“Majka svih utakmica”.
Tako je Hank Steinbrecher, izvršni direktor Američkog nogometnog saveza, opisao ključnu utakmicu Svjetskog prvenstva 1998. između Sjedinjenih Država i Irana. Bilo je to prvi put da su se dvije strane susrele na turniru, a utakmica skupine F na lyonskom Stade de Gerlandu bila je prepuna političkih prizvuka puno prije početka.
Iranski vrhovni vođa ajatolah Ruhollah Khomeini rutinski je SAD nazivao “velikim sotonom” od iranske revolucije 1979., dok su američki mediji opisali utakmicu kao personalizirani sukob, utemeljen na duboko različitim kulturnim vrijednostima.
Napetosti su trajale između dviju nacija još od revolucije i kada je skupina iranskih studenata uzela Amerikance za taoce u američkom veleposlanstvu u Teheranu na 444 dana. Kao rezultat krize SAD je prekinuo sve diplomatske veze s Iranom, a formalni diplomatski odnosi nikada nisu obnovljeni.
Mjesec dana prije početka, američki State Department nastavio je nemilosrdne napade na Islamsku Republiku, optužujući Teheran da je “najaktivniji” sponzor terorizma na svijetu.
Za iranske tvrdolinijaše, utakmica je bila samo još jedna epizoda u dva desetljeća dugoj antiameričkoj kampanji, ali za reformističku frakciju natjecanje je bilo savršena prilika da započnu dijalog s Washingtonom; onaj koji bi mogao biti “još jedan korak prema okončanju otuđenja” između dva naroda, kako je rekao tadašnji američki predsjednik Bill Clinton.
Osjećaj javnosti u Iranu slabio je godinu dana nakon predsjedničkog mandata Mohammada Khatamija s neispunjenim obećanjima i posrnulom privredom koja doprinosi socijalnim problemima.
Igra i moguća pobjeda pridonijeli bi jedinstvenom osjećaju solidarnosti među svim Irancima različitih uvjerenja i označili novi put za vodstvo zemlje.
Dakle, kada su dvije strane izašle na teren 21. maja 1998., tri boda značila su više od samo posljednje borbe za mjesto u nokaut rundi. Mnogo više.
Nogomet je prevladao
Unatoč diplomatskoj zlu krvi, raspoloženje prije početka utakmice nije bilo nimalo nalik neprijateljstvu koje je dominiralo odnosom prethodnih 20 godina. Prijateljstvo je odmah prevladalo.
Iranska momčad poklonila je svojim američkim kolegama ogromne bukete bijelih ruža koje su simbolizirale mir, dok su dvije grupe igrača pozirale rame uz rame za jednu zajedničku fotografiju prije utakmice; uspomena za stoljeće.
Ipak, iranski nogometaši morali su se pripremiti za značajniju prijetnju, koja nije dolazila od 11 američkih igrača na terenu, već od hiljada navijača na dijelu tribina koji podržavaju označenu terorističku skupinu: organizaciju Mujahedin-e-Khalq (MeK).
Osnovan 1965. godine od strane skupine ljevičarskih iranskih studenata, MeK je tokom 1970-ih bio uključen u oružani sukob sa snagama Pahlavi monarhije koju podržava SAD i odigrao je svoju ulogu u svrgavanju Mohammada Reza Shaha 1979. godine.
Sukob s Khomeinijem – vođom Islamske revolucije – i vladajućim klericima oko upravljanja zemljom, natjerao je organizaciju u egzil u Francusku 1981.
Francuska je protjerala vođu MeK-a Massouda Rajavija i velik dio članstva organizacije 1986. kao dio dogovora s Teheranom prema kojem su oslobođeni francuski taoci koje su držale proiranske skupine u Libanonu. MeK se preselio u Irak i uspostavio svoju bazu u kampu Ashraf u blizini glavnog grada Bagdada.
Nakon što su je SAD jednom proglasile terorističkom skupinom zbog navodnog ubistva Amerikanaca u Iranu prije revolucije, skupina je bila odgovorna za ubistvo nekih visokih iranskih dužnosnika i običnih građana tijekom 1980-ih i 1990-ih, ponajprije bivšeg predsjednika Mohammada- Ali Rajaei i njegovog premijera Mohammad-Javad Bahonar.
