Dosta pažnje u bosanskohercegovačkoj i regionalnoj javnosti izazvala je ove sedmice vijest da je danski sportski brend Hummel predstavio treći dres reprezentacije Danske za Svjetsko nogometno prvenstvo (SP) u Kataru, koji je u crnoj boji, boji žalosti, kako je kazano, „u znak sjećanja na poginule radnike tokom izgradnje infrastrukturnih objekata u toj azijskoj zemlji“.
Izraz je to, tobože, empatije Danske za radnike u državi koja već decenijama širom otvara svoje granice za ljude iz cijelog svijeta, o čemu dovoljno govori činjenica da u zemlji nešto većoj od Kosova živi i radi – više od dva miliona stranaca, zajedno sa 313.000 državljana Katara.
Korijenite reforme
Radnici iz cijelog svijeta, pod ruku sa domicilnim stanovništvom, već decenijama grade veliki uspjeh te države, jedne od najbogatijih i najsigurnijih svijetu, po svemu jednu veliku priču koja će svoj vrhunac doživjeti od 20. novembra do 18. decembra kada će Doha ugostiti cijeli svijet na FIFA-inom Svjetskom prvenstvu.
Ti ljudi u Državi Katar uživaju brojna prava, osiguravajući pritom egzistenciju za svoje porodice i pomažući posredno ekonomije država iz kojih dolaze. Naravno, takvo što neće ugroziti ni prizemna propaganda kojoj svjedočimo ovih dana, a u kojoj neki učestvuju i nesvjesno. No, valja govoriti istinito…
Izvještaji koji ovih dana tendenciozno, poput plime (često po principu copy/paste) zaokupljaju i medije na jugoistoku Europe, potpuno previđaju da je Katar u proteklih 12 godina od dobijanja domaćinstva Svjetskog nogometnog prvenstva 2010. godine proveo broje, korijenite reforme u oblasti radničkih prava.
Navedene historijske reforme tržišta rada ovih dana je – ne slučajno – pohvalila i FIFA-a, i to na konferenciji u Frankfurtu koju je organizirao Njemački nogometni savez (DFB),a o čemu su profesionalno izvještavaliTV N1,Federalna televizija,Federalna novinska agencijai brojni drugi mediji.
Uzgred budi rečeno, toj konferenciji prisustvovali su predstavnici njemačkih vlasti, Amnesty Internacionala, Reportera bez granica, sindikata radnika u građevinarstvu, medija…
Katar je vrlo jasno pokazao da nema šta da krije. Nema sumnje da je zvanična Doha bila svjesna problema s kojima su se suočavali – kao i svaka nacija koja teži progresu – ali su bili spremni i da se mijenjaju, da se približe standardima Zapada. U mnogim segmentima i jesu, možda i ispred zapadnih prijestolnica.
Koliko se ozbiljno pridaje pažnja ovom problemu potvrđuje, primjerice, samo nedavna informacija da su katarske vlasti kaznile najmanje 54 firme zbog nepridržavanja zakona o ljetnom radnom vremenu.
Sumnjivi motivi i jasna hipokrizija
Ozbiljnost ovog pristupa potvrđuju i izjave emira Države KatarTamima bin Hamada Al-Thanijakoji je u intervjuu francuskom magazinu “Le Point”, odgovarajući na kritike poput onih iz Danske,kazao:
„Postoje dvije vrste kritike. Većinu vremena to doživljavamo kao savjet ili upozorenje, i shvaćamo to ozbiljno.Primjerice, shvatili smo da imamo problem s radom na gradilištima i poduzeli smo oštre mjere, i u rekordnom roku. Promijenili smo zakon i kažnjavamo svakoga ko maltretira zaposlenike; otvorili smo vrata nevladinim organizacijama i sarađujemo s njima. Ponosni smo na to. A tu je i druga kategorija kritika – ona koja se nastavlja bez obzira šta učinili.To su ljudi koji ne prihvaćaju da arapska muslimanska zemlja poput Katara bude domaćin Svjetskog prvenstva. Naći će svaki izgovor da nas ocrne“.
