KOLUMNA
Milanovićevi
komentari hrvatskim braniteljima u kojima optužuje Srbiju zbog
“arogancije” i opisuje BiH kao propalu državu imali su za cilj dati
mu što patriotskiji imidž i umanjiti sliku SDP-a kao postkomunističke formacije
koja još uvijek gaji simpatije prema titoizmu
Piše: Janusz
Bugajski, thebosniatimes.ba
Ako rezultati
hrvatskih izbora 11. septembra budu
ponavljanje posljednjih, tada će se zemlja suočiti s još jednim razdobljem
političkih borbi, institucionalne stagnacije i međunarodne irelevantnosti. Niz
slabih i prijelaznih vlada onemogućava Hrvatsku da postane utjecajni regionalni
evropski akter. Izborna kampanja odraz je trenutačne političke paralize u
zemlji. Umjesto da se fokusira na ključne reforme, poticanje ekonomskog
razvoja, poticanje regionalne obnove i jačanje međunarodne sigurnosti, sadašnja
kampanja je opet zaglavljena u osobnim napadima i zastarjelim povijesnim
usporedbama.
Bivši premijer
Zoran Milanović je, čini se, glavni krivac za spuštanje tona kampanje koja je
trebala govoriti o budućnosti Hrvatske. Dao je više kontroverznih izjava očito
u nastojanju da pridobije glasove izvan socijaldemokratske ljevice te je
pridonio poticanju domaćih i međunarodnih prijepora. Možda je ovaj politički
stil na valu budućnosti – imitacija uvredljivog pristupa Donalda Trumpa.
Andrej Plenković,
lider HDZ-a, stoga djeluje bitno suzdržaniji, iako ga Milanović pokušava
provocirati da krene u otvorenu konfrontaciju o njegovu karakteru i
patriotizmu. Sporedne teme skreću pozornost s političkih planova, što je slično
Trumpovu pristupu u kojem teorije zavjere, napadi na osobnost i dvojbene izjave
vode predsjedničku kampanju. Izgleda da niti jedna od dviju stranaka nema
detaljne prijedloge kad je riječ o ključnim temama kao što su javna uprava i
reforma mirovinskog sustava. Nema dostatne diskusije o energetskoj strategiji,
odlukama o ulaganju i poticanju rasta te vrlo malo detalja o tome kako Inu
učiniti primarno hrvatskom kompanijom koja bi služila nacionalnim interesima.
Umjesto toga, obje strane se bore oko preuzimanja zasluga za relativno
pozitivne ekonomske rezultate u drugom kvartalu 2016. i tvrde da imaju najbolje
ideje za apsorpciju fondova EU.
Zasad
najsadržajniji prijedlozi reformi stižu od Mosta, iako oni imaju populistički
karakter s ciljem privlačenja razočaranih birača. Malo bi se građana
suprotstavilo smanjivanju državnog financiranja političkih stranaka,
smanjivanju privilegija za članove parlamenta ili rezanju broja javnih
službenika u lokalnoj samoupravi. Pitanje je samo bi li takvi potezi bili od
koristi ili na štetu javnoj upravi u njezinu primarnom zadatku osiguravanja
usluga građanima. Kad je riječ o vanjskoj politici, stereotipi i vrijeđanje
susjeda je pristup koji favoriziraju populisti koji nastoje potvrditi svoju
patriotsku vjerodostojnost ocrnjujući navodne oponente.
To stalno gledamo
u američkim izborima s Trumpovim rutinskim napadima na Meksikance i muslimane.
Ovaj simplicistički virus traženja krivca očito se proširio na Europu.
Milanovićevi komentari hrvatskim braniteljima u kojima optužuje Srbiju zbog
“arogancije” i opisuje BiH kao propalu državu imali su za cilj dati
mu što patriotskiji imidž i umanjiti sliku SDP-a kao postkomunističke formacije
koja još uvijek gaji simpatije prema titoizmu.
No, takve javne
izjave ne pridonose jačanju hrvatskog regionalnog autoriteta te idu u korist
nacionalistima u Srbiji i separatistima u BiH. Na žalost, u izbornoj kampanji
je izostala ozbiljna rasprava o vanjskoj politici, bilo o regionalnoj
sigurnosti, energetskom razvoju, trgovini i infrastrukturi, masovnoj migraciji
ili konsolidiranju i redefiniraju položaja Hrvatske u EU koja ubrzano evoluira.
Šokira što niti jedna od dvije veće hrvatske stranke, dok je BiH pred
destabilizirajućim referendumom u RS-u, nije objasnila pogubne regionalne
konzekvencije ili iznijela bilo kakvu inicijativu koja bi pomogla spriječiti
konflikt.
Jasno je da
prosječan hrvatski birač nije toliko naivan da radije vjeruje riječima nego
djelima političara. Ipak, Trumpov uspjeh u SAD-u pokazuje da je značajan dio
javnosti u bilo kojoj demokraciji slabo obrazovan i povodljiv. Ako se ta
lakovjernost poveže s bijesom zbog ekonomskih uvjeta i ljutnjom na političke
elite, tada se može stvoriti zapaljiva smjesa koju je lako izrabiti. Vjerojatno
je da rezultati hrvatskih izbora neće dati većinskog pobjednika. Posljedica
toga bit će dugotrajno manevriranje kako bi se formirala funkcionalna koalicija
bilo između HDZ-a i Mosta ili SDP-a i Mosta s nekim manjim parlamentarnim
skupinama. Velika koalicija HDZ-a i SDP-a čini se malo vjerojatnom, a i ne čini
se mudrom.
To će biti
jednostavno disfunkcionalna administracija s neprestanim svađama, koja će se
prije ili poslije još jednom raspasti. Najuspješnije europske države nisu
isključivo stabilne demokracije, nego one u kojima vlada ima mandat vladati –
donositi zakone, provoditi reforme i postavljati temelje za budući ekonomski
razvoj. Problemi nastaju kad je politička scena toliko polarizirana da su
kompromisi nemogući, donošenje odluka paralizirano, a javnost pati. Ali,
odgovornost je građana da osiguraju snažan mandat stranci koja se čini
najsposobnijom provesti svoje planove i najusredotočenijom na budućnost
Hrvatske.
(TBT, Washington
mail)