Posljednjih mjeseci rađeno je više istraživanja i anketa u vezi sa mogućim ishodom izbora koji se održavaju 02. oktobra. Neka od istraživanja radile su stranke učesnice izbora za svoje potrebe, a neka su radile agencije po narudžbi stranih ambasada za potrebe njihovih izvješća za države iz kojih dolaze. Upravo jedno takvo istraživanje koje sadržava brojne analize, urađeno je ove sedmice.
The Bosnia Times došao je do rezultata istraživanja koje se odnosi na Predsjedništvo BiH iz izborne jedinice Federacija BiH.
Prema brojkama koje smo dobili na uvid najviše razloga za slavlje imat će ujedinjena opozicija sa SDP-om na čelu čiji će zajednički kandidat za člana Predsjedništva iz reda Bošnjaka Denis Bećirović osvojiti 370.000 glasova (37%), a što je nedostižna brojka drugoplasiranom Bakiru Izetbegoviću kojem istraživanje daje 24% odnosno 240.000 hiljada glasova. Iako će po ovom istraživanju SDA doživjeti poraz, Bakir Izetebgović prema broju glasova napravit će skok sa 212 hiljada glasova SDA 2018. godine koliko je tada osvojio Šefik Džaferović.
Što se tiče borbe za mjesto člana Predsjedništva iz reda Hrvata, tu će se po svemu sudeći voditi tijesna bitka između Borjane Krišto (HDZ-HNS) kojoj istraživanje daje 170.000 glasova (17%) i Željka Komšića (DF) sa 19 procenata, odnosno 190 hiljada glasova.
Istraživanje je dalo minimalne šanse kandidatu koalicije “Država” Mirsadu Hadžikadiću predviđajući mu da će osvojiti svega 3%, odnosno 30 hiljada glasova, a što je duplo manje nego što je uspio dobiti na izborima 2018. godine.
Razlozi i tajming davanja na uvid rezultata istraživanja stranih ambasada novinarima dokaz je da se radi o prijelomnim trenucima kampanje koju isti izvori ocjenjuju servilnom i bezidejnom na svim stranama.
Također, dojam je da ovakve brojke kao i one o mandatima u parlamentu i skupštinama u FBiH objavljene danas na portalu Raport, a prema kojima će, po svemu sudeći, opozicija odnijeti suverenu pobjedu, nisu uopće rezultat kampanje niti rada i programa opozicije.
Takve brojke rezultat su općeg nezadovoljstva građana, svojevrsnog “pulsiranja” i zategnutosti koje traje, ne samo u BiH već i u regionu, čak i šire, te nekon čega je neminovna drastična promjena i zaokret u političkom životu i društvu općenito.
Na principu bunta “sad ili nikad”, gotovo slična situacija viđena je 1990. godine kad su građani smjenjivali komuniste kao što se sada u Bosni i Hercegovine nazire i osjeti kraj vladavine nacionalističkih vođa.
(TBT)
