Gubitak voljene osobe jedan je od najznačajnijih događaja u životu osobe i može biti teško nositi se s njim čak i ako je gubitak bio očekivan i dogovoreno.
Za one koji su preživjeli potrese u Turskoj i Siriji u februaru, šok zbog gubitka rodbine i prijatelja dolazi s odgovornošću da osiguraju da budu pokopani u skladu sa svojim običajima.
Budući da su velika većina onih koji su pogođeni katastrofom muslimani, vjerske vođe obično rade s vladinim službenicima kako bi osigurali da se za one koji su umrli izvrše ispravni obredi.
Dok su u vrijeme prirodnih katastrofa neki ceremonijalni aspekti islamskog sprovoda izostavljeni, kao što je okupljanje rodbine u kući preminule osobe, još uvijek postoje običaji i zakoni koji se slijede.
Ključno načelo u islamskim ukopima je da se s tijelom preminulog postupa na način koji čuva njegovo dostojanstvo, kao i poštivanje onih koji tuguju.
Također je naglasak na organiziranju ukopa što prije nakon smrti osobe kako bi mogao započeti proces zatvaranja.
Ovdje promatramo ključne aspekte islamskog pokopa u kontekstu prirodnih katastrofa.
Kada bi neko trebao biti pokopan?
Prema islamskom zakonu, kada osoba umre, idealno bi bilo pokopati je prije zalaska sunca na dan smrti i obično unutar 24 sata.
Međutim, mogu postojati neke iznimke, osobito ako uzrok smrti nije identificiran i treba ga dodatno ispitati.
U slučaju prirodnih katastrofa, logističke poteškoće pri ukopu masovnih žrtava također su faktor, pri čemu obična groblja postaju pretrpana i potrebno je pronaći nove parcele zemlje.
Islam ne dopušta kremiranje jer vjera stavlja naglasak na očuvanje tijela, za koje muslimani vjeruju da će biti proživljeno na Sudnjem danu.
Iako islam strogo zabranjuje kremiranje, u nekim je slučajevima balzamiranje dopušteno ako postoji potreba za tim.
“U nekim zemljama dopušteno je balzamiranje ako oni koji rukuju mejtom mogao predstavljati zdravstveni rizik”, rekao je glasnogovornik muslimanske pogrebne službe džamije u istočnom Londonu.
“Naša se vjera temelji na namjeri, pa se trudimo pokapati umrle u skladu s islamskim smjernicama”, dodao je.
Kako se tijelo priprema za ukop?
Također ne postoji koncept bdjenja ili gledanja u islamu i umjesto toga ožalošćeni izgovaraju kratku molitvu prije nego što pripreme tijelo za ukop.
Nakon što neko umre, članovi obitelji i bliski prijatelji sudjeluju u dženazi (dženazi), koja uključuje ritualno kupanje tijela tri puta u procesu poznatom kao gusl i umotavanje u bijele plahte poznate kao ćefin.
Oni koji su uključeni u pripremu obično su članovi uže obitelji ili prijatelji istog spola. U mnogim je kulturama tradicija da najstariji sin vodi pripreme za očev sprovod.
U slučajevima elementarnih nepogoda poput Turske i Sirije, islamske organizacije i volonteri preuzimaju zadatak organizacije dženaze.
“Imali smo nesretni element da smo morali organizirati više od četrdeset pogreba tokom požara Grenfell ovdje u Londonu, što je bilo tragično”, rekao je glasnogovornik pogrebne službe.
“Kao što se događa s potresom u Turskoj i Siriji, ljudi koji umiru pod srušenim zgradama, mi ih smatramo šehidima ili mučenicima.
“Po islamskoj tradiciji, ovi ljudi mogu biti pokopani takvi kakvi jesu, a da se ne moraju staviti u pokrov ako to nije moguće”, dodao je.
Muslimani obično ne dopuštaju gledanje tijela jer je naglasak na klanjanju dženaze prije ukopa. Lijesovi se obično ne koriste osim u zemljama gdje je njihova upotreba propisana zakonom.
