Prije dva mjeseca, Poliana Veiga de Souza, 28-godišnja muslimanka koja živi u Vitoriji, država Espirito Santo, bila je na autobuskoj stanici s prijateljem nakon što je izašla iz džamije kada se nepoznati muškarac pojavio niotkuda i počeo vikati na njih. I de Souza i njena prijateljica su nosile hidžab.
“Išao je u našem pravcu govoreći da smo mi loše žene, čiji su muževi navikli da odsijecaju glave u svojim zemljama i hteli su da učine isto ovdje u Brazilu”, prisjetila se ona, opisujući da je očigledno pobijesnio samo zato što ih je vidio takve.
Nakon što je 2017. prešla – ili se vratila, kako ona radije kaže – na islam, to je bilo prvi put da je doživjela takav prijeteći napad, rekla je za Middle East Eye.
“Postupio je veoma nasilno i zastrašio nas. Od tada nas svake sedmice do autobuske stanice prati šejh ili drugi brat džamije”, dodala je.
Nedavno objavljena studija o islamofobiji u Brazilu – prva u Latinskoj Americi – pokazala je da su slučajevi poput de Souze prilično česti među muslimankama u južnoameričkoj naciji.
Istraživanje, koje je provela Grupa za antropologiju u islamskom i arapskom kontekstu, na čelu sa antropologom Francirosyjem Barbozom, pokazalo je da je 73 posto ispitanica već pretrpjelo neku vrstu agresivnosti na ulici. Većina napada je bila verbalna, ali 10 posto njih navodi da su bili fizički napadnuti.
Siromašne žene su ranjivije
Barbosa, profesorica na Odsjeku za psihologiju Univerziteta São Paulo u Ribeirao Pretu i sama muslimanka, objasnila je da islam u zemlji stalno raste u posljednjih 20 godina. Novi talasi imigracije iz muslimanskih zemalja i sve veći broj konvertita bili su centralni razlozi za taj fenomen. Žene su preuzele vodeću ulogu u tom procesu, sa 70 posto svih konverzija.
Ne postoje pouzdani podaci o veličini muslimanske zajednice, ali se nezvanični izvori procjenjuju na najmanje 700.000 ljudi. Porodice arapskog porijekla i dalje su većina među njima.
„Brazil se generalno doživljava kao srdačna zemlja. Ali kada je u pitanju islamofobija, to može biti samo srdačno – ako je to zaista slučaj – za žene koje dolaze iz muslimanske porodice, imaju automobil i žive u zaštićenom kontekstu”, tvrdi Barbosa.
Za muslimanke koje žive u siromašnim četvrtima i svakodnevno koriste javni prevoz, rizici su mnogo veći.
“Žene koje su konertirale u islam su društveno izloženije jerse voze autobusima i vozovima i hodaju ulicama”, objasnila je Barbosa, dodajući da su mnoge od takvih žena radnice i afričkog porijekla.
“Dakle, to je situacija koja uključuje klasne, rasne i rodne probleme”, objasnila je ona.
Porodično odbacivanje
Nedaće s kojima se suočavaju žene koje pređu na islam u Brazilu su mnogostruke, rekao je Barbosa. Ljudi poput Poliane de Souze to spremno potvrđuju.
“Nije lahko pričati o tome, ali kada sam se vratila islamu, kod kuće je reakcija bila gora nego na ulici. Bilo je mnogo nerazumijevanja tokom prve godine”, opisala je de Souza.
Ona je rekla da njena porodica ne zna ništa o muslimanima, “samo ono što o njima govore mediji”.
“Morala sam se nositi sa mnogo nečuvenih stvari koje su mi rekli. Dala sam sve od sebe da ne reagiram i izbjegnem nove probleme”, prisjetila se.
Studija je pokazala da se 42 posto obraćenika moralo suočiti s odbacivanjem njihove nove religije od strane njihove porodice.
“To je povezano s načinom na koji se islam prikazuje u štampi, prema intervjuiranim osobama”, rekao je Barbosa.
Prema riječima šeika Alija Abdunea, koji je na čelu Svjetske skupštine muslimanske omladine u Brazilu, “Muslimani su već duže vrijeme žrtve lažne propagande koju šire mediji”.
“Dezinformacije su toliko neodoljive da mnogi ljudi čak i ne znaju da je islam religija”, požalio se.
Abdune je naglasio da su mu mnogi ne-arapski muslimani pričali o slučajevima isključenosti koje su pretrpjeli među rođacima ili na poslu.
“Oni su svakako više podložni diskriminaciji”, dodao je.
Novinarka Alice Barbosa je to mnogo puta osjetila. U Meksiko se preselila prije devet godina, ali uglavnom radi sa Brazilcima na internetu. Stručnjak za košarku – posebno za sportske sudije – često je pozivaju u onlajn razgovore i TV emisije. Ali njen hidžab može biti prepreka.
“Nelagodnost mnogih ljudi u Brazilu kada uključim kameru je neugdona,” rekla je za MEE.
U različitim prilikama ljudi su joj otkazivali učešće nakon što su primijetili da je muslimanka i da nosi mahramu.
„Jednom je osoba bila vrlo jasna u vezi s tim. Ljudi očito pažljivo biraju riječi, ali mi znamo šifre isključenja”, rekla je.
Muslimanke bez hidžaba
Zato odluka da nose pokrivalo za glavu može biti dug i težak proces za mnoge muslimanke u Brazilu. Poliani de Souzi je trebalo tri godine nakon preobraćenja da odluči da je usvoji.
