Omiljena lutka mnoge djece širom sveta, napokon je na bioskopskom platnu. Mjesecima se, sa nestrpljenjem čekao izlazak Barbi filma, pripremali su se aufiti: što više roze i što više šljokica (čak je nestalo i roze boje širom svijeta), a onda je Barbi pokušala da nas ubjedi da svijet i nije obojen u ružičasto i da, čak i omiljena nam lutka, ima stvarne probleme.
Očekivalo se šareno, razigrano ostvarenje, koje će gledaoce inspirirati, nasmijati i okupati roze bojom. Marketinška kampanja je odlično odrađena, i uspjela je zagolicati maštu i onih koje „fenomen Barbike“ i ne zanima mnogo. Publika je mjesecima planirala roze autfite posute šljokicama, uveliko spremna za filmski spektakl koji će ispuniti njihove snove. Međutim, Barbie film je donio mnogo više od jednostavne dječje zabave – nosio je snažniju, (filozofsku) poruku.
Sama Barbi, sinonim za modu i savršeno, uvijek je bila predmet kontroverze kada je u pitanju njen odnos prema feminizmu. Mnogi je oduvijek vide kao negativan simbol, koji održava nerealne standarde ljepote i ulogu žene u društvu. Kompanija Mattel je godinama pokušavala da „ispegla“ taj slučaj tako što je napravila Barbi u invalidskim kolicima, tamnoputu Barbi, astronautkinju, sa kratkom kosom, Barbi sa vitiligom… Jasna vam je poenta. Ipak, novi film je pokušao produbiti tu problematiku, tako što se – između ostalog – bazirao na položaj žena (i muškaraca) u društvu.
Barbilend, u kome je svaki dan „savršen“, gdje je sve cvjeće i proljeće, ipak ima jedan problem. Muškarci koji žive u njemu, (malo) su skrajnuti i stavljeni u drugi plan u svim društvenim aspektima. Žene vladaju. Ovo i nije baš slika i prilika feminizma kao takvog. Jer, poenta nije da neko bude u sjenci, stvar je u tome da smo svi jednaki.
Onda su muškarci pokušali preuzeti svijet, ali ni to nije bilo idealan scenario, jer je ponovo neko skrajnut.
Potom su dobili jednake uloge, i živjeli sretno do kraja života… Ili do kraja filma, jer ovaj utopijski kraj, koji bi odgovarao svima, teško da je moguć u realnom svijetu.
Feminizam, patrijarhat i renesansa
Barbi predstavlja moć samopouzdanja i neustrašivosti kod djece. Film ističe važnost da djevojke vjeruju u svoje snove i borbe, bez obzira na tradicionalne očekivanja društva. Privlači pažnju sinergijom svakodnevnih problema i humora.
Ono što je posebno zanimljivo kod Barbie filma jeste njegova (suptilna) politička konotacija. Kroz sukob između feminizma i patrijarhata, film prikazuje da nijedna strana ne pobjeđuje – šaljući moćnu poruku o ravnopravnosti i potrebi za razumjevanjem i saradnjom između polova.
Barbi je simbolički odbabrala da, umjesto lutke, bude ljudsko biće, suočavajući se sa izazovima i propadanjima koji nalažu zakoni sumorne biologije. Njena sposobnost da se prilagodi i evoluira predstavlja snažan podsjetnik publici da prihvate promjene u svijetu i oko sebe.
Pr(a)vi izbori
U prvoj polovini filma Barbi prerasta iz simbola nedostižne perfekcije koja vodi bitke poput svake druge, „obične“ osobe. Korak u njenom ličnom razvoju predstavlja trenutak kada sve intenzivnije razmišla o smrti. Do tada, u Barbilendu se živi bezbrižno, bez bojazni o tome da će nekad doći kraj „savršenom, ružičasto – šljokičastom“ životu. Time dobijamo i filozofsku, ali i egzistencijalnu notu. I, ova priča zaista predstavlja veliki iskorak od očekivane, površne priče o „lijepoj plavuši“.
Drugi susret sa Barbi problemima publika ima u trenutku kada glavnu junakinju zadese „ozbiljne“ muke poput ravnih stopala i celulita. Tada se susreće sa mudrom Barbi. Ovaj susret simbolički predstavlja prelazak iz poznatog i udobnog u nepoznato i izazovno. Izbor između roze štikli i Birkenstock sandala komično je prikazan, ali nosi dublju poruku. Barbie prvo bira poznato, ali ohrabruje je da krene u nepoznato i otkrije tajne realnog života. Ovaj momenat odražava potrebu za ličnim rastom, hrabro suočavanje sa promenama i izlazak iz zone komfora.
Ipak, uprkos svojim dubokim porukama, ni Barbi film nisu zaobišle kontroverze. Film sadrži teme koje mogu biti preteške i teško razumljive djeci mlađoj od 13 godina, zbog toga i nosi oznaku PG-13. Neki roditelji su izrazili zabrinutost zbog potencijalnih neprijatnih razgovora i konfuzije kod djece mlađe dobi. Ipak, na suočavanje djece sa problemima opisanim u filmu moglo bi se gledati kao na dio postupnog procesa edukacije i podsticanja kritičkog razmišljanja.
Barbie film je daleko od uobičajenog šarenog spektakla. Umjesto toga, donosi filozofski aspekt, razmišljajući o jednakosti, feminizmu, patrijarhatu i dubokim društvenim pitanjima. Film zahtjeva od gledalaca da se potrude da shvate suštinske poruke koje leže ispod glamura i šljokica. Iako može biti izazovan za mlađu publiku, film nudi univerzalnu lekciju o prihvatanju promjena i razumjevanju suštinske jednakosti među ljudima.
(TBT, Nedeljnik)
