KOLUMNA
Vi ste jedini
kome se Bakir Izetbegović obratio i valjda kazao šta se to „zaista iza brada
valja“ ovdje u Bosni! I moja briga je tim veća. Jer ja znam, a Vi to ne znate,
da ukoliko bi u Bosni nešto krenulo po zlu, moj narod se ne bi odazvao Bakiru
kao što se Vaš narod odazvao Vama!!!
Piše: Nedžad
Latić, thebosniatimes.ba
Uvaženi Predsjedniče,
Iako ne vjerujem
da će ovo pismo stići do Vas, te i ako bi nekako i došlo ne vjerujem da biste
ga pored silnih briga i obaveza pročitali, odlučujem se koristiti ovu formu
pisanja. Dakle, ne toliko zbog Vas koliko zbog Vaših pristalica u Bosni i
Hercegovini. Zapravo, ja se primarno obraćam istim onim Bošnjacima kojima i Vi
često šaljete selame u Vašim javnim nastupima.
I ovo što hoću reći
već ja zapisano u mojim knjiga i tekstovima, tako da ovim pismom želim samo
rezimirati svoja ranija stajališta i gledišta kad su u pitanju odnosi Bošnjaka
i Turaka, odnosno politički odnosi bošnjačkih i turskih lidera.
Od naivnog
državnika do političkog mudraca
Na koncu imam i
povod i izgovor zašto sam se odlučio na ovako prilično prepotentan čin. Povod
mi je da Vam čestitam na herojskom držanju u vrijeme pokušaja kukavičkog i
podmuklog vojnog udara, a izgovor mi je u tome što je stanje u mojoj državi slično
onom u kojem se Turska našla prije mjesec dana. Tako da tražim razumijevanje za
sebe kao i sve druge koji malo glasnije ispuštaju vapaje kako bismo eventulano
dali sebi bar oduška ako ne možemo presudno utjecati na ishod.
U ovom pismu bih,
prije svega, želio podastrijeti neke argumente i iskustva iz naše skore i „žive
povijesti“ koji ukazuju na to da Vi preko gospodina Bakira Izetbegovića ne
ispunjavate emanet, kojeg ste preuzeli od rahmetli Alije Izetbegovića na
samrtničkoj postelji, na adekvatan i primjeren način. Neki misle i to javno
tvrde da ste ga čak iznevjerili!
Evo da počnem od
prvih koraka koje je rahmetli Alija Izetbegović učinio kad je postao politički
lider bosanskih muslimana, i kao takav prvi predsjednik Bosne i Hercegovine.
Koliko je bio
naivan i neiskusan kao državnik pokazuje i činjenica da je prvi sastanak kao
predsjednik države imao sa Kurtom Valdhajmom, tadašnjim predsjednikom Austrije.
Vjerujem da mu je taj susret ugovorio jedan vaš zajednički prijatelj iz
islamskog svijeta koji je tad djelovao u Beču. Nakon što su beogradski mediji
objavili dokumente iz tajne arhive Udbe iz kojih se vidi da je Valdhajm boravio
u Sarajevu kao oficir SS-trupa, vjerujem da se Izetbegović „sledio od straha“
da mu tadašnja moćna Udba ovaj susret ne interpretira na način da ga sumnjiče
za njegovu pripadnost i simpatije prema „Handžar diviziji“. Ali, na sreću ni
Udba nije bila „sveznajuća“ i taj susret je ostao zaboravljen, iako mu tako
nešto politički oponenti i dan-danas pripisuju.
Tek će rahmetli
Alija Izetbegović ovaristi na pravi put svojim odlaskom u prvu zvaničnu posjetu
Turskoj gdje ga je primio tadašnji premijer rahmetli Durgut Ozal. Od tada, pa
sve do svoje smrti, Izetbegović je sva svoja velika državnička putovanja, bolje
reći turneje, započinjao iz Ankare. Nek’ Vam, uvaženi Predsjedniče, Vaši, po
mom sudu veoma loši, mnogobrojni „savjetnici za Balkan“, provjere ove činjenice
pa će se uvjeriti da su najčešće maršute rahmetli Izetbegovića bile po ovoj
liniji: Ankara, Rijad, Teheran, Washington…
No, za Vas je,
uvaženi Predsjedniče, važnije da razumijete ponašanje rahmetli Izetbegovića,
što Vam osobno sugeriram, da se na njega ugledate jer javno iskazujete
simpatije prema njemu, u tom vremenu.
