Činjenica da su ljudi koji su najviše pogođeni teškim ekonomskim uvjetima i oni koji se sjećaju života prije vladavine Hamasa imali veću vjerovatnoću da će odbiti tu stranku, naglašava granice podrške Gazana za Hamasov pokret.
VIZIJE ZA BUDUĆNOST
Stil rukovođenja nije jedina stvar koju stanovnici Gaze smatraju zamjerkom Hamasa. Uglavnom, stanovnici Gaze ne dijele Hamasov cilj eliminacije države Izrael. Kada su predstavljena tri moguća rješenja za izraelsko-palestinski sukob (kao i mogućnost izbora „drugo“), većina ispitanika (54 posto) je favorizirala rješenje dvije države koje je navedeno u sporazumu iz Osla iz 1993. godine. U ovom scenariju, država Palestina bi sjedila uz državu Izrael, čije bi granice bile zasnovane na de facto granici koja je postojala prije Šestodnevnog rata 1967. godine. Nivo podrške ovoj rezoluciji nije se mnogo promijenio od 2021. godine; u tom istraživanju, 58 posto ispitanika u Gazi izabralo je rješenje s dvije države.
Pomalo je iznenađujuće koliko su alternativni politički aranžmani malo pridobili među stanovnicima Gaze prije početka nedavnih neprijateljstava, s obzirom na to koliko se sada čini nevjerovatnim rješenje s dvije države. Istraživanje je predstavilo još dvije opcije: izraelsko-palestinsku konfederaciju—u kojoj su obje države nezavisne, ali ostaju duboko povezane i dozvoljavaju slobodno kretanje građana—i jedinstvenu državu za Jevreje i Arape. Oni su dobili podršku od 10 posto, odnosno devet posto.
Sveukupno, 73 posto stanovnika Gaze je za mirno rješenje izraelsko-palestinskog sukoba. Uoči Hamasovog napada 7. oktobra, samo 20 posto stanovnika Gaze zalagalo se za vojno rješenje koje bi moglo rezultirati uništenjem države Izrael. Jasna većina (77 posto) onih koji su dali ovaj odgovor također su pristalice Hamasa, što iznosi oko 15 posto odrasle populacije. Među preostalim ispitanicima koji su se zalagali za oružanu akciju, 13 posto je izjavilo da nema političku pripadnost.
Uglavnom, stanovnici Gaze ne dijele Hamasov cilj eliminacije države Izrael.
U međuvremenu, stavovi stanovnika Gaze o normalizaciji odnosa između arapskih država i Izraela bili su konstantno negativni. Samo 10 posto je izrazilo odobravanje ove inicijative u najnovijem istraživanju – isti postotak kao i 2021. Mnogi stanovnici Gaze vjerovatno prepoznaju da je arapska solidarnost ključna za osiguranje političkog aranžmana koji uključuje nezavisnu palestinsku državu. Ako bi arapske zemlje riješile svoje nesuglasice s Izraelom, a da rješenje izraelsko-palestinskog sukoba ne postanu preduvjet za normalizaciju, sve postojeće nade u rješenje s dvije države bi nestale.
Prije napada Hamasa na Izrael, vanjskopolitički stavovi Gazana sugerirali su i usklađivanje s određenim političkim prioritetima SAD-a i nepovjerenje prema Sjedinjenim Državama. Sedamdeset jedan posto se protivilo invaziji Rusije na Ukrajinu. Trideset sedam posto izrazilo je želju da Gaza razvije jače ekonomske veze sa Sjedinjenim Državama – što je više od onog udjela koji želi produbiti ekonomske odnose s Iranom ili Rusijom (32 posto u oba slučaja). Međutim, samo 15 posto stanovnika Gaze vjeruje da je politika američkog predsjednika Joea Bidena bila dobra ili vrlo dobra za arapski svijet. A u proteklih nekoliko sedmica, odobravanje i Bidena i Sjedinjenih Država svakako je opalo, s obzirom na široku percepciju u Gazi, na Zapadnoj obali i u arapskim zemljama regije da je Washington došao u pomoć Izraelu na račun Gaze .
