Zamislite Elmedina Dinu Konakovića da kao šef bosanske diplomatije posjeti Kijev i da razgovara sa svojim kolegom Dmitrom Kulebom, ili možda sa Volodimirom Zelenskim, kako bi mu ponudio neku vrstu posredništva u mirovnim pregovorima sa Rusijom. To izgleda kao neslana politička šala, a da je bilo pameti, kao što nije, baš takva uloga bi bastala šefovima bosanske diplomatije. Jer nijedna zemlja se ne komparira sa Ukrajinom nakon ruske invazije kao Bosna i Hercegovina. Vladimira Putina upoređuju sa Slobodanom Miloševićem, a zločine u Buči sa genocidom u Srebrenici. Na koncu, čak svijet strahuje da bi se ukrajinska ratna drama mogla prenijeti na Balkan, gdje bi ponovo rat eruptirao u Bosni i Hercegovini itd.
LAKEJ I POTRČKO
Ali, avaj, čak se bosanski šef diplomatije nije našao ni među 40 zvaničnika koji su pozvani na mirovne pregovore o Ukrajini u Jedhi, u Saudijskoj Arabiji. Nije to samo pitanje Konakovićevog odnosa prema diplomatiji, kada je rekao da neće „poturati glavu tamo gdje drugi vode svoje velike bitke“, već je to, nažalost, pitanje geopolitičkog konteksta i , naravno, lošeg rejtinga kojeg Bosna i Hercegovina ima u svijetu, a za šta su zaslužni prije svega bošnjački politički lideri i vjerski poglavari.
Zato je, na primjer, Konaković boravio u Rijadu gdje je sjedio tik uz američkog šefa diplomatije Antonya Blinkena, te dobio priliku da se rukuje sa saudijskim ministrom Adelom al-Jubeirom. Ali, avaj pot stoti put, Bosna i Hercegovina može biti prisutna na međunarodnim konferencijama kad je u pitanju (islamski) terorizam. To je njena žalosna pozicija kad je u pitanju rejting, kako na Zapadu tako i na Istoku. Jer koliko se bosanski ministar „busao u prsa“ kako podržava borbu protiv islamskog terorizma, tako u očima islamskog svijeta ispada da je potrčko i lakej zapadnih prefriganih moćnika koji su dizajnirali i stajali iza najpoznatijih vođa radikalnih islamskih organizacija koje su metastazirale u terorističke. Kako su zapadni moćnici brutalno zloupotrebljavali radikalne islamističke organizacije u borbi protiv Rusije i njenih saveznika, pod izgovorom borbe protiv komunizma, tako je Vladimir Putin iskoristio islamski terorizam da bi došao na vlast, a potom sravnio Čečeniju i Siriju pod istim izgovorom da se bori protiv tog islamskog terora, konkretno ISIL-a. Tih igara su danas svjesni svi islamski narodi, kao i njihovi vladari.
Zato se neko može čuditi da je u Sarajevu, na primjer, došlo do osjetnog pada noćenja građana iz Saudijske Arabije. Ali Sarajlijama je sasvim jasno zbog čega ponosni Saudijci, posebno Saudijke, ne žele trošiti novac u gradu gdje ih se gleda poprijeko. Zapadnjaci su pod izgovorom borbe za multietnički grad, kako je već neko ustvrdio, od Sarajeva bili napravili Meku balkanskih ljevičara, koji su iskazivali islamofobične stavove glede arapskih turista.
Pored toga došlo je do prom
jene politike u njihovoj zemlji, gdje aktuelni suveren ove države Muhamed Bin Salman forsira saudijski nacionalizam na uštrb selefizma kao dosadašnje saudijske varijante ideološkog islamizma.
Takav je slučaj još izraženiji u Ujedinjenim Arapskim Emiratima gdje njihov suveren Muhamed Bin Zayed također forsira arapski nacionalizma. Povrh svega Bin Zayeda svjetski analitičari portretiraju kao okrutnog autokratu koji stoji iza najbrutalnije kampanje protiv tzv. političkog islama i njegovih nosioca posebno u Evropi.
Jasno, to on radi iz paranoičnog straha kojeg su preživjeli islamske autokrate nakon arapskog bunta poznatog kao „Arapsko proljeće“.
Stoga je zanimljivo i vrlo indikativno da se ministar Konaković sastao se sa ministrom vanjskih poslova i međunarodne saradnje Ujedinjenih Arapskih Emirata šeikom Abdullahom bin Zayedom Al Nahyanom koji je aprilu boravi u zvaničnoj posjeti Bosni i Hercegovini.