Zbog svega rečenog bi valjalo propitati motive i okolnosti u kojima Danska pod firmom borbe za ljudska prava izlazi sa teškim optužbama protiv Dohe.
Lov na izbjeglice
Da vidimo kako Danska, koja je u svijetu percipirana, kao slobodna, napredna, liberalna i demokratska zemlja, posljednjih godina doživljava ljudska prava.
Primjerice, u aprilu ove godine Danska je – kao prva europska zemlja –ukinula dozvole boravka za više od 200 sirijskih izbjeglica, gurajući ih u pakao zemlje u kojoj bi mogli biti ugroženi njihovi životi.
Danska se tim potezom suočila s ozbiljnim osudama unutar EU-a, UN-ove agencije za izbjeglice i grupa za ljudska prava,ali danski nogometaši nisu nosili crne dresove, niti smo svjedočili masovnim protestima.
Mnogo utjecaja nije izazvala ni drama mlade Sirijke Sare, srednjoškolke, koja je obaviještena o tome da mora napustiti zemlju zajedno s roditeljima te mlađom braćom i sestrama, o čemu je izvještavao britanski BBC.
„Cijeli moj život je ovdje. Kako se sada mogu vratiti u Siriju?”,kazala je 19-godišnjakinja, koja pritom tečno govori danski i završila je srednju školu u Danskoj, demantirajući praktično sve predrasude o “lošim strancima” koji – posebno onima muslimanskog porijekla – koji tek iskorištavaju tu zemlju, što je standardni dio narativa protiv izbjeglica.
Bogata skandinavska država odavno je u europskim okvirima titulirana kao najstroža antiimigrantska u cijeloj Europskoj uniji (EU), pa su čak razvili cijeli sistem u kojem smišljaju što radikalnije načine kako da istjeraju strance ili da im onemoguće ulazak u zemlju i rad damo. Tema migracija, doseljavanja i izbjeglica već godinama dominira političkom scenom – i to ne samo kod desnih populista.
Idu toliko daleko da su predložili zakone koji će omogućiti formiranje tajnih azilantskih centara van Europe, u državama poput Egipta, Eritreje, Ruande, Etiopije! Što dalje od granica Danske. Danski politički analitičarKasper Hansenusporedio je to sa Trumpovim zidom.
“Danska je donijela čak stotinjak zakona kojima je postrožila politiku prema izbjeglicama kojima je smanjena i socijalna naknada i prisiljava ih se da se zaposle”, piše ovih dana ugledni hrvatski novinarDenis Romac.
Duh geta
U junu ove godine je predložen zakon po kojem bi se postotak “nezapadnih stanovnika” smanjio na najviše 30 % u “četvrtima u nepovoljnom položaju” kako bi “smanjio rizik stvaranja paralelnih društava u religioznom i kulturnom smislu”!!!
U jednom zakonskom rješenju iz 2019. godine, predlagalo se da se svaki kvart u kojima živi puno doseljenika može proglasiti – „getom“, što u najmanju ruku podsjeća na mračnu prošlost Europe! Ovaj izraz je izbačen tek poslije brojnih kritika iz svijeta, ali je duh „geta“ preživio u praksi danskih vlasti.
Još 2016. sud u Danskoj je poznatu aktivisticu za prava djeceLisbeth Zornig Andersenproglasio odgovornomsamo zato što je sirijsku porodicu dovela u kuću, nahranila i prevezla na stanicu. Migrantima je zabranjen ulazak uneke objekte…
U septembru prošle godine danske vlasti su donijele „reformski paket“ prema kojem se migranti„prisiljavaju da rade“,kao uvjet da dobiju socijalnu pomoć za preživljavanje. Svaka nova inicijativa postaje sve radikalnija.
Naravno, danski nogometaši ni tada nisu nosili crne dresove.