Njihova podrška osmogodišnjem ratu Saddama Husseina protiv Teherana naštetila je njihovom ugledu među običnim Irancima, a kada su udružili snage s iračkom vladom u izvođenju nesretnih napada na iransko tlo – kroz Sjajno sunce (Aftab), Četrdeset zvijezda (Chelcheragh) , i operacije Vječno svjetlo (Forough-e Javidan) – to je doslovno bio posljednji čavao u lijes za njihovu vjerodostojnost.
Mek se od tada pokušao oporaviti kao dio iranske prognane opozicije i uspješno je lobirao kod američkih i evropskih vlada da ga uklone s liste terorističkih organizacija. Nakon američke invazije na Irak, skupina je na kraju preselila svoje sjedište u Albaniju uz potporu SAD-a. Svake godine održava masovne skupove u Francuskoj.
Zašto su bili tamo?
Do danas ostaje pitanje zašto je 7000 simpatizera MeK-a prisustvovalo nogometnoj utakmici u Lyonu.
Jesu li tu priliku vidjeli kao lansirnu rampu za politički protest? Ili su samo pokušavali stvoriti vezu s iranskim narodom navijajući za reprezentaciju? Fifa je zabranila navijačima da sa sobom nose političke natpise na stadione tokom turnira, pa su gledatelji morali proći kroz nekoliko kontrolnih tačaka. Pristaše MeK-a ipak su uspjele prošvercati transparente i skinule su svoje jakne kako bi otkrile majice sa slikama vođa grupe nakon što su sjeli u svoj dio.
“Na temelju obavještajnih podataka koje smo primili znali smo da će djelić publike nastojati manipulirati igrom”, rekao je Mehrdad Masoudi, Fifin medijski službenik rođen u Iranu, za Middle East Eye o situaciji.
“Većina Iranaca je došla zbog radosti i veselja zajedno s Amerikancima i navijačima iz drugih zemalja. Za njih je to bilo nogometno slavlje. Ali tu je bila i ova druga grupa, koja očito nije imala nikakve veze s nogometnom igrom.
“Morali smo biti na oprezu zbog svih posljedica, jer sam bio siguran da će se iranski navijači posvađati s njima.”
‘Dali su nam dodatnu motivaciju’
Okolnosti su bile drugačije od svega s čime su se iranski igrači prije suočavali.
“Za mene su oni bili samo gomila ljudi koji su znali govoriti samo farsi. To je sve. Oni nisu bili moji sugrađani”, rekao je za MEE Nima Nakisa, rezervni vratar Irana na Svjetskom prvenstvu ‘98.
“Oni su samo došli ispuniti svoje političke ciljeve. To nam je dalo dodatnu motivaciju da izađemo tamo i pobijedimo.”
Masoudi i njegovi kolege imali su dosta posla kako bi osigurali da MeK-ova poruka ne bude prenesena diljem svijeta.
“Dali smo TV snimateljima fotografije kako bi znali koje ljude i koje transparente trebaju izbjegavati. Utakmica se prenosila diljem svijeta i zadnje što smo željeli bilo je da ova grupa sabotira događaj”, rekao je Masoudi.
Čak je i francuska interventna policija ušla na stadion kako bi spriječila upad na teren i prekide igre.
Unatoč uznemiravanjima MeK-a izvan terena, igra je bila sve čemu su se Iranci mogli nadati.
Iran je prvi poveo zahvaljujući sjajnom udarcu glavom Hamida Estilija pet minuta prije odmora, a zatim je Mehdi Mahdavikia udvostručio vodstvo šest minuta do kraja i stavio svoju momčad na put do prve pobjede u povijesti natjecanja.
Brian McBride je vratio jedan za SAD u 87. minuti, ali je Iran preživio kasni strah i dobio utamicu 2-1.
Poraz od 2-0 protiv Njemačke eliminirao je Iran do kraja grupne faze, ali nacionalno slavlje izazvano pobjedom nad SAD-om bilo je vrijedno podizanja samog pehara Svjetskog prvenstva.
(TBT, MEE)