Obično državni udari i osvajanja vlasti počinju hapšenjem lidera političke opozicije. U Tunisu je bilo potrebno skoro dvije godine da predsjednik Kais Saied zatvori Racheda Ghannouchia, dugogodišnjeg predsjednika stranke Ennahda i bivšeg predsjednika parlamenta. Od jula 2021. godine, kada je Saied sebi dodijelio vanredne ovlasti, suspendirao je parlament i počeo vladati dekretom, njegov napad na ljudska prava bio je kontinuirano doziran bez masovnog pokazivanja sile.
Kada je Saied 18. aprila uhapsio Ghannouchija pod lažnim optužbama za podsticanje na nasilje, to nije učino samo da bi eliminirao političkog neprijatelja. Suočen sa rastućim nezadovoljstvom zbog nesposobnosti da poboljša posrnulu ekonomiju Tunisa, Saied je raspirivao antipatiju svojih pristalica prema Ennahdi, kako među onima koji okrivljuju stranku za njene loše rezultate dok su bili u vladi, tako i među onima koji ne vole tu stranku jer sumnjaju da krije radiklano islamistički plan uprkos javno iskazanoj privrženosti demokratiji i pluralizmu.
Ghannouchi je bio gromobran za ovakve kritike. Ali on je samo jedan od desetak funkcionera Ennahde koji su od decembra zatvoreni zbog politički motiviranih optužbi, zajedno s nekoliko Saiedovih kritičara iz drugih političkih stranaka.
Nakon Ghannouchija, najpoznatiji od zatvorenika Ennahda je Ali Laarayedh. Čini se da je ovaj bivši ministar unutarnjih poslova i premijer eklatantan je primjer Saiedovih nastojanja da učvrsti svoju bazu demonizirajući one koji su mu prethodili u upravljanju zemljom.
Ghannouchi nije hapšen od 1980-ih, budući da je bio u egzilu više od dvije decenije. Vratio se u Tunis početkom 2011. Dok Laarayedhova veza sa tuniskim zatvorima ima dug pedigre korz koji se može ispričati priča o teškom stanju ljudskih prava kad je Tunis bio policijska država, do relativnog poboljšanja nakon Arapskog proljeća i sadašnjeg povratka nazad u autokratiju.
Rođen nekoliko mjeseci prije nezavisnosti njegove države (1956. odine), Laarayedh je služio zatvorsku kaznu pod tri predsjednika. Svaki put optužbe su bile političke, zasnovane na slabim i sumnjivim dokazima.
Godine 1981. Laarayedh, koji je inače pomorski inženjer po obrazovanju, osnovao je skupa sa Ghannouchijem Pokret islamske obnove (MTI), koja nije bila priznata kao politička stranka. Laarayedh je bio među 90 pripadnika MTI kojima se sudilo 1987. za pobunu. Dvojica njegovih saoptuženika koji su, poput Laarayedha, osuđeni na smrtnu kaznu, odmah su pogubljeni. To je imaloza cilje zadavanja straha oponetima prvog predsjednika Tunisa, Habiba Bourguibe, koji je tri decenije vladao gvozdenom pesnicom.
U novembru 1987., tadašnji ministar unutarnjih poslova Zine el-Abidine Ben Ali izveo je “medicinski udar” protiv senilnog 84-godišnjeg Bourguibe i odmah preinačio smrtne kazne protiv Laarayedha i njegovih suoptuženika, da bi ih pomilovao 1988. i 1989. .
Ben Alijeva tolerancija prema vodećem islamističkom pokretu u zemlji, koji je promijenio ime iz MTI u Ennahda (Preporod), bila je kratkotrajna. Nakon mnogih incidenata islamističkog nasilja, Ben Ali je zabranio organizaciju i počeo hapsiti na stotine njenih pristalica zbog optužbi za članstvo u ilegalnoj organizaciji. Laarayedh, kao glasnogovornik pokreta, više puta je bio uhapšen prije nego što su ga vojni sudovi osudili sajoš 264 saoptuženika 1992. u nekoliko montiranih procesa pod optužbom za zavjeru i rušenje države. Njih 46 osuđeno je na doživotne kazne, a Laarayedh je dobio 15 godina, da bi odslužio 14. Među hiljadama članova stranke koji su napunili Ben Alijeve zatvore, Laarayedh je proveo najviše vremena u samici, provevši više od 11 godina u izolaciji u sedam zatvora.
Laarayedh je opisao to iskustvo 2004. godine, nedugo nakon puštanja na slobodu: „U izolaciji, jedina osoba s kojom možete razgovarati je čuvar. Ali s vremena na vrijeme, zatvorsko osoblje bi odlučilo da vasignorira, nekad nekoliko sati, nekad čitavu sedmicu. … To vas učini toliko očajnim da postanete spremni učiniti nešto očajno, prema čuvaru ili prema sebi, samo da biste dokazali da postojite.”
Kao i mnogi bivši zatvorenici Laarayedh je ostao pod prismotrom režima, ali je nastavio svoje političke aktivnosti unutar Ennahde, kao šef njenog političkog biroa. 2005. godine rukovodstvo stranke pridružilo se koaliciji s nekoliko neislamističkih stranaka tražeći osnovna demokratska prava.
U decembru 2010. godine, narodni revolt, pokrenut samospaljivanjem trgovca Mohameda Bouazizija, proširio se Tunisom, što je dovelo do zbacivanja Ben Alija i izazvalo proteste širom regiona. Sedmicu nakon što je Ben Ali pobjegao iz zemlje, privremena vlada je masovno oslobađala političke zatvorenike. Dva mjeseca kasnije vlasti su poništile Ben Alijevu zabranu Ennahde i legalizirale je kao političku stranku.