Maria Eduarda da Silva, 24-godišnja nastavnica geografije u Recifeu, država Pernambuco, izbjegava nošenje mahrame otkako je prije godinu dana prešla na islam.
“To je veliki korak koji treba poduzeti i uključuje veliku odgovornost. Jednom kada odlučite da ga nosite, nikada ne bi trebalo da odustanete od njega”, rekla je za MEE.
Kao učiteljica u javnoj školi, da Silva mora poštovati kodeks izgleda, rekla je. “Muškarci ne mogu imati dugu bradu, na primjer. Dakle, plašim se da nosim hidžab dok sam u školi”, potvrdio je da Silva.
Rekla je da njena koleginica nije uspjela da dobije poziciju pripravnika u školi zbog hidžaba – nečega što je pojačalo njen strah.
“Nosim ga samo kada idem u džamiju”, rekla je.
Džamiju u Recifeu uglavnom posjećuju imigranti iz Senegala, Egipta i Pakistana, ali ima mnogo obraćenika. Da Silva je jedna od članica ženske grupe koja se okuplja svakog mjeseca kako bi razgovarala o svojim specifičnim problemima.
“Mnoge žene su pretrpjele napade na ulici. Ljudi ih mogu poljevati vodom ili ih pratiti kako bi ih zastrašili”, opisala je ona. Nedavno je džamiju posjetio psiholog i razgovarao sa grupom o takvim traumama.
Osamdeset i tri posto ispitanika je odgovorilo da su doživjeli neugodnost zbog svoje religije. Njih 32 posto ne nosi hidžab svaki dan.
Muslimani kao neprijatelji
Od svoje predsjedničke kampanje, 2018. godine, aktuelni predsjednik Jair Bolsonara – koji je poražen u svojoj kandidaturi za reizbor u novembru i napustit će predsjedništvo 31. decembra – bio je snažan saveznik desničarskih evanđeoskih kršćana. Njihovo rastuće društveno prisustvo i politička moć pojačali su islamofobiju u zemlji, kaže Felipe Freitas de Souza, jedan od autora studije.
“Jedan od rezultata identifikacije Bolsonara i njegovih pristaša kao pripadnika zapadne i judeo-kršćanske tradicije bila je definicija muslimana kao neprijatelja”, rekao je Freitas de Souza, doktorant društvenih nauka na Državnom univerzitetu Sao Paulo. MEE.
On je naglasio da je bilo nekoliko incidenata islamofobije tokom kampanje i nakon što je Bolsonaro preuzeo dužnost.
“Peti dan kao novi predsjednik, Bolsonaro je podijelio video kamenovanja muslimanske žene i kritizirao ideju ‘muslimanske invazije na Zapadu'”, prisjetio se Freitas de Souza, koji je prije 12 godina prešao na islam.
Uspon evangelista u Brazilu nije nov. Zapravo, postojao je dosljedan rast njihovog broja posljednjih decenija. Ali spajanje mnogih njihovih segmenata s desnicom je nedavna pojava, koja se poklopila s usvajanjem izraelskih simbola od strane mnogih pentekostalnih i neopentekostalnih crkava.
“Izraelske zastave sada se mogu uočiti u evangelističkim hramovima širom Brazila”, potvrdio je on, dodajući da mnoge od takvih grupa vjeruju da Mesija može ubrzati svoj drugi dolazak ako jevrejski narod povrati potpunu kontrolu nad takozvanom Svetom zemljom.
Za njih palestinsko pitanje nema istoričnost, tvrdio je Freitas de Souza, a Palestince se doživljava samo kao neprijatelje. “Te ideje sarađuju na normalizaciji nasilja i islamofobije,” razmišljao je.
Nije slučajno što većina muslimana u Brazilu smatra da su evangelisti religijska grupa koja ih najviše diskriminira: to vrijedi za 73 posto ispitanih muslimanki. Mnogi od njih se kod kuće suočavaju sa takvom realnošću. Nekoliko izvještaja o evangelističkim rođacima koji ponižavaju muslimanske obraćenike pojavilo se u studiji.
Muslimanska zajednica kritizirana
I Francirosy Barbosa i Felipe de Souza potvrđuju da muslimanska zajednica u Brazilu nije bila previše kooperativna kada je u pitanju zaštita žrtava islamofobije, posebno kada su žene obraćenice.
“Većina muslimanskih lidera u Brazilu radije govori o vjerskoj netoleranciji, vjerujući da je ‘islamofobija’ previše negativan termin i da može pogoršati stvari”, razmišlja Barbosa.
U tom problemu postoji i komponenta ksenofobije, dodala je.
“Muslimanske zajednice nisu uspjele izgraditi reprezentativnost. Većina njih su hegemonistički Arapi i ne uključuju žene, crnce i siromašne”, tvrdi Barbosa.
Rezultat je da se žene iz radničke klase koje žive na siromašnim periferijama brazilskih gradova ne osjećaju predstavljeno – niti zaštićeno – od strane vođa zajednice.
Istraživači su intervjuisali 653 muslimana. Većina ljudi koji su pristali da učestvuju su bile žene. Za Barbosu je to znak da osjećaju potrebu da osude ono kroz šta su prošli.
“Nasilje izaziva ozbiljne posljedice po njihovo mentalno zdravlje. Mnogi od njih su se žalili na depresiju, tugu i nisko samopoštovanje”, rekla je ona. Mnogi se na kraju distanciraju od svoje vjere.
“Ne možemo zadržati negirajući stav i samo se pretvarati da islamofobija ne postoji u Brazilu”, zaključio je Barbosa.
(TBT, MEE)