Sve ovo otvara jednu sasvim drugu, mnogo opasniju temu. Na valu antiizbjegličkog i antiimigrantskog narativa čini se da u danskom društvu sve ozbiljniji problem postaje islamofobija koja se podmuklo širi i u krugovima političke i intelektualne zajednice, kao i drugih elita te zemlje.
Prisjetimo se sramnih karikatura poslanika Muhameda a.s. koje su objavljene upravo u danskom dnevniku „Jyllands-Posten“ 2005. i izazvale su reakcije širom islamskog svijeta.
Dvanaest godina kasnije, 2017. tadašnja danska ministricaInger Stoejberg na privatnom Facebook-profilu objavljuje neprimjerene karikature poslanika Muhammeda, koje su, također, izazvale mnogo polemike.
Ova sada već bivša ministrica je 2018. dala izjavu danskom časopisu BT u kojoj je pozvala danske muslimane da za vrijeme ramazana uzmu odmor kako bi izbjegli „negativne posljedice po ostatak danskog društva“!?
Prema danskim autorima, njezin cilj je bio da u prvi plan istakne negativno mišljenje o muslimanima i migrantima, te da „uznemire muslimane“. Prema izvještaju medija, ovo nisu prvi, a svakako ni posljednji istupi u duhu islamofobije u Danskoj.
Za to vrijeme Država Katar je – po prvi put poslije 1400 godina – dozvolila izgradnju crkava svih kršćanskih zajednica!
U ozračju koje se, nažalost, danas kreira u toj zemlji potpuno je očekivano da vođa danske krajnje desničarske Striktne čvrstog kursa,Rasmus Paludan, 19. aprila ove godine spali javno Časni Kur'an!
Učinio je to dok ga je čuvalo 30 policija i pripadnika obavještajne službe u naselju Sneserevej u danskom gradu Tarnbyju, u kojem žive brojni muslimani. Ista osoba je danima ranije u nekoliko švedskih gradova, uz veliko prisustvo i zaštitu policije, također, spaljivala primjerke Kur'ana Časnog, uz negodovanje lokalnog muslimanskog stanovništva.
Aktivisti njegove partije “Stram kurs” su i 2020. su u gradu Frederisija – u kojem živi veliki broj turskih i muslimanskih migranata – jednako tako spaljivali Kur'ane. Svete knjige gore širom Danske i Skandinavije!
“Mi govorimo istinu o islamu, jer mnogi ljudi u Danskoj ne znaju šta je islam i da su vrijednosti islama veoma kontradiktorne u odnosu na danske, zapadne, evropske vrijednosti”, reći će radikalni islamofob Paludan.
Na sceni je, dakle, otvorena islamofobija koju neki međunarodni autori – tumačeći ove brojne znakove – s pravom nazvaliantimuslimanskim rasizmom!
Naravno, ni tada danski nogometaši nisu nastupali u crnim dresovima, niti su danske vlasti digle glas o ljudskim pravima, s izuzetkom jednog časnog svećenika koji je bukom crkvenih zvona ometao islamofobe!
Zbog svega nije li krajnje utemeljeno pitanje koje je u svojem intervjuu francuskom magazinu otvorio emir Države Katar – da li iza propagande protiv Svjetskog prvenstva u Kataru i tobožnje brige za „prava radnika“ stoje ljudikoji naprosto „ne prihvaćaju da arapska muslimanska zemlja poput Katara bude domaćin Svjetskog prvenstva“ i koji će „naći će svaki izgovor da ocrne“ zemlju koja poručuje da širom raširenih ruku dočekuje ljude iz cijelog svijeta i koja je, na koncu, primila milione stranih radnika? Ili ponovo nekima smeta katarska nezavisnost, prirodni resursi i pomirljiva politika koja zagovara dijalog među svim religijama i među svim političkim akterima u multipolarnom svijetu.
Kako god, najnoviji događaji potvrđuju ono što su davno kazali Shakespearovi likovi – “nešto je trulo u državi Danskoj”.
(TBT, Autor: Faruk Vele, ins.ba)