U oktobru 2011. godine Tunis je održao svoje prve slobodne i poštene izbore na kojima je Ennahda osvojila većinu u Ustavotvornoj skupštini, što joj je omogućilo da vlada u koaliciji s dvije sekularne stranke u takozvanoj “Trojci”. U decembru 2011. Laarayedh je postao ministar unutarnjih poslova, uselivši se u impozantnu kancelariju na spratu iz podrumskih ćelija u kojima su on i njegove kolege Ennahda bili mučeni decenijama ranije. Nakon godine dana postao je i premijer.
Tokom tih postrevolucionarnih godina Tunižani su mogli govoriti i demonstrirati bez straha od hapšenja. Imali su šta za šta protestirati. Tunis nije bio pošteđen uspona ISIL-a i njegovih čelija na globalnom nivou. Ubistvo dvojice ljevičarskih političara u Tunisu 2013. godine, za koje su naveliko okrivljavali islamističke ekstremiste što je osuđivala i Ennahda, doveli su do masovnih demonstracija koje su zahtijevale ostavku vlade koja, pored toga, nije uspjela zaustaviti silaznu spiralu ekonomije.
Laarayedhova vlada – posljednja koju je predvodila Ennahda – povukla se u januaru 2014. u korist privremene vlade, neposredno prije nego što je parlament usvojio prvi postrevolucijski ustav Tunisa.
Vlade nasljednice također su se borile s pošastima ekstremističkih oružanih napada, uključujući dva 2015. godine u kojima je ubijeno 60 ljudi u muzeju i na plaži. Napadi su imali za cilj uništiti turističku industriju zemlje. Odgovornost za napde preuzeo je ISIL.
Loša ekonomska politika tih vlada podstakla je nezadovoljstvo masa što je doprinijelo snažnoj pobjedi Saieda, političkog autsajdera, na općim izborima 2019. godine.
Laarayedh je podnio ostavku na mjesto člana parlamenta nakon tih izbora, ali je ostao potpredsjednik Ennahde. Dana 9. decembra 2021. izbio je požar u Ennahdinom štabu u Tunisu nakon što se mladi član izvršio samospljivanje. Laarayedh je u tome trenutku skočio sa prozora na drugom spratu i slomio karlicu i butnu kost.
Ekonomska situacija u Tunisu samo se pogoršala tokom Saiedovog prvog mandata nepravilnim odgovorom vlade na pandemiju COVID-a. Saied je 25. jula 2021. suspendirao rad parlamenta i započeo kontinuirani proces konsolidacije vlasti nad državnim institucijama koje bi mu mogle stati na put. On je uništio nezavisnost pravosuđa i tijela za nadzor izbora i implementirao novi ustav koji koncetrira svu vlast u ruke predsjednika.
Pod Saiedom određeni broj vođa Ennahde je zatvoren. Među njima je Noureddine Bhiri, priveden u decembru 2021., pod optužbom da je dok je bio ministar u vladi između 2011. i 2013. izdavao putne isprave Tunižanima koji su se pridružili ISIL-u i drugim terorističkim grupama u Siriji, Iraku i drugdje. U to vrijeme hiljade mladih Tunižana odlazili su iz zemlje da bi se pridružili ovim grupama. Vlasti su pustile Bhirija dva mjeseca kasnije bez podizanja optužnice, da bi ga ponovo uhapsile u februaru 2023. On tek treba biti optužen.
Ghannouchi je od hapšenja zbog podstrekavanja na nasilje i prebačen je iz zatvora u antiterorističku jedinicu Nacionalne garde na ispitivanje. Dan nakon njegovog hapšenja vlasti su zatvorile nacionalni štab Ennahde i zabranile njegovim članovima održavanje sastanaka. To je zemlju približilo eri Ben Alija kada je stranka bila formalno zabranjena, a hiljade pristalica poslato u zatvor samo zbog “ zločina” učlanjenja u tu stranku.
Što se tiče Laarayedha, tužilac za borbu protiv terorizma pozvao ga je na ispitivanje 19. decembra 2022. i odredio mu pritvor. To je bilo dva dana nakon što se sramotnih 11 posto birača pojavilo na biralištima da izaberu parlament sa smanjenim ovlastima prema Saiedovom novom ustavu.
Laarayedh se već četiri mjeseca nalazi u zatvoru Mornaguia, a nije vidio sudiju niti je zvanično protiv njega podignuta optužnica. Njegov nalog za pritvor jasno pokazuje da optužbe protiv njega proizilaze iz političkih odluka koje je donio dok je bio u vladi koja se navodno nije uspjela efikasno suprostaviti ekstremizmu i terorizmu „na neophodan način, čime je doprinijela povećanju odlaska mladih ljudi u džihad na ratna žarišta.”
Iako Laarayedh kao ministar vlade nije iskorijenio terorizam, do danas se nisu pojavili dokazi koji bi ga povezivali s bilo kakvim zločinima. Nije slučajno da se, pored lidera povezanih s Ennahdom koji su trenutno u pritvoru, većina sekularnih političkih lidera trenutno u pritvoru zalaže za ujedinjenu frontu opozicije. U februaru ih je Saied osudio kao “teroriste”.
Bez obzira na nedostatke i nesupjeh Laarayedhovog mandata u vladi, jedna stvar je sasvim jasna: kada je bio ministra i premijer Tunižani su uživali više slobode govora nego pod bilo kojim od predsjednika koji su ga zatvarali.
(TBT, F.P.)