
Od početka rata u Ukrajini, zaljevske monarhije , prije svega Ujedinjeni Arapski Emirati , našle su se u dilemi da pogoršaju svoje odnose s Rusijom ili da se suoče sa sankcijama u ratu koji je za većinu zaljevskih država daleko daleko.
Abu Dabi i Dubai postali su ključna čvorišta za ruske finansijske, ekonomske i geostrateške mreže. I dok je Abu Dabi pokušao iskoristiti ove mreže da se pozicionira kao posrednik u Ukrajini, kreatori politike u Washingtonu, Londonu i Bruxellesu postaju sve zabrinutiji zbog očigledne uloge UAE kao kanala Moskve.
Gledajući dalje od kratkoročnih rizika otuđenja zapadnih partnera, međutim, mrežno-centrični pristup Abu Dabija Rusiji pokazuje novi, inovativni način redizajniranja državnog upravljanja.
Zamislite da ste bili monarhija u Zaljevu koja se po svim konvencionalnim standardima smatrala malom (u smislu stanovništva, teritorije i BDP-a). Više od toga, zamislite da ste uglavljeni između država koje bi se po istim konvencionalnim standardima smatrale mnogo većim. Kako biste osigurali opstanak i prosperitet svoje nacije? To bi zahtijevalo nekonvencionalan pristup reorganiziranju nacionalne moći i utjecaja.
U hiperpovezanom svijetu usmjerenom na mrežu, pojavila su se nova sredstva i načini stvaranja moći. Kako međunarodne odnose više ne oblikuju samo aktivnosti država, već sve više tokovi informacija, ljudi i kapitala koji su izvan kontrole države, UAE su proširili upravljanje državom izvan ograničenih unutrašnjih kapaciteta svoje državne birokratije.
Očigledna difuzija moći dalje od naduvene, državnocentrične i hijerarhijski organizirane birokratije ponudila je mogućnosti za orkestriranje moći i uticaja kroz javno-privatne mreže čiji čvorovi izgleda da rade nezavisno od države.
Surogati i posrednici
Strategija kao “umjetnost stvaranja moći” redefinirana je u Abu Dhabiju od uspona na vlast Mohammeda bin Zayeda i njegove braće po direktnoj osnovi – takozvane Bani Fatime iz kraljevske porodice Abu Dhabija. Oni su stvorili moć putem delegiranja upravljanja državom mrežama surogata i posrednika kako bi povećali agilnost, doseg i kontrolu svog unutarnjeg kruga.
To im je omogućilo da rekonstruiraju vlast kroz usklađivanje javnih, privatnih i poluprivatnih mreža uticaja koje se sastoje od pojedinaca, organizacija, korporacija i elitnih krugova. Mrežno-centrično upravljanje državom UAE omogućava Bani Fatimi da se direktno uključi u druge globalne mreže i veže svoje čvorove direktno ili indirektno za svoje središte napajanja u Abu Dabiju. Braća Mohammeda bin Zayeda, Mansour i Tahnoon bin Zayed, bili su posebno instrumentalni u pokušaju usmjeravanja tokova informacija, ljudi i kapitala na obale Zaljeva.
Rusija je bila posebna meta za izgradnju mreže Bani Fatime, ne samo zato što je ruski novac tražio nova sigurna utočišta nakon odluke Moskve da napadne Ukrajinu. Slično UAE, ruska državna uprava pod predsjednikom Vladimirom Putinom delegirana je pojedincima i organizacijama od povjerenja koje su direktno povezane sa moćnim čvorištem Kremlja. Stoga nije iznenađujuće da se rusko-emiratske mreže posljednjih godina integriraju sve bržim tempom.
Mansour i Tahnoon bin Zayed aktivno su koristili svoje različite punkotove sa sjedištem u Abu Dhabiju kako bi stvorili mogućnosti za izgradnju mreže. Osim očiglednih čvorova u energetskom sektoru, kao što je Nacionalna naftna kompanija Abu Dabija, različita bankarska sredstva su olakšala pristup sagovornicima Kremlja globalnim finansijskim tržištima nakon što je Zapad uveo sankcije Rusiji.
Najmanje 38 biznismena i zvaničnika bliskih Putinovom najužem krugu navodno posjeduje 76 nekretnina vrijednih više od 314 miliona dolara samo u Dubaiju – među njima Aleksandar Borodai, bivši ruski secesionistički vođa u ukrajinskoj regiji Donjeck, i Ruslan Baisarov, jedan od najbogatijih ruskih biznismena i glavni finansijer čečenskog lidera Ramzana Kadirova, koji je i sam blizak lični prijatelj Mohameda bin Zajeda.
Osim što je pomogao ključnim čvorovima Kremlja da ulože svoj novac u beton Emirata, Mansour, koji također predsjedava centralnom bankom UAE, dao je ruskim bankama dozvolu za rad u Emiratima, otvarajući nove kanale za protok novca iz Rusije u UAE.
Ogromna globalna mreža
Ogromna poluprivatna poslovna imperija Tahnoona bin Zayeda, koju vode tehnokrate od povjerenja, dugo je radila rame uz rame s Mansourovim finansijskim mrežama na stvaranju ekonomskih i trgovinskih mreža s Rusijom. Već prije rata u Ukrajini, ovo carstvo je olakšavalo ulazak na tržište za ruske kompanije.
Poseban slučaj je bila ruska Wagner grupa – država u državi – koja se sastoji od mreže različitih kompanija i posrednika koji su, osim svojih plaćeničkih aktivnosti širom Afrike i Ukrajine, bili uključeni u ekstraktivnu industriju i avijaciju. Jedno ključno čvorište u Wagnerovoj poslovnoj mreži je Kratol Aviation, kompanija sa sjedištem u UAE-u koja vjerovatno posluje u zemlji uz prešutno odobrenje Bani Fatime. Kratol Aviation je pomogla Wagneru da otpremi osoblje i oružje preko afričkog teatra.
U međuvremenu, izvještaji američkih obavještajnih službi sugeriraju da je Wagner koristio finansijske mreže u UAE kako bi pomogao u finansiranju svojih operacija. Štaviše, Wagner, koji je za svoje usluge u Sudanu plaćen putem koncesija za ekstrakciju, navodno je koristio UAE kao vodeće središte za globalnu trgovinu zlatom, mijenjajući nezakonito izvađeni metal za čvrstu valutu.
Ali šta Bani Fatima dobija zauzvrat? Abu Dhabi postaje nezamjenjivo čvorište za niz čvorova u ogromnoj globalnoj mreži pokretača, tresaca i mjenjača. Za veliku silu Rusiju, naizgled mala država UAE razvila se u ključnu kapiju u Afriku i Bliski istok, kao i u finansijsko utočište preko kojeg Putinov režim održava pristup globalnim tržištima.
Ove mreže stvaraju ovisnosti koje Abu Dhabi može koristiti kao polugu. Oni ne samo da se vezuju u Rusiji za Bani Fatimu, već čine mreže Emirata sve privlačnijima drugim velikim silama, kao što su Kina i Sjedinjene Države. U multipolarnom svijetu, Abu Dhabi koristi utjecaj koji je stekao za cjenkanje i posredovanje u promicanju interesa prije svega Bani Fatime, a time i nacionalnih interesa Emirata.
Ove mreže zatim pružaju fleksibilna, i što je najvažnije, tajna sredstva i načine upravljanja državom koji su Abu Dabi transformisali iz pasivne male države previše zavisne od SAD-a u asertivnog igrača na regionalnoj sceni s kojim velike sile moraju se angažirati – htjeli to, ili ne.
(TBT, MEE)