Katastrofalan potres koji je pogodio dijelove Turske i susjedne Sirije razbuktao je dugogodišnju raspravu o opasnostima od velike nuklearne elektrane koja se gradi na južnoj turskoj obali Sredozemnog mora.
Nisu zbog gradnje jedne od najvećih svjetskih nuklearki na jednom od najtrusnijih svjetskih terena zabrinuti samo u Turskoj i Siriji, nego i na Cipru, u Grčkoj, u Izraelu, Libanonu… A trebali bi biti itekako zamišljeni praktično svi na Mediteranu, pa i cijeloj Euroaziji i Africi, pošto bi svi jednako teško ispaštali posljedice i najmanjeg nuklearnog propusta ili postpotresne havarije.
Lokacija elektrane u Akkuyu nalazi se na samo tristotinjak kilometara zapadnije od samog epicentra potresa od 6. veljače, javlja Associated Press. Projektirana je da izdrži snažne pomake tla i ovaj put navodno nije pretrpjela nikakvu štetu od udara magnitude 7,8 i brojnih slabijih, naknadnih. No, razmjeri zadnjeg potresa koji je jedan od najsmrtonosnijih u modernoj povijesti Turske zaoštrili su opću zabrinutost oko objekta koji se gradi na tektonski iznimno aktivnom području, samome rubu velikog rasjeda i nedaleko od stalnih sudara arabijske i afričke ploče.
Tursku meganuklearku grade Rusi, a za projekt vrijedan čak 20 milijardi dolara zadužena je Putinova državna tvrtka Rosatom. Oni tvrde da je zdanje dizajnirano da izdrži ekstremne vanjske pomake i potrese magnitude čak 9 stupnjeva po Richteru. Donedavno se to svima činilo dovoljnim, no nakon zadnjeg udara od skoro 8 stupnjeva više nitko nije baš uvjeren da neće udariti i jači. Potres magnitude 9 na ovom potezu po izračunima je moguć jednom u 10 hiljada godina, što je dosta utješno ako se to jednom ne dogodi baš u vašem vijeku.
Turska država zasad još nema konkretne planove za nove sigurnosne procjene projekta. Brojni ekološki aktivisti, međutim, uvjereni su da on na ovom mjestu predstavlja globalnu opasnost. Američki stručnjaci za potresno inženjerstvo kao što je prof. Andrew Whittaker sugeriraju da bi bilo mudro ponovno procijeniti proračune seizmičke opasnosti po ovakve objekte nakon zadnjeg golemog udara. Činjenica da se zdanje nalazi na zapadnom kraju Istočnoanatolijskog rasjeda koji je prouzročio zadnje pomicanje tla po njemu je dovoljan razlog za oprez.
Ovakve preporuke, međutim, nisu utjeha za aktiviste u Turskoj i na obje strane etnički podijeljenog Cipra. Oni su obnovili svoje stare apele da se od projekta odustane, poručujući da je razorni potres jasan dokaz velikog rizika koji predstavlja nuklearna elektrana u blizini seizmičkih rasjeda.
Ciparska antinuklearna platforma, koalicija više od 50 skupina ekologa, sindikata i političkih stranaka ciparskih Grka i Turaka, pozvala je „sve političke stranke, znanstvene i ekološke organizacije i civilno društvo da udruže napore i izvrše pritisak na tursku vladu da prekine sve planove oko nuklearne elektrane. Ciparski član Evropskog parlamenta Demetris Papadakis upitao je i Evropsku komisiju što namjerava poduzeti kako bi zaustavila evidentnu opasnost od izgradnje nuklearne elektrane u seizmičkoj zoni blizu Cipra.
Nuklearne elektrane u cijelome svijetu dizajnirane su da izdrže potrese i da sigurno zatvore svoje reaktore u slučaju velikih pomaka zemlje. Njih se, međutim, samo oko 20 posto nalazi u izrazito seizmički aktivnim zonama poput Japana. Japanske nuklearne elektrane, uključujući elektranu Hamaoka, nalaze se u regijama u kojima se mogu očekivati potresi magnitude do 8,5.
Nakon katastrofe u Fukushimi 2011., kad je tsunami srušio postrojenje otopivši tri reaktora i oslobodivši opasne razine radijacije, sigurnosni standardi su povećani. Nuklearka Krško konstruirana je da izdrži udar od 7,9 po Richteru, koliko je bio jak najrazorniji potres na području današnje Slovenije u 16. stoljeću.
Turski nuklearni regulatori dali su dozvolu za izgradnju elektrane u Akkuyu još daleke 1976., nakon osam godina seizmičkih studija kako bi se odredila najprikladnija lokacija. Projekt je započet pa znatno usporen nakon nuklearne nesreće u Černobilu 1986. godine. Izgradnja prvoga reaktora započela je 2018., a planirana su ukupno četiri. Prvi je trebao biti pušten u rad do kraja ove godine: imao bi ukupni kapacitet od 4.800 megavata električne energije i osiguravao oko 10 posto ukupnih potreba Turske za strujom.
Prema Rosatomu, turske studije za prevenciju navodno pokazuju da se lokacija nuklearke u Akkuyu, 90-ak kilometara od sjeverne obale Cipra, nalazi u zoni potresa petog stupnja, što je smješta u sigurna područja. Dizajn postrojenja uključuje vanjski armiranobetonski zid i unutarnju zaštitnu ljusku od prenapregnutog betona, s dodatnom metalnom armaturom. Dodatnu sigurnost trebao bi jamčiti i moderni ruski dizajn reaktora koji ima čelični stožac od 144 tone, takozvani “hvatač jezgre”. On u hitnim slučajevima hvata i hladi sve rastaljene radioaktivne materijale.
Postoji i dodatna politička dimenzija koja izaziva dvojbe u vezi s elektranom: Cipar je optužio Tursku da njome kani povećati ovisnost ciparskih Turaka o sebi kako bi dodatno produbila etničku podjelu otoka. Turska je, naime, obećala opskrbljivati ciparske Turke električnom energijom iz nuklearke putem podmorskog kabela, jednako kako već sjever Cipra opskrbljuju vodom.
(TBT, Mediji)