Konačni nalaz – sada potkrijepljen bezbrojnim medijskim izvještajima o tjeskobi stanovnika Gaze jer ih eskalacija nasilja tjera da napuste svoje domove – je snaga povezanosti ljudi sa zemljom na kojoj žive. Ogromna većina ispitanika u Gazi – 69 posto – rekla je da nikada nisu razmišljali o napuštanju svoje domovine. Ovo je veći udio od stanovnika Iraka, Jordana, Libana, Maroka, Sudana i Tunisa kojima je postavljeno isto pitanje. (Za sve ove zemlje, najnoviji dostupni podaci potiču iz talasa istraživanja Arapskog barometra 2021–22.) Gazani se suočavaju s nizom izazova, od pogoršanja ekonomske krize do vlade koja ne reagira i naizgled nemogućeg puta ka nezavisnoj državnosti, ali oni su nepokolebljivi u svojoj želji da ostanu u Gazi.
PREKINI CIKLUS
Rezultati istraživanja arapskog barometra daju sumornu sliku Gaze u danima prije napada 7. oktobra. Hamasova vlada, nesposobna da se pozabavi vitalnim brigama građana, izgubila je poverenje javnosti. Malo stanovnika Gaze podržalo je Hamasov cilj da uništi državu Izrael, zbog čega su lideri Gaze i njeno stanovništvo podijeljeni oko budućeg pravca izraelsko-palestinskog sukoba. Velika većina stanovnika Gaze snažno se zalagala za mirno rješenje i čeznuli su za liderima koji bi mogli donijeti takvo rješenje i poboljšati ukupni kvalitet života stanovnika Gaze. Do sada je, međutim, politika njihove vlastite i izraelske vlade spriječila napredak na oba fronta.
Životni uvjeti Palestinaca su bolji na Zapadnoj obali nego u Gazi, ali ekonomska i politička situacija je i dalje sumorna. Gotovo polovina ispitanika na Zapadnoj obali (47 posto) izjavila je da je gladovala u posljednjih mjesec dana, a samo 19 posto vjeruje vladi Zapadne obale koju predvodi Fatah – što je čak niži postotak od procenta stanovnika Gaze koji su vjerovali Hamasovoj vladi. Ipak, neuspjesi u upravljanju nisu natjerali Palestince na Zapadnoj obali da podrže Hamas. Na pitanje s kojom strankom se osjećaju najbližom, samo 17 posto ispitanika na Zapadnoj obali izjavilo je podršku Hamasu. Iznos podrške Fatahu bio je isti kao u Gazi (30 posto). Što se tiče pojedinačnih lidera, međutim, odgovori stanovnika Zapadne obale odražavali su široko rasprostranjeno nezadovoljstvo—i posebno nezadovoljstvo Abasom. Na hipotetičkim predsjedničkim izborima, Barghouti je bio njihov najbolji izbor, jer je bio u Gazi, sa 35 posto, dok je samo 11 posto izabralo Haniyeha, lidera Hamasa, a šest posto je izabralo Abbasa, sadašnjeg lidera na Zapadnoj obali. Skoro polovina ispitanika — 47 procenata — reklo je da neće učestvovati.
