Čim god da rezultira pobuna Yevgenya Prighozina protiv Vladimira Putina, a prema općim procjenama to će se znati već nakon par dana, njegov pohod na Kremlj će povijest pamtiti kaojedna odnajznačajnih događaja moderne Rusije. Možda ga budu uspoređivali sa Oktobarskom revolucijom kada je svrgnut ruski car.
Ovo nije iznenađenje već šok za cijeli svijet. Posebno će biti šok za islmki svijet čije su vođe masovno stale na stranu Putina u ratu protiv Ukrajine.
Zato su podršku ruskom državnom vodstvu prvi pružili Bjelorusija i Iran, a Putin je o stanju u Rusiji telefonski razgovarao sa turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom .
Kako je poziv obavljen na inicijativu turske strane, nije teško povući paralelu s pokušajem vojnog puča u Turskoj, također u približno slično, ljetno vrijeme, 15. juli, ali 2016. godine – kada je Putin, uz tadašnjeg iranskog vođu, bio prvi strani državnik koji je Erdoganu pružio otvorenu potporu i osudio namjere tamošnjih pučista (iako su tadašnji rusko-turski odnosi još uvijek bili ozbiljno poremećeni turskim obaranjem ruskog bombardera Su-25 nad Sirijom, u blizini turske granice).
Sve ovo što se događa, naravno – vrlo pomno motri i Zapad, prije svega u kontekstu ukrajinskog rata. U slučaju garađanskog rata u Rusiji, Zelenskom se otvara neslućena prilika za kontraonfazivu i udar na ruske linije koje su oslabljene samim povlačenjem Wagnerovaca, a još više preokupacijom dešavanjima oko Moskve.
Kako god se rat u Ukrajini razvijao, Putin je dobio “udafrac u pleksus” od kojeg se nikad neće moći dovoljno uspraviti da bi pobjedio u ratu u Ukrajini.
Zato je neobjašnjivo da su islamski lideri bili toliki daltonisti da su nasjeli na rusku propagandu i povjerovali u dekandencu Zapada, te se iz sitnošićarđijskog interesa priklonili krvožednom zločincu iz Kremlja.
Mediji na Bliskom istoku su skoro cinično uspoređivali okupaciju Ukrajine sa okupacijom Palestine, te “nabijali na nos” Zapadu, posebno Amerikancima, ratove na Blsikom istoku. Koliko god ratovi nosili sa sobom nesreće, zla i zločina te paralele ne stoje. One su više izraz političkog licemjerja autokrata i diktatora sa Blsikog istoka kojima je Putin uzor.
Stoga bi njegovim sasvim izvjesnim padom prvi platili cijenu upravo onih koji su mu i prvi izrazili podršku. Tad bi se na Bliskom istokumoglaočekivati nova bura,pa čak I pustinjska oluja koja zahvatiti boagte zaljevske monarhije gdje su svoje utočište našli brojni Putinovi oligarsi.
(TBT, R.I.)
