Pobuna Wagner grupe protiv ruske države mogla bi imati velike reperkusije ne samo na operacije grupe na Bliskom istoku, već i na sposobnost Moskve da zamijeni finansijske i vojne mreže koje potiče paravojna grupa u regionu.
Plaćenička grupa, koja je pokrenula oružanu pobunu preko noći u subotu, izgradila je paukovu mrežu vojnih, poslovnih i političkih odnosa u protekloj deceniji koja obuhvata Libiju, Siriju, Sudan i Ujedinjene Arapske Emirate.
Wagnerove snage koje se bore u Ukrajini također su donedavno bile ključno sredstvo podrške ruskoj vojsci na bojnom polju. Samofinansirajuće snage su nedavno pružile Rusiji prvu nedavnu vidljivu pobjedu kada su zauzele strateški grad Bakhmut.
Ali značajne sposobnosti grupe možda ne bi bile tako dobro izbrušene da nije bilo njenih iskustava na Bliskom istoku i Africi. Wagnerovi plaćenici seku zube boreći se rame uz rame s ruskim trupama na ratištima u Siriji, kao samostalna jedinica u Libiji, a čak su uključeni i u aktuelne sukobe u Sudanu, Maliju i Centralnoafričkoj Republici (CAR).
“Wagner je zaista započeo svoje operacije u Africi u Libiji i to je učinio na vrlo efikasan način. To je bio mostobran koji su UAE omogućili u to vrijeme iz kojeg je Wagner mogao stvarno da se proširi”, tvrdi Andreas Krieg, vanredni profesor sigurnosnih studija na King's Collegeu London.
Iako Wagner nije zvanična kompanija u Rusiji, budući da postojanje privatnih vojnih kompanija nije dozvoljeno, grupa je ipak stvorila fiktivne kompanije izvan zemlje koje je koristila za samofinansiranje svojih operacija i dolazak na vlast.
Njen “strateški značajan” mostobran u Libiji omogućio je grupi da stvori veze sa Mohamedom Hamdanom Dagalom, poznatijim kao Hemeti, koji je na čelu paravojnih snaga za brzu podršku (RSF), dodao je Krieg.
RSF, milicijska snaga poput Wagnera, sada je upletena u vlastitu pobunu protiv sudanske države.
Wagner i UAE
Wagner, koji je pod kontrolom Yevgenya Prighozina, donedavnog bliskog saveznika ruskog predsjednika Vladimira Putina, sankcionisan je od strane Sjedinjenih Država i drugih zemalja zbog mreže ulaganja u mjestima poput Sudana, Malija i CAR.
Milijarde dolara vrijednog zlata navodno je stiglo od Sudana do UAE, a za većinu se smatra da je pomogao Wagner.
Američki zvaničnici su otvoreno izrazili da vjeruju da su neke od koncesija za iskopavanje zlata kojima je upravljao Wagner djelimično preusmjerene na moskovsku zlatnu zalihu od 130 milijardi dolara, pomažući Putinovoj administraciji da zaobiđe efekte ekonomskih sankcija uvedenih zbog rata u Ukrajini.
“Kremlj se oslanjao na UAE da olakša mnoge Wagnerove operacije širom Afrike 2018. jer je u to vrijeme bio oruđe ruske djelomično mehke, ali i tvrde moći”, rekao je Krieg.
Prošle godine su SAD optužile Wagnerove plaćenike za eksploataciju prirodnih resursa u CAR, Maliju, Sudanu i drugdje na kontinentu, što ne bi mogli bez UAE.
“Prighozin je posebno imao dobre odnose sa UAE, koji je važan partner za Rusiju jer postoji mnogo privatnih ličnih mreža između elita Abu Dabija i Kremlja”, rekao je Krieg.
Pitanje od više milijardi dolara sada je u kojoj mjeri će Putin vršiti pritisak na predsjednika UAE Mohameda bin Zayed Al Nahyana da “presječe” ove mreže, rekao je Krieg.
“Wagner ne bi mogao raditi da više nemaju pristup infrastrukturi, finansijskoj logistici, infrastrukturi za trgovinu zlatom koju su obezbijedili UAE”, dodao je.
Dok je veza Wagnera, Sudana i UAE ključna veza koja je svim stranama donijela značajne svote novca, vojne vještine ruske paravojne grupe bile su veoma tražene u drugim konfliktnim područjima.
Strateški interesi Rusije u Libiji
Od 2019. godine, Wagnerovi plaćenici su igrali ključnu ulogu u pomaganju istočnom libijskom odmetnutom vojnom komandantu koji je postao vojskovođa Khalifa Haftar da zadrži kontrolu nad južnim i istočnim regijama zemlje.