Konakovića povezuju sa mutnim poslovima u UAE već dugi niz godina, a bar po tri osnova te su sumnje opravdane. Konaković se “sipilio“ iz ideološkog inkubatora SAD iz kojeg su se ispili mnogi „zeleni termiti“. Projektant tog „inkubatora“ je rahmetli Hasan Čengić, najmisterioznija, možda i najmoćnija, ali svakako najkontroverznija bošnjačka postkomunistička politička figura. On je stipendirao bošnjake studente na islamskom istoku, dabi im pri povratku u zemlju prepustio povjerljive poslove, posebno finansije i diplomatiju iza kojih je on tajno stajao. Lider te grupe studenata bio je Amer Bukvić, bivši direktor BBI banke iz čijeg osnutka je „glavom i bradom“ stajao Čengić. Jedan od tih Čengićevih pulena je Amel Kovačević, koji je po njegovom nalogu bio oformio i offshore kompaniju to su otkrili famozni „Panama papersi“. On je bio Konakovićev ministar finansija u KSA, ali je najavljen i kao budući direktor BH Telecoma. Glavna destinacija ovih „zelenih termita“ je bio Dubai.
Druga veza Konakovića sa Dubaijem je navodno drugarstvo sa Edinom Gačanovićem Titom, svjetskim narkobosom iz Buća Potoka čija je glavna destinacija bila u Dubaiju, gdje je i uhapšen. Ove tvrdnje proizilaze iz medijskih glasina, ali navodno postoje i policijski izvještaji o tim relacija dvojice Dina.
Treća najzakulisnija i možda najopasnija relacija Konakovića sa UAE je političko bratstvo stranaka NiP-a i Stranke pravde i pomirenja (SPP) koju je osnovao rahmetli Muamer Zukorlić. Zukorlić je bio utemeljitelj selsfističkog pokreta u Sandžaku, da bi se nakon pokušaja atentata na njega od strane njegovih tjelohranitelja koje je on uveo u selefizam, korigirao i postao oportunista. Ali je i kao takav održavao vrlo prisne odnose sa najradikalnijim selfističkim daijama na Balkanu, od Kosova do Sarajeva. Stoga je bio vrlo popularan i utjecajan među njima. Zapravo njegova politička harizma i moć je i počivala na tome. Zato je imao vrlo dobre odnose sa zaljevskim monarhijama, Saudijskom Arabijom i UAE, dok se izravno konfrontirao sa Turskom i Iranom. Tako je pored Mustafe Cerića bio jedini član RABITA-e – Muslim World League (MWL), organizacije koja je pod direktnim patronatom Saudijske Arabije.
TUĐI GOLMAN NA NAŠEM GOLU
Njegov uzlet u arapski svijet možda počinje u vrijeme srbijanskog premijere Zorana Đinđića, kada je u pratnji punog aviona biznismena posjetio Dubai. Zukorlić je navodno bio prevodilac premijeru Đinđiću pri sastanku sa Bin Zayedom. Ali, Zukorlića za UAE vežu mnoge političke odluke koje donio. Jedna od tih odluka je i da se kandidira za predsjednika Srbije. Iako je osvojio mizeran broj glasova, to je doprinijelo vrlo tijesnoj pobjedi Tome Nikolića nad Borisom Tadićem.
Ako se na ovu činjenicu gleda sa distance od nekoliko godina kada su aktuelni predsjednik Aleksandar Vučić i Muamer Zukorlić postali istinski prijatelji, a njihove stranke koalicioni partneri, onda je jasno zbog čega se stvarno Zukorlić kandidirao za predsjednika Srbije.
Još ako se tome doda očito prijateljstvo srpskoga vožda Vučića i suverena UAE Bin Zayeda, onda je više nego jasno ko je kumovao prijateljstvu Vučića i Zukorlića, i ko je sponzor njihovih politika.
To sponzorstvo je bukvalno koštalo Bin Zayeda miljarde dolara pozajmice kojom je Vučić spasio Srbiju od bankrota, a krunisano investicijskim mega projektom „Beograd na vodi“.
Stoga ne bi bilo daleko od pameti da je po preporuci Vučića Milorad Dodik ustupio mjesto šefa bosanske diplomatije, koje je u ovom mandatu trebao obnašati pripadnik iz reda srpskog naroda, baš Zukorlićevom prijatelju Konakoviću.
Već dugi niz godina bošnjački lideri kukaju kako se protiv Bosne i Hercegovine vodi hibridni rat iz Beograda i zagreba iz kojeg stoje srpski i hrvatski lidre posebno Vučić i Zoran Milanović. Niko danas nema sumnje u to. Naravno taj rat se vodi prije svega preko medija, a potom i na diplomatskoj razini. Kako tako sarajevski mediji uzvraćaju na bestijalnu propagandu srpskih tabloida, ali na diplomatskom planu su izgubili bitku. Hrvatska diplomatija apsolutno dominira u prijestolnicama Evropske unije zahvaljujući harizmi i utjecaju hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, dok srpska diplomatija dominira čak i na islamskom istoku zahvaljujući Vučiću. Sa Elmedinom Konakovićem, koji se ponaša kao tuđi golman na našem golu, Bosna i Hercegovina rizikuje da potpuno izgubi i ovu bitku!
Onda slijedi treća bitka od koje svi strijepe jer su Srbi u prednosti. To nije krivica samo Konakovića već primarno predsjednika SDA Bakira Izetbegovića i reisa Huseina Kavazovića. O tome u narednom tekstu…
(TBT, Tim za analitiku)
