KOLUMNA
Glavni cilj
organiziranog terorizma nije ubijati i osakatiti, nego kultivirati strah,
paranoju, podjelu i sukobe u ciljanim društvima
Piše: Janusz
Bugajski, thebosniatimes.ba
Prijetnja
terorizma nadvila se nad Europu i Sjedinjene Države nakon serije krvavih
masovnih ubistava u Nici, Orlandu, Istanbulu, Bruxellesu i drugim gradovima.
Populistički političari iskoristili su strah od terorističkih napada, koristeći
se osjećajem opasnosti kako bi izazvali antimuslimanske osjećaje i promicali
sukobe u društvu.
Terorizam se može
definirati kao nasumični nasilni napadi na nenaoružane civile. S obzirom na
opasnost za sigurnost koju terorizam stvara, važno je istaknuti tri vrste
aktera koji sudjeluju u domaćem i međunarodnom terorizmu: vjerski fanatici,
politički fanatici i sociopati.
Unatoč
senzacionalističkom novinskom izvještavanju, nisu sva teroristička djela
počinili islamski radikali i ne bave se svi vjerski fundamentalisti terorizmom.
Terorizam ima dugu povijest na obje strane Atlantika i inicijalno je najviše
bio povezan s militantnim političkim ciljevima. U kasnom 19. i ranom 20.
stoljeću anarhisti usmjereni protiv establishmenta i različiti militantni
ljevičari ubijali su državne dužnosnike te povremeno bombardirali civilne mete.
Brojni nacionalistički
pokreti i pokreti za neovisnost, primjerice makedonski VMRO i srpska Crna ruka,
pribjegavali su terorizmu i sabotaži kako bi potkopali okupatorske snage.
Slični napadi protiv nacističkih dužnosnika i njihovih pobornika izvodili su se
u svim dijelovima okupirane Europe tijekom Drugoga svjetskog rata.
U moderno vrijeme
terorizmu su pribjegavali ljevičarski i desničarski radikali u Njemačkoj,
Grčkoj, Italiji, Velikoj Britaniji, Španjolskoj i drugim državama. Irski i
baskijski nacionalisti također su izvodili terorističke napade protiv države i
ubijali desetke nevinih civila. Neke male militantne ćelije i dalje su aktivne
u dijelovima Zapadne Europe te bi im rast radikalnih populističkih i
antiimigrantskih osjećaja mogao dati novi zamah.
Vjerski terorizam
je termin koji ljudi izbjegavaju jer se religije obično prikazuju kao moralne i
miroljubive. Međutim, takva definicija trebala bi se češće koristiti kako bi se
identificirali dogmatični vjernici koji poduzimaju teroristička zvjerstva
protiv nevinih civila.
Militantni oblici
islama proizveli su najkrvavije primjere tog oblika terorizma u posljednjim
godinama, pogotovo džihadistički “sveti ratnici” koji slijepo vjeruju
da je ubijanje opravdano kako bi ugodili svom Bogu i ušli u raj.
U stvarnosti, sve
su religije proizvodile radikalne struje koje su se uključivale u terorizam,
uključujući kršćanske fanatike koji su napadali muslimane u Libanonu,
hinduističke radikale koji napadaju muslimane u Indiji, židovske teroriste koji
su napadali muslimanske Palestince. U protekla dva desetljeća najveće pokolje u
ime Boga izvršavali su radikalni islamisti, pogotovo protiv pripadnika iste
vjere za koje tvrde da odstupaju od Kur'ana.
Doista, tamo gdje
religija postaje dogma koja se nameće drugima, mala je razlika između
sekularnih autoritarnih ideologija kao što su komunizam ili fašizam, i
proizvode se fanatici uvjereni da posjeduju istinu i da svatko treba ili
slušati ili biti ubijen. I nijedna velika svjetska religija nije imuna na tu
deluziju svemoći i aspiracije prema mučeništvu.
U SAD-u i
dijelovima Zapadne Europe individualni terorizam je postao najčešći oblik
masovnog ubijanja civila. Poremećeni psihopati s oružjem napadali su škole i
druga javna mjesta u nekoliko američkih država i ubili desetke civila. Dostupnost
pištolja i automatskog oružja u SAD-u povećala je šanse za ljute mladiće da
ubijaju svoje vršnjake prije nego što ih policija likvidira.
Sve je izraženija
i isprepletenost individualnog terorizma i izjavljivanja religijskih i
političkih ciljeva. Napadač u smislu vuka samotnjaka postao je proteklih
mjeseci norma u kojoj pojedinci ne trebaju pripadati nijednoj organizaciji ili
mreži, ali počine masovna ubojstva u ime određenih religijskih ili političkih
ideologija. Naravno, IS ili neka druga teroristička grupa može naknadno
preuzeti odgovornost za napad kako bi poboljšala dojam o svom dometu i
učinkovitosti.
Male su šanse da
će masovni terorizam ikada biti istrijebljen iz slobodnih društava, no javnost
treba bolje razumijevati kada političari iskorištavaju tu prijetnju u svoju
korist. Najočitiji je primjer američka predsjednička kampanja Donalda Trumpa
koji širi strahove od terorizma kako bi napadao specifične skupine američkoga
društva i predstavljao se kao jedini istinski branitelj osobne i nacionalne
sigurnosti.
Europa također
nije imuna na pokušaje podjele društva i raspirivanje ljutnje i mržnje prema
ciljanim skupinama. Podijeli i vladaj najstariji je i najlakši oblik politike i
obični građani će i dalje biti žrtve njezinih lažnih obećanja. Niz populističkih
i nacionalističkih skupina od Danske do Grčke proširio je svoj doseg i mogle bi
zapravo pozdravljati teroristička zlodjela kako bi povećale javno protivljenje
imigrantima i strancima. Tada oni mogu tvrditi da su najbolje opremljeni za
otklanjanje najezde stranaca i garantiranje sigurnosti.
Glavni cilj
organiziranog terorizma nije ubijati i osakatiti, nego kultivirati strah,
paranoju, podjelu i sukobe u ciljanim društvima. Kada pojedinci postanu
sumnjičavi oko svojih susjeda i društvo zbog svojih strahova diskriminira one
drugačijih religija ili etniciteta, tada mala manjina terorista može tvrditi da
je pobijedila veliku većinu građana.
(The Bosnia
Times, WASHINGTON MAIL)