Na morskome plavom žalu, gdje ćarlija vjetrić mio, plavušu sam bajnu snio, o kako sam sretan bio…”, pjevao je Saša Zurovac na početku filma ‘Sjećaš li se Dolly Bell’, Emira Kusturice. Saša Zurovac je preminuo u subotu 8. oktobra 2016. u 69. godini života. Čovjek koji je otpjevao jednu od najomiljenijih pjesama ikada snimljenih i koju niko nije mogao otpjevati tako iskreno kao on. Poslije njega su je pjevali mnogi – Jura Stublić, Bajaga, Riblja Čorba, Kraljevi ulice, ali nitko ni blizu kao on.
Život se okrutno poigrao sa Sašom. Poslije Dolly Bell imao je vrlo malu ulogu u drugom Kustinom filmu ‘Otac na službenom putu’, i nešto veću u Životu radnika, Miroslava Ćire Mandića, a onda je nestao. Očito nije mogao izdržati nadolazeće opće ludilo, pa je pobjegao u vlastito. Godinama se vukao po Zavodima za zbrinjavanje mentalno invalidnih osoba u Pazariću, u Fojnici i u Bakovićima.
Kad su ga u jednom od njih 2002. posjetili novinari, Saša se nije želio ni fotografirati, ni popričati s njima, tek što su se samo rukovali, a on je otišao u šetnju… Pedagog je samo rekao: “Pustite ga, danas nije dobre volje”.
(TBT, Nacional)