Evo Vam primjera
Alijine mudrosti na koji ukazujem svima onim koji se smatraju p(r)ozvanim da
ispune njegov emanet!
Poznato Vam je da
je Izetbegović imao hipoteku islamskog fundamentaliste i simpatizera tada
anatemizirane Iranske islamske revolucije, odnosno samog lidera te revolucije
imama Ruhullaha Homeinija. Njegovi kritičari su nalazili argumente za ovakve
tvrdnje u njegovim kritičkim osvrtima na sekularizam koji se ogledao pod pojmom
kemalizma u Turskoj.
Stoga je, kako mi
je u jednom razgovoru osobno ispričao, znao da će prilikom prve posjete Turskoj
biti pitan za mišljenje o Kemalu Ataturku. Tako se i desilo; prvo pitanje na
aerodromu u Istanbulu, gdje su ga dočekali novinari, odnosilo se na Ataturka.
„Da je Kemal
Ataturk danas živ, ne bi radio neke stvari koje je radio, a ni ja danas ne bih
pisao ono što sam pisao“, odgovorio je Izetbegović.
I kao što je
poznato, Izetbegović nije zaobišao mezar Kemala Ataturka, kako su mnogi
očekivali, već ga je posjetio, i mislim da je prvi čovjek koji je javno proučio
fatihu ispred njegovog mezara!
Zašto Vam navodim
ovaj primjer? Zato što želim ukazati praktičnu primjenu mudrosti koju je
Izebegović imao u sebi. Znam pouzdano da Izetbegović ni za bogdu nije promijenio
svoje mišljenje o kemalizmu kao autokratskoj ideologiji zasnovanoj ne rigidnom
sekularizmu. A koliko je humanih političkih ideja i vizija završilo u zlu?! Stoga,
niko, pa ni Izetbegović, nije mogao ne iskazati poštovanje prema osobi za koju
se veže jedna od sudbonosnih bitaka za odbranu Turske, pa i islamskog svijeta.
Radi se o bitkama na Čanak Kaleu i rijeci Sakariji!
Vama Vaša Turska,
nama naša Bosna!
Stoga sam, kad
sam saznao da se nalazite u kućnom pritvoru, molio prijatelje da mi omoguće da
Vas posjetim. Oni su me opet odvraćali od tog nauma tvrdeći da ću se dovesti u
opasnost. A ja sam, zapravo, sumnjao da ćete me htjeti primiti jer se do tada nismo
ni poznavali.
Sjećate se Vašeg
sekretara Bilala, jednog divnog, pametnog i islamski odgojenog mladića iz
Pakistana. On mi je ugovorio sastanak sa Vama i Vi ste me primili u Vašoj kući
koja je bila pod policijskim nadzorom. Zaista sam se bio prestrašio od pogleda
„tajnih agenata“ koje sam primijetio prilikom dolaska pred Vašu kuću. Vi ste me
čekali u jednoj sobi, kancelariji, u kojoj je svirao radio. Malo ste pričali.
Sastanak nije trajao dulje od pola sahata, ali ja sam osjećao da traje vječnost
jer smo toliko jedan drugom htjeli reći šutnjom. Pitao sam Vas šta mogu učiniti
za Vas? Ponudio sam se da zamolim rahmetli Aliju da nekome napiše pismo ko bi
se zauzeo za Vas. Odbili ste uz objašnjenje da bi Vaše progonitelje to samo još
više rasrdilo.
Vjerujem da ste
me primili sljedeći put, to je bilo na dan kad ste žurili u Ankaru, gdje ste
osnivali prvu podružnicu AK Partije, iz zahvalnosti zbog prve posjete. Tad nismo bili sami. Bili ste veoma
raspoloženi da ste se čak našalili na moj račun udjeljujući mi neke (političke)
komplimente.
Nejse, to je bilo
vrijeme mojih čestih dolazaka u Tursku. Zbog svog zagovaranja da Bosna sa
Turskom mora imati najtješnje odnose bio sam zaradio imidž velikog turkofila.
Dovodio sam
desetine vrlo moćnih i bogatih biznismena u Sarajevo i sastajao se sa svim relevantnim
političkim liderima, intelektualcima i novinarima. Da, na moj poziv tadašnja
premijerka Tansu Čiler došla je u Sarajevo na predizborni skup SDA! Bio sam sa
Devletom Bahcelijem, Besimom Tibukom, rahmetli Mustafom Jaziđoluom itd. Sa nekima
poput predsjednika Sulejmana Demirela, nisam se želio sastajati iako sam imao
izravan poziv od njega itd.
