Novi oblik državno sponzoriranog nacionalizma ubrzano pušta korijenje u dvije najmoćnije arapske države Perzijskog zaljeva, Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE). Bilo da se radi o naporima da se održe visoke cijene nafte, uvođenju domaćih mega projekata, pothvatima u globalnom sportu ili povećanom dosegu Rusije i Kine, gotovo sve domaće i vanjske politike koje su provodile vlade Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata mogu se pratiti do ovih nacionalističkih strategije. Usmjereni primarno prema rastućoj populaciji mladih, ovi programi su napori od vrha prema dolje da se restrukturira nacionalni identitet i odnosi između države i društva, dok još uvijek djeluju pod autoritarnom agendom.
Ove su inicijative već imale opipljive učinke. Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati uključeni su u gotovo svaku zonu sukoba i geopolitičku crtu rascjepa koja obuhvaća širi Bliski istok i sada su na čelu nedavnih poteza regije prema deeskalaciji. Vlade u glavnim gradovima Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata, Rijadu i Abu Dhabiju, prepoznaju multipolarni globalni poredak u nastajanju kao stvarnost i postavljaju se u skladu s tim kako bi najbolje unaprijedile svoje kratkoročne i dugoročne interese, često uz prigovore Sjedinjenih Država.
Kako moć u regiji nastavlja gravitirati prema Zaljevu, evolucija ovog novog guranja prema nacionalizmu u Saudijskoj Arabiji i UAE i njihovi napori da se projiciraju u inostranstvu imat će duboke posljedice za Bliski istok – i vanjsku politiku SAD-a.
Nacionalizam je novi autoritarni temelj na kojem saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman i predsjednik Ujedinjenih Arapskih Emirata Mohammed bin Zayed nastoje uspostaviti svoju kontrolu. Oba su čelnika već prikupila više moći na domaćem terenu od bilo kojeg prethodnog vladara u povijesti svojih zemalja i žele dugoročno sačuvati svoju apsolutnu vlast.
Centralno mjesto u ovom cilju je restrukturiranje nacionalnih identiteta, pri čemu su Mohammed bin Salman i bin Zayed uključeni u oblik inženjeringa identiteta usmjerenog i na domaću i na stranu publiku i osmišljenog da učvrste vlastitu moć.
U Saudijskoj Arabiji, Mohammed bin Salman pokušava preusmjeriti nacionalni identitet od isključivog naglaska na religiji prema novoj ideji o tome što znači biti “Saudijac”. Od svog osnutka, moderna saudijska država je zajednički političko-vjerski projekat. Tradicionalno, to se oslanjalo na vjerski nacionalizam ukorijenjen u narativima koji Saudijsku Arabiju prikazuju kao pročišćenu islamsku utopiju. To je vizija iz koje je vladajuća obitelj Al Saud kroz povijest nastojala izvući svoj legitimitet.
Mohammed bin Salman umjesto toga želi učiniti saudijski nacionalizam glavnom legitimirajućom i ujedinjujućom snagom u zemlji. Iako vjera ostaje ključno oruđe državništva za Rijad, islam se preorijentira kako bi podržao ovaj novi nacionalistički pothvat.
To je najočitije u raznim reformama koje se odvijaju po nalogu prijestolonasljednika, uključujući napore da se službena povijest Saudijske Arabije udalji od vehabizma; dopuštanje ženama da voze, žive same i putuju bez muškog skrbnika; ograničavanje ovlasti vjerske policije; dopuštanje javnih mjesta za zabavu kao što su kina i koncerti; čistke vladinih dužnosnika i kraljevske obitelji pod izgovorom borbe protiv korupcije; i hapšenja vjerskih svećenika i znanstvenika koje je režim označio kao ekstremiste. Udžbenici i državno obrazovanje su revidirani kako bi prihvatili ovaj novi nacionalistički narativ, a istovremeno udaljili zemlju od pan-arapskih ili pan-islamskih razloga.
Rijad se također snažno oslanjao na militarizaciju kao način jačanja ovog nacionalističkog projekta, koristeći vojnu simboliku za okupljanje društva i poticanje zajedničkog osjećaja lojalnosti i odanosti, dok je također značajno povećao izdatke za obranu.
U UAE, bin Zayed također pokušava restrukturirati nacionalni identitet prema kohezivnijem osjećaju da je “Emiraćanin”. Sedam emirata koji sada čine UAE – Abu Dhabi, Dubai, Sharjah, Ajman, Fujairah, Umm al-Quwain i Ras al-Khaimah – stekli su nezavisnost od Britanije 1971.; šest je odmah formiralo federaciju, a Ras al-Khaimah se pridružio 1972. Nakon formiranja, UAE-ima je prvenstveno dominirala plemenska hijerarhija s malo osjećaja nacionalnog identiteta.
Od samog početka, izgradnja nacije unutar UAE bila je uvelike usmjerena na konsolidaciju i legitimizaciju državne vlasti i izgradnju osjećaja zajedničkog identiteta. Umjesto da počne od nule kao Mohammed bin Salman, bin Zayed je jednostavno dramatično ubrzao ove postojeće napore da potakne zajednički identitet Emirata dok je konsolidirao vlast nad ostalim emiratima u Abu Dhabiju i centralizirao državnu vlast u svojim rukama.
Inicijative osmišljene za poticanje zajedničkog osjećaja identiteta uključuju 2018. “Godina Zayeda”, uvođenje raznih nacionalnih muzeja i knjižnica te prošireni naglasak na godišnje proslave Dana državnosti. Obrazovanje u Emiratima također se nastavilo s velikim reformama, a bin Zayed je usmjerio nastavne planove i programe da se snažno usredotoče na nacionalni identitet Emirata i stvaranje onoga što znanstvenici Zeynep Ozgen i Sharif Ibrahim El Shishtawy Hassan opisuju kao “poduzetništvo, samopouzdanje i postignuće- orijentirani građani Emirata.”
(TBT, F.P.)
