Kreatori politike u Washingtonu i na Bliskom istoku bili su okupirani pričama o mogućnosti da Saudijska Arabija normalizira svoje veze s Izraelom u zamjenu, dijelom, za formalni odbrambeni pakt sa Sjedinjenim Državama. Oni ne pridaju posebnu pažnje kritičnom pitanju, bar za Rijad, da li bi takav potez ugrozio nedavni diplomatski sporazum Saudijske Arabije s Iranom?
Postoji jak argument da se misli da bi. Jer Iran ne samo da ima neprijateljske odnose sa Izraelom, već su dvije zemlje decenijama bile u ratu iza zavjese – onom koji je eskalirao u poslednjih sedam godina. Samo prošle godine objavljeno je da je izraelska vojska izvela više od 400 zračnih napada od 2017. u Siriji i drugim dijelovima Bliskog istoka protiv ciljeva koji pripadaju Iranu i njegovim saveznicima. Moglo bi se reči da je broj ovakvih napada od tada porastao.
Ako Saudijska Arabija prihvati Izrael, Iran će se vjerovatno okomiti na Saudijce drvljem i kamenjem. To će agresivnije dovesti u pitanje legitimitet kraljevstva kao lidera muslimanskog svijeta i najvjerovatnije ugroziti njegovu sigurnost – bilo direktno, kao što je to bilo u septembru 2019., kada je bespilotnim letjelicama i projektilima gađalo saudijska naftna postrojenja, ili indirektno preko regionalnih ekspozitura, uključujući Hute u Jemenu.
Za Teheran je jedna stvar da Rijad bude prijatelj s Washingtonom – nešto na što su se Iranci navikli – ali sasvim drugo partnerstvo s Izraelom, zemljom koja nije oklijevala da koristi vojnu silu kako bi se suprotstavila iranskim planovima i utjecaju u region. Iran je također zabrinut zbog preventivnog napada Izraela na njegov nuklearni program više nego od strane Sjedinjenih Država. Dakle, ako se Saudijska Arabija udruži s Izraelom, Iran će pretpostaviti da će Rijad pružiti platformu za izraelsku vojsku za pokretanje brzog napada na Iran, čak i ako saudijsko vodstvo ne bude imalo namjeru to učiniti.
Kada su se Ujedinjeni Arapski Emirati i Bahrein u septembru 2020. dogovorili da normaliziraju odnose s Izraelom, obje zemlje su bile nevjerovatno oprezne da izbjegnu svaki razgovor o vojnoj saradnji s Izraelom na nejasne pojmove mira i stabilnosti. A nije da Abu Dabi i Manama ne žele poboljšati svoje vojne veze s Izraelom. Samo su shvatili da bi pojačana sigurnosna saradnja s Izraelom mogla isprovocirati Iran, s kojim je Abu Dhabi vodio diplomatiju kako bi postigao deeskalaciju i spriječio daljnje napade proiranskih Huta na civilne ciljeve Emirata.
Ako se Saudijska Arabija, ili bilo koja od arapskih zemalja Zaljeva, previše približi Izraelu i, na primjer, pruži mu ključne obavještajne podatke i vojni pristup, Iran će se najvjerovatnije obrušiti na njih. Abu Dhabi, Manama i potencijalno Rijad bili bi krivi po udruživanju, što se upravo dogodilo Saudijcima kada je Teheran napao saudijsku naftnu infrastrukturu u septembru 2019., ne zbog nečega što su Saudijci učinili, već zbog njihove podrške Trumpovoj administraciji kampanja maksimalnog pritiska” protiv iranskog režima.
Ali čak i ako Saudijska Arabija slijedi put UAE i Bahreina i ograniči svoju sigurnosnu suradnju s Izraelom nakon normalizacije, to je neće poštedjeti zlobne političke i vjerske osude Irana.