Molitva je zajednička i slična pet dnevnih namaza koje klanjaju vjernici muslimani – s tim da nema sedžde nego se klanja stojeći uz posebne molitve za umrlu osobu.
Šta se događa na muslimanskoj dženazi?
Nakon molitve, muški ožalošćeni u pogrebnoj povorci naizmjence će nositi tijelo do grobnice, učeći molitve ili ajete iz Kur'ana dok to čine.
Iako ne postoje pravila odijevanja za ožalošćene, mnogi odlučuju nositi prigušene boje. Od žena se ne očekuje da prisustvuju sprovodu, one koje to čine obično nose mahrame, a ponekad i abaje.
Na grobnoj parceli, tijelo se postavlja u grob prvo nogama s licem okrenutim prema kibli, to jeste prema Kabi u muslimanskom svetom gradu Meki. Ovo je obično popraćeno učenjem molitvi i ajeta iz Kur'ana.
Nakon što je tijelo u položaju, ožalošćeni bacaju zemlju na grob rukama i lopatama dok ga potpuno ne prekriju.
Imam zatim zaključuje dženazu molitvom za umrle i ožalošćeni napuštaju mezarje, osim jedne osobe koja uči talkin, kada posljednja osoba ode sa greblja.
Početni nadgrobni spomenici obično su jednostavni drveni znakovi, a članovi obitelji odluče postaviti nadgrobne spomenike kasnije.
Dok se u islamskoj tradiciji preferiraju samotni pogrebi, u slučaju prirodnih katastrofa masovni pogrebi postaju nužni kako bi se brzo suočili s razmjerom smrti.
Nakon potresa u februaru iskopane su masovne grobnice dok su vlasti pokušavale pratiti broj žrtava.
Članovi obitelji žrtava i humanitarni timovi pokušali su se pridržavati islamskih načela obilježavanjem grobova nadgrobnim spomenicima i identificiranjem tijela.
Koliko traje razdoblje žalovanja?
Muslimani imaju trodnevno razdoblje žalosti, ali neke tradicije, uključujući šiitske muslimane, žaluju 40 dana nakon smrti.
U to vrijeme članovi uže obitelji i rodbina obično ostaju kod kuće i suzdržavaju se od nošenja bilo kakve luksuzne ili kićene odjeće.
Dobronamjernici će često posjećivati rodbinu kod kuće, donositi hranu i izražavati sućut.
Žena koja je izgubila muža sudjeluje u iddahu, što je razdoblje čekanja od četiri mjeseca i deset dana, gdje će uglavnom ostati kod kuće i izbjegavati interakciju s bilo kojim muškarcem koji nije dio njezine obitelji.
Šta se događa ako ne možete pronaći tijelo?
U nekim slučajevima, kada je neko poginuo u požaru, na moru ili se njegovo tijelo ne može pronaći, islam nudi upute o tome što bi se trebalo dogoditi.
Dok neke škole mišljenja tvrde da nije dopušteno klanjati se nad osobom koja nije fizički prisutna, salat al-Ghayeb, ili dženaza u odsustvu, obično se obavlja ako tijelo nije pronađeno.
Molitva u odsustvu trebala bi se održati u roku od mjesec dana od smrti osobe.
U 2018. godini muslimani širom svijeta sudjelovali su u molitvama u odsustvu za ubijenog novinara Jamala Khashoggija, jer njegovo tijelo nije pronađeno.
U februaru 2023. molitva u odsutnosti održana je i u džamiji Al-Aqsa u Jeruzalemu, za žrtve potresa u Turskoj i Siriji, koji je odnio živote desetaka hiljada ljudi.
Muslimani vjeruju da je sudjelovanje u dženazama njihova zajednička dužnost, čak i ako nisu u srodstvu s umrlim. U islamskoj tradiciji postoji duhovna nagrada u posjećivanju ljudi na mezarju i sudjelovanju u dženazama.
(TBT, MEE)