Onda sam pisao
tekstove u kojima sam Vas podržavao „punim plućima“. Da sažmem svoju viziju
uloge Turske na Balkanu u jednom svom spinovanom naslovu: Turska će biti
lokomotiva, a balkanske države vagoni novog „Orijent expresa“…
A što se tiče Vas
osobno, svi moji tekstovi se uramljuju između dva naslova: „Al’ ane Erdogane“ i
„Bošnjaci će glasati za Erodgana iz inata!“.
Prvi tekst je rezultirao
fitnom/spletkom koju je zapodjenuo Ahmed Davtugolu, a nakon što sam kritizirao
njegovu politiku koju je kao ministar vanjskih poslova sprovodio na Balkanu. U
jednom malom tekstiću nazvao sam ga „Don Kihotom na balkanskim vjetrenjačama“.
Vaši „savjetnici“ su me izvjestili da ste imali ovaj tekst na stolu ispred sebe
i da ste dali komentar ibreteći se: “Zar on nije naš?!“
Zbog mediokriteta
koji su se pozivali na Vas dok su pokušavali da mi napakoste ovdje u Sarajevu,
a radi se o šačici radikalnih selefista i još manjoj šačici SDA-ovih poltrona i
uhljeba, napisao sam tekst „Al’ ane Erdogane“. Zašto? Jer zaista onaj ko nas
vara nije naš! A potom ako jedan mali tekstić može da pobudi sujetu u jednom
vladaru takvu da je spreman osvetiti se, u njemu vidim faraonski duh, ma ko on
bio! Očito se ovdje radilo o Davutogluu, kome je mogla nauditi i kritika/„mušica“ iz
mog teksta!
Tek kad me je
prijatelj zamolio da napišem afirmativan tekst o Vama, a zbog posljednjih
vanrednih izbora, i to kad je Turska bila izložena krvavom teroru, napisao sam
i tekst u kojem sam sugerirao, bar Bošnjacima, da glasaju za Vas i da podrže AK
Partiju.
Iskreno, ne kajem
se i ne povlačim niti jednu svoju riječ, jer ja, ako Bog da, nisam od onih koji
„nas varaju“!
Tek sada „vagam“
šta kažem i napišem nakon masovnih hapšenja koja sprovodite u Turskoj! Iskreno,
nikad nisam slutio da će onaj čovjek kojeg sam upoznao dok je bio u „kućnom
pritvoru“ ikad dozvoliti da se ljudi hapse i progone na osnovu onoga zbog čega
je i sam bio progonjen! Mora da postoji nešto ozbiljnije, opasnije, teže i gore
po naciju i državu, a da ja ne znam, zbog čega se rade ovake „čistke“ u
Turskoj! Eto, prepustit ću vremenu ne bi li saznali šta se to zaista „iza brda
valja(lo)“ u Turskoj.
Tim prije što ja
imam ozbiljne probleme sa kojima se budim svakog jutra jer ne znam „šta se iza
brda valja“ u mojoj Bosni. Vi ste jedini kome se Bakir Izetbegović obratio i
valjda kazao šta se to „zaista iza brada valja“ ovdje u Bosni! I moja briga je
tim veća. Jer ja znam, a Vi to ne znate, da ukoliko bi u Bosni nešto krenulo po
zlu, nešto slično, ne daj Bože, kroz šta je prošao turski narod prošlog
mjeseca, moj narod se ne bi odazvao Bakiru kao što se Vaš narod odazvao Vama i
odbranio se od kukavičkog i podmuklog napada šačice Vaših mrzitelja!
Stoga Vam još
jednom čestitam jer ste pokazali da ispunjavate emanet onih koji Vam vjeruju i
koji Vas podržavaju. Nadam se, koliko god se razlikovali, a zaista se
razlikujemo (!), u poimanju politike i vlasti, da će Turska izrasti u modernu,
sekularističku, slobodnu i naprednu državu. Koliko tome doprinesete toliko ste
ispunili Božiji emanet, potom emanet Vašeg naroda, pa samim tim i emanet Alije
Izetbegovića. Samo takva Turska bi bila od velike pomoći Bosni i Hercegovini!
Do tada ostavite
nas sa našim brigama; nama naša Bosna, Vama Vaša Turska!
(TBT)