“Bez alternativnog vanjskog sigurnosnog kišobrana, povlačenje Wagnera bi predstavljalo prijetnju Haftarovom utjecaju u istočnoj i južnoj Libiji”, tvrdi Ferhat Polat, istraživač sa Univerziteta Exeter s fokusom na libijska pitanja.
Uz Wagnerovu pomoć, libijski sukob je zapravo postao hladni rat. Haftarova Libijska nacionalna armija (LNA) i međunarodno priznata vlada Tripolija vjerovatno razmatraju događaje u Rusiji i šta bi to moglo značiti za odnos snaga u zemlji.
“Wagnerovi plaćenici su obezbijedili neophodnu vojnu ekspertizu i resurse koji nisu dostupni u okviru LNA”, rekao je Polat .
“Povećano prisustvo Kremlja dalo im je veću moć nad zapadnim silama. Povlačenje Wagnerovih boraca moglo bi uticati na geostrateške interese Rusije. Međutim, ostaje nejasno da li će Rusija zaista povući svoje plaćenike iz Libije”, rekao je.
U međuvremenu, postojali su nepotvrđeni izvještaji da je ruska vojska zapravo gađala Wagnerovu grupu u sjevernoj Siriji, još jednom pozorištu u kojem je paravojna grupa već dugo prisutna.
Wagnerovo prisustvo u Siriji
Sirija je bila jedan od prvih Wagnerovih pohoda izvan Evrope. Grupa je rasporedila plaćenike da se bore zajedno sa snagama Bashara al-Assada 2015. godine, u isto vrijeme kada je Putin pokrenuo zračnu kampanju podrške Damasku.
U ovom trenutku je teško izvući “hrabre zaključke”, a situacija koja se odvija ima “ogromnu količinu potencijala da utiče na rat u Ukrajini, kao i na rusku spoljnu politiku na Bliskom istoku uopće”, tvrdi Giorgio Cafiero, izvršni direktor geopolitičke kompanije sa sedištem u Washingtonu.
„Očigledno je da ono što se dešava u Rusiji podriva jedinstvo Rusije i postoji potencijal za aktere u sredini da drugačije gledaju na Rusiju“, rekao je on.
Sirija je jedna od rijetkih javno dokumentiranih zona sukoba u kojima su američke snage direktno angažirale Wagnerove borce. Godine 2018. američka vojska je ubila između 200 i 300 pro-Asadovih boraca, od kojih se pretpostavljalo da su Wagnerovi plaćenici, nakon što su napali američku vojnu ispostavu u istočnoj Siriji.
Sirija je oslonac za projekciju regionalne moći Moskve. Rusija ima strateški pristup istočnom Mediteranu preko svoje pomorske baze u Tartusu. U međuvremenu, kompanije povezane s Wagnerom stekle su unosne udjele u nalazištima nafte i plina na teritoriji koju je ranije kontrolirala Islamska država.
„Bez obzira na to kako se najnovija kriza odvija, projekcija moći Rusije će se sigurno smanjiti u regionu MENA“, izjavio je Yonatan Touval, analitičar u Izraelskom institutu za regionalnu vanjsku politiku (Mitvim).
Post-Wagnerov energetski vakuum
Dok je rat u Ukrajini značio da je Rusija morala smanjiti svoje vojno prisustvo u Siriji, Wagner je također bio pogođen.
“Grupa Wagner također se bori da zadrži svoje operacije na više frontova, uz dodatni izazov koji predstavlja snažan pritisak koji SAD vrše na svoje bliskoistočne saveznike da protjeraju svoje plaćenike iz Sudana i Libije”, rekao je Touval za MEE.
“Ključno pitanje je da li će ovi razvoji stvoriti vakuum moći koji će omogućiti drugim igračima da uđu, a negativna strana je brza destabilizacija u područjima kao što su Sirija i Libija.”
Već se osjeća slabljenje ruske ruke u regionu. MEE je prošle godine izvijestio da je Rusija morala odgoditi servisiranje bliskoistočnih kupaca oružja zbog nestašice u opskrbi kao rezultat rata u Ukrajini.
Dok rusko vojno prisustvo u Siriji znači da se Wagnerove aktivnosti mogu brzo zaustaviti u Libiji i drugim afričkim zemljama, to će biti “teže” ako Moskva krene da likvidira grupu, rekao je Kiril Semenov, nerezidentni stručnjak za Rusiju u Vijeću za međunarodne poslove.
„U ovim drugim regionima nema ruskih trupa, a lokalni režimi rade direktno sa Wagnerom, a ne sa zvaničnim ruskim strukturama“, rekao je Semenov.
“Ne može se isključiti mogućnost da se, ako se pobuna uguši, a nadam se da će se to uskoro dogoditi, Wagnerovi ogranci u Africi mogu pretvoriti u potpuno nekontrolirane plaćeničke strukture koje će same graditi veze s lokalnim vlastima bez obzira na Moskvu”, rekao je Semenov.
(TBT, MEE)