Što se tiče stava prema izraelsko-palestinskom mirovnom procesu, podrška rješenju dvije države na Zapadnoj obali bila je nešto niža nego u Gazi (49 posto naspram 54 posto), a protivljenje arapsko-izraelskoj normalizaciji je nešto veće. Samo pet posto ispitanika na Zapadnoj obali odobrilo je regionalno približavanje, u poređenju sa 10 posto stanovnika Gaze. Iako su razlike bile male, ovi relativno tvrdokorni stavovi na Zapadnoj obali vjerovatno su rezultat tenzija između Palestinaca i izraelskih doseljenika i vojnika posljednjih mjeseci. Nalazi istraživanja da otprilike polovina Palestinaca i dalje podržava rješenje o dvije države može ponuditi određenu nadu za mir na dugi rok, ali rezultati ne ulijevaju puno povjerenja u kratkoročnu stabilnost. Duboka nepopularnost palestinskog vodstva, posebno na Zapadnoj obali, dovodi u pitanje izvodljivost ponovnog uspostavljanja kontrole palestinskih vlasti nad Gazom, što su neki mediji predložili kao sljedeći korak u rekonstrukciji nakon što je izraelska vojna kampanja protiv Hamasa završena.
Izraelska vlada sada mora biti uzdržana.
Kako izraelske operacije u Gazi eskaliraju, rat će uzeti nesaglediv danak za civile. Ali čak i kada bi Izrael „izravnao Gazu“, kao što su tražili neki jastrebovi političari u Sjedinjenim Državama, on bi propao u svojoj misiji da zbriše Hamas. Naše istraživanje je pokazalo da izraelski obračuni u Gazi najčešće dovode do sve veće podrške i simpatija prema Hamasu među običnim stanovnicima Gaze. Hamas je osvojio 44,5 posto palestinskih glasova na parlamentarnim izborima 2006. godine, ali je podrška toj grupi opala nakon što je vojni sukob između Hamasa i Fataha u junu 2007. završio Hamasovim preuzimanjem Gaze. U anketi koju je sproveo Palestinski centar za istraživanje politike i istraživanja u decembru 2007. godine, samo 24 posto stanovnika Gaze izrazilo je pozitivan stav prema Hamasu. Tokom narednih nekoliko godina, kako je Izrael pooštravao blokadu Gaze i obični stanovnici Gaze osjetili posljedice, odobravanje Hamasa se povećalo, dostigavši oko 40 posto u 2010. Izrael je djelimično ublažio blokadu iste godine, a podrška Hamasa u Gazi se izjednačila prije nego što je opala na 35 posto u 2014. U periodima kada se Izrael obračunava sa Gazom, čini se da je Hamasova tvrdokorna ideologija privlačnija za Gazu. Stoga, umjesto da pokreću Izraelce i Palestince prema mirnom rješenju, izraelska politika koja nanosi bol Gazi u ime iskorijenjivanja Hamasa vjerovatno će produžiti ciklus nasilja.
Kako bi prekinula krug, izraelska vlada sada mora biti uzdržana. Vlada koju predvodi Hamas možda nije zainteresirana za mir, ali empirijski je pogrešno da izraelski politički lideri optužuju sve građane Gaze za isto. Zapravo, većina stanovnika Gaze je otvorena za trajno, mirno rješenje izraelsko-palestinskog sukoba. Ipak, stavovi ljudi koji žive u Gazi i dalje su često pogrešno predstavljeni u javnom diskursu, čak i kada istraživanja poput Arabskog barometra dosljedno pokazuju koliko se ovi narativi razlikuju od stvarnosti.
U bliskoj budućnosti, izraelski, a posebno američki lideri moraju osigurati sigurnost civila Gazane, od kojih je 1,4 miliona već raseljeno. Sjedinjene Države bi se trebale udružiti s Ujedinjenim narodima u stvaranju jasnih humanitarnih koridora i zaštićenih zona, a Washington bi trebao doprinijeti apelu UN-a za pomoć od 300 miliona dolara za zaštitu palestinskih civila – korak za koji su desetine američkih senatora rekli da će podržati. Konačno, Izrael i Sjedinjene Države moraju priznati da je palestinski narod suštinski partner u pronalaženju trajnog političkog rješenja, a ne prepreka na putu do tog vrijednog cilja. Ako dvije zemlje budu tražile samo vojna rješenja, vjerovatno će otjerati Gazane u naručje Hamasa, garantirajući ponovno nasilje u godinama koje dolaze.
(TBT, FOREIGN AFFAIRS)
