Uoči Svjetskog nogometnog prvenstva 2022. zapadni mediji podvrgnuli su domaćina Kataru žestokoj i nerazumnoj kritici. Novinari su zemlju predstvaljali kao karikaturistički barbarsku distopiju. Pa i političari. Čelnik britanskih laburista Keir Starmer rekao je da stranka neće poslati nijednog člana na turnir u Kataru.
Osuda je daleko nadilazila razumnu kritiku pitanja ljudskih prava. Često je to bilo neznanje i orijentalizam. Bilo je neobuzdanih i ponekad zluradih spekulacija da Katar nije spreman ugostiti turnir i bijesa zbog zabrane prodaje alkohola na stadionima u posljednjem trenutku.
Bilo je lažnih priča o migrantima iz Južne Azije koji su bili podmićeni da navijaju za nogometne timove. BBC je odlučio ne prenositi ceremoniju otvaranja, iako je to učinio za Svjetsko prvenstvo u Rusiji 2018. godine. Sad kad je turnir gotov. Prkoseći svim predviđanjima o katastrofi i propasti, Katar je postigao veličanstven uspjeh.
U Dohi nije bilo nereda, značajnijih poremećaja i velikih organizacijskih katastrofa. Cijeli je događaj, naime, protekao u najboljem redu: bilo je to prvo Svjetsko prvenstvo u povijesti na kojem nijedan engleski navijač nije uhapšen.
Nema tuge i propasti
Sada kada je turnir završio, Katar bi se naravno trebao nastaviti suočavati s nadzorom nad pitanjima ljudskih prava poput tretmana radnika migranata i prava manjina. Ipak, čini se da mnogi komentatori namjeravaju osuditi kulturnu tradiciju zemlje do apsurdne mjere.
Učinili su to u nedjelju kada je katarski emir, šeik Tamim bin Hamad al-Thani, dodijelio bišt, tradicionalnu arapsku svečanu odoru, argentinskom Lionelu Messiju za njegovo podizanje trofeja Svjetskog kupa. Ovo je bila gesta poštovanja i gostoprimstva, namijenjena odavanju počasti Messiju i prikazivanju kulture Bliskog istoka u posljednjim trenucima iznimno uspješnog globalnog događaja.
Nisu svi to tako vidjeli. Daily Telegraph je to opisao kao “bizaran čin koji je uništio najveći trenutak u povijesti Svjetskog prvenstva”. Voditelj BBC-ja Gary Lineker, koji je TV gledatelje izložio antikatarskom govoru na početku Svjetskog prvenstva, nije odobravao, nazivajući bisht, koji se u Kataru nosi kao znak časti, “malim ogrtačem”. Laurie Whitwell, zvijezda nogometne spisateljice za The Athletic, opisala je Messijevo nošenje kao “čudan, nepotreban izgled”.
Mark Ogden, stariji pisac na ESPN-u, bio je zgrožen: “Sve su slike uništene time što je netko natjerao Messija da nosi ogrtač koji izgleda kao da će se ošišati”, primijetio je u sada izbrisanom tweetu. “Kladim se da je Mbappe oduševljen što je uspio skrenuti čudan mrežasti ogrtač sa zlatnim obrubom”, napisao je Dan Walker s Channela 5 u tvitu koji je također izbrisan.
Nisu to samo britanski mediji. Na francuskoj BFM TV stručnjaci su užasnuto reagirali kada je Messi obukao ogrtač. Rugali su mu se kao “lokalnoj krpi” i “ogrtaču”. Kao što francuski muslimani znaju na svoju štetu, francuski mediji smatraju bilo kakav oblik islamske odjeće nečuvenim i jednostavno pogrešnim.
Netrpeljivost ranga
Nazovimo sve ovo onim što jest: netrpeljivost ranga. Mnogima u arapskom svijetu može se oprostiti pretpostavka da neki evropski novinari, daleko od toga da su motivirani bijesom zbog stanja ljudskih prava u Kataru, jednostavno preziru islam i arapsku kulturu.
Zapadno izvještavanje o Svjetskom prvenstvu razotkrilo je kulturnu aroganciju mnogih novinara. Oni tretiraju evropske norme kao neutralne i zlatni standard. Svako slavlje druge kulture – poput katarskog emira koji nabacuje bišt oko Messijevih ramena – biva napadnuto kao barbarski upad.
Ovaj agresivni šovinizam bio je karakteristika velikog dijela zapadnog izvještavanja o ovom Svjetskom prvenstvu. Uzmite u obzir uobičajenu pritužbu da se turnir nije trebao održati zimi, što je bio slučaj jer su ljetne vrućine u Kataru tako jake.
Implikacija ove zapadne pritužbe bila je da Evropljani ne bi trebali biti neugodni i da bi se ostatak svijeta trebao prikloniti preferencijama Evrope.
Zatim je uslijedila reakcija na zabranu alkohola na stadionima. Neki u britanskim medijima opisali su to kao sebično poklanjanje islamskoj kulturi koje bi upropastilo iskustvo vlasnicima ulaznica. Ali mnogi obožavatelji iz cijelog svijeta, uključujući ne samo trezvene muslimane, već i žene koje su se osjećale sigurnije i više kao kod kuće, bili su oduševljeni novim pravilima.
Zapadni mediji i politička klasa dugo su inzistirali da ostatak svijeta usvoji njihove osjećaje i vrijednosti. To može objasniti zašto su ogorčeni katarskim samouvjerenim tvrdnjama o vlastitoj kulturi.
Veličanstveno Svjetsko prvenstvo
Doista, za arapski svijet ovo je bilo slavno i revolucionarno Svjetsko prvenstvo, prvo održano na Bliskom istoku. U Dohi, vidljivi iskazi solidarnosti s Palestinom bili su stalna značajka turnira. Za mnoge muslimane bilo je duboko dirljivo vidjeti i čuti recitiranje Kur'ana na ceremoniji otvaranja.
Bilo je i neočekivanih pobjeda, poput poraza Saudijske Arabije od Argentine na početku turnira, što je izazvalo slavlje koje je nadilazilo nacionalne granice i političke podjele.
Najznačajniji od svega bio je gotovo čudesan uspjeh Maroka kao prve momčadi iz arapskog svijeta koja je uspjela ući u final four Svjetskog prvenstva. Mnogi su turnir doživjeli kao povijesnu prekretnicu.
Deseci navijača iz evropskih zemalja, u međuvremenu, prihvatili su svoj boravak u Kataru kao priliku za učenje o islamu i katarskoj kulturi, posjet džamijama, sklapanje novih prijateljstava i odijevanje u tradicionalnu odjeću. Na terenu je postojala ohrabrujuća razina kulturne razmjene i duh kozmopolitizma koji je prijeko potreban u sve podijeljenijem svijetu.
BBC, a posebno Lineker, notorno netrpeljivi francuski mediji, i veliki dio britanskih medija duguje ogromnu ispriku Kataru. Vrijeme je da priznaju da su pogriješili i da je Katar bio domaćin jednog od najveličanstvenijih svjetskih nogometnih prvenstava u povijesti.
(TBT, MEE)
