TEMPO
Anthony Ervin je,
nakon prve medalje osvojene 2000. godine, od vunderkinda američkog plivanja
postao problematičan lik sa brojnim porocima, zatim je pao u depresiju i pokušao
da se ubije. Danas je najstariji individualni pobjednik u historiji plivanja na
Olimpijskim igrama
FOTO: (AP)
Najstariji plivač
u američkom olimpijskim timu, 35-godišnji Anthony Ervin, u petak je osvojio
zlatnu medalju na 50 metara slobodnim stilom. Ovo je druga individualna zlatna
medalja koju je Ervin osvojio u životu, a put do nje bio je krajnje neobičan,
težak i inspirativan.
Ervin je, nakon
prve medalje osvojene 2000. godine, od vunderkinda američkog plivanja postao
problematičan lik sa brojnim porocima, zatim je pao u depresiju i pokušao da se
ubije. Danas je najstariji individualni pobjednik u historiji plivanja na
Olimpijskim igrama i najstariji američki plivač još od 1904. godine.
Medalja osvojena
prije 16 godina, na Olimpijskim igrama u Sidneyu, od 19-godišnjeg Entonija
Ervina, studenta prestižnog Univerziteta Berkeley, brzo je napravila sportsku
zvijezdu. Dvije godine kasnije naprasno je objavio da ide u penziju.
“Mediji su
zaključili kako je naprosto izgorio”, piše magazin People, “međutim
Ervinu je zaista bilo loše”.
I prije te
objave, Ervin je pokušao da se ubije progutavši hrpu tableta za smirenje.
Anthony Ervin koristio je pilule prije nego što je
krenuo u srednju školu, kada mu je dijagnostikovan Tourettov sindrom.
“Osjećao sam
se udaljenim od ostalih, zbog fizičkih tikova i dezorijentacije”, napisao
je Ervin u svojoj autobiografiji. Nakon velikog uspjeha u Sidneyu, pored
tableta počeo je da koristi i narkotike, a nekoliko je puta zamalo poginuo
vozeći se na motoru pod dejstvom kokaina i LSD-a. Odustao je i od fakulteta, a
2004. je dobio otkaz u salonu za tetovaže.
Razmišljao je da
se vrati plivanju, ipak nije ni pokušao da trenira za Olimpijske igre u Atini
2004. Ni četiri godine kasnije za Igre u Pekingu. Umjesto toga pridružio se bandu
“Weapons of Mass Destruction”, prodavao je muzičku opremu, drogirao
se bez prestanka i nastupao po raznim rupama.
“Skrivao sam
činjenicu da sam bio olimpijski pobjednik”, rekao je Ervin u svojoj
knjizi. “Više nisam bio Anthony Ervin, plivač, već Tony, neki tip iz nekog
banda”.
Anthony je neko
vrijeme živio kao beskućnik, a spavao je po sofama prijatelja koji su htjeli da
ga prime. Okrenuo se budizmu, ali se drogirao sve više i više. Zlatnu medalju
iz Sidneya 2005. je prodao na e-Beju za 17 hiljada dolara, a novac je donirao
žrtvama cunamija koji je par mjeseci ranije razorio Indoneziju i Sumatru.
Nakon rokerske
karijere radio je kao trener plivanja u New Yorku i ponovo je počeo razmišlja o
povratku. No, godine su prolazile, Ervin se drogirao i padao sve niže; nekim
danima uopšte nije bio u stanju da ustane sa kauča.
“Nisam
mislio da će se izvući”, izjavio je njegov trener David Marsh za People.
“Bio je olupina, svi njegovi mišići su nestali”.
Ervin je konačno
došao sebi 2008. godine kada ponovo upisuje Berkeley, sa namjerom da dovrši postdiplomske
studije. Ubrzo nakon toga počeo je ponovo i sa plivanjem, a 2011. je objavio
kako želi da se nastupi na Olimpijskim igrama u Londonu. “Bio sam veoma
skeptičan, mislio sam da je to lijep gest, ali nisam mislio da ce doći do
Londona”, izjavio je Marsh.
Ipak, Ervin je
uspio da dogura do Londona, u kojem je osvojio senzacionalno peto mjesto na 50
metara slobodno. Pri čemu je, 12 godina nakon zlatne medalje, postavio najbolje
lično vrijeme u toj kategoriji, što je njegovim trenerima bilo nevjerovatno.
Četiri godine
kasnije Ervin je postao najstariji pobjednik na 50 metara slobodno u historiji
Olimpijskih igara. Ali, to mu nije dovoljno.
“Trudit ću
se i pokušat ću i u Tokiju da budem dio olimpijskog tima”, rekao je nakon
trke. “Očigledno je da volim da budem u okruženju gdje mogu da plivam u
svom punom potencijalu i ne mislim da me godine ograničavaju. Mislim da strah
od poraza ne treba da me ograničava, jer ne razmišljam o pobjedi ili porazu,
već samo o tome da budem najbolji što mogu.”
(TBT, Agencije)