Zbog svoje pozicije, uloge i autoriteta u muslimanskom svijetu, ulozi za Saudijsku Arabiju su mnogo veći od onih za UAE, Bahrein ili bilo koju drugu arapsku muslimansku naciju koja normalizira veze s Izraelom. Saudijski kralj, trenutno Salman bin Abdulaziz Al Saud, također nosi titulu “čuvar dviju svetih džamija”. On je odgovoran ne samo za očuvanje i održavanje dvaju najsvetijih mjesta islama u Meki i Medini, već i za osiguravanje da se o sudbini Jerusalema pošteno dogovaraju Izraelci i Palestinci. Jerusalem, dom džamije Al-Aqse, trećeg najsvetijeg muslimanskog mjesta, historijski je kamen temeljac bilo kojeg izraelsko-palestinskog mirovnog sporazuma i pitanje koje ima dubok vjerski značaj za saudijsko društvo i muslimane širom svijeta.
Ako se Saudijska Arabija bude doimla da napušta Palestince i da odustaje od Jerusalema, Iran će pokrenuti intenzivnu kampanju političkog pritiska protiv kuće Saud. I to ne bi bio prvi put da iranski lideri osporavaju legitimitet i autoritet saudijskog vodstva. Već dugi niz godina, iranski vrhovni vođa, ajatolah Ali Khamenei, poziva muslimanski svijet da odbaci saudijsku kraljevsku porodicu kao čuvara dvije svete džamije jer je to “prokleto stablo” koje je infiltrirano od strane Izraela.
Dakle, kada saudijski zvaničnici insistiraju na tome da se normalizacija s Izraelom neće dogoditi priznanja palestinske države, ili barem djelotvoran proces za njeno stvaranje, oni nisu neiskreni ako ne govore glasno o tom pitanju. “Prava normalizacija i istinska stabilnost će doći samo ako Palestincima damo nadu, kroz davanje dostojanstva Palestincima”, rekao je u januaru saudijski ministar vanjskih poslova Faisal bin Farhan. Saudijci ne mogu priuštiti sporazum o normalizaciji s Izraelom à la UAE i Bahreinom koji samo suspenduje ili zamrzava izraelsku aneksiju jevrejskih naselja i doline Jordana na Zapadnoj obali. Saudijcima je potrebno nešto značajnije jer su u pitanju njihov ugled, legitimitet, autoritet, pa čak i sigurnost.
Još uvijek je moguće da bi se saudijsko vodstvo, a posebno prijestolonasljednik Mohamed bin Salman, mogli odlučiti za nešto manje nego sigurno po pitanju Palestine – ali više od onoga što su UAE i Bahrein obećali – ako Washington ispuni svoje zahtjeve. Zaista, šargarepa ugovornog saveza sa Sjedinjenim Državama, više nego bilo šta drugo što su Saudijci tražili, mogla bi biti previše neodoljiva za kraljevstvo. Saudijski čelnici možda misle da će Iran učiniti ono što uvijek radi, što je izazov i prijetnja Saudijskoj Arabiji, ali s američkim odbrambenim štitom koji će ih zaštititi, Saudijci bi mogli riskirati.
Zato je Saudijska Arabija tako nepokolebljiva u pogledu dobijanja formalnog odbrambenog pakta od Washingtona. Rijad zna da će takav historijski potez koji će promijeniti igru izazvati političko osramoćenje i moguće sigurnosne prijetnje Irana. Ono zna da normalizacija sa Iranom i Izraelom možda neće biti moguća, da je to jedno ili drugo.
Ali upravo zato Sjedinjene Države toliko oklijevaju da prihvate visoku cijenu Saudijske Arabije za normalizaciju s Izraelom. Ako se gore opisani ishod ostvari i Iran napadne Saudijsku Arabiju zbog prihvatanja Izraela, hoće li Sjedinjene Države biti u poziciji da uđu u rat protiv Irana za Saudijsku Arabiju? A šta ako Iran izbjegne direktnu vojnu akciju protiv Saudijske Arabije i iskoristi svoje regionalne zastupnike za napad na kraljevstvo, kako bi tada reagirao Washington?
Na ova pitanja nema lakih odgovora, ali će ih Rijad očekivati od Washingtona. Složenosti i implikacije saveza između Saudijske Arabije i Sjedinjenih Država su brojne, ali bi se liderima u Rijadu i Washingtonu dobro savjetovalo da razmotre reakciju Irana na potencijalni saudijsko-izraelski sporazum o normalizaciji. Pozicija Teherana ne bi trebala odvratiti ili uništiti potencijalni dogovor, ali Rijad i Washington bi to trebali oubiljno uzeti u obzir.
(TBT, FOREIGN POLICY)
