Nakon što se i Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini oglasila kako je zabrinuta najavama nametanja rješenja Izbornog zakona, udarena je i zadnja klapna na na serijala bošnjačkih napada na visokog predstavnika u BiH Cristiana Schmidta.
ZA SVOJE GREŠKE KRIVE DRUGE
„S pravom se zato sve veći broj članova Islamske zajednice pita da li je i nakon genocida, progona i agresije i dalje jedini problem Bosne i Hercegovine (pre)veliki broj Bošnjaka, da ne kažemo muslimana, koji se izbornim inžinjeringom mora poništiti i dovesti u diskriminirajući položaj“, navodi se u saopćenju iz kojeg stoji reis Husein Kavazović.
Ova optužba i nje tako ospkurna kakve je u ljutnji znao izreči Husein Kavazović prema međunarodnoj zajednici stajući u odbranu bošnjačkog režima, posebno iza politike Bakira Izetbegovića.
On je tako, da podsjetimo, okrivio kršćanski Zapad zbog propasti revizije Tužbe BiH protiv Srbije u Haagu, iako će naknadno sam Izetbegović priznatio grešku na način da je znao da proceduralni put kako je revizija podnesena nije ispravan, ali da je poslušao svoje savjetnike i učinio takav korak za kojeg ga danas optužuju da je bio izdajnički.
Nešto slično se dešava i sa napadom na Visokog predstavnika koji je najavio nametanje odluke o Izbornom zakonu. Dakle, nakon što je Izetbegović simulirao pregovoreo izbornoj reformi u Neumu, da bi tako „krao vrijeme“ do maja kada je CIK morala donijeti odluku o raspisivanju izbora po postjećem Izbornom zakonu, potom likovao kako je nadmudrio Dragana Čovića, kao cijelu međunarondu zajednicu, posebno lidere EU, Schmidt se odlučuje razgovarati sa strnačakim liderima o nametanju Izbornog zakona. Za sada je njegov motiv deblokada institucija, ali bošnjački lideri mu ne vjeruju. Posebno mu ne vjeruje Željko Komšić koji sumnja da mu je Schmidt „skrijio gaće“ te da će mu svojom odlukom onemogučiti kandidaturu za člana Predsjedništva. I Komšić se tokom pregovora o Izbornom zakonu ponašao vrhementno i arogonatno da je čak finiš pregovora u Neumu igrnorirao. I on se poput Izetbegovića hvalisao takvim gardom da nije krio da je takav stav dogovarao i kordinirao sa Izetbegovićem.
MUZIKA ZA RUSKE UŠI
Naravno da je bitno kakva će biti Schmidtova odluka i u kojoj će mjeri dati ustupke zahtjevima Hrvata, kako samom Čoviću još više Andreju Plenkoviću i(li) Zoranu Milanoviću, ali za sada je vrlo indikativno to što se Sarajevom hori erdoganovska antizapadna retorika koja godi čak i ruskim ušima. Možda čak ruski ambasador Igor Kalabuhov likuje. On je nedavno uputio pismo bosanskim muslimanima u kojem je apelirao dane vjeruju Zapadu već Rusiji gdje muslimani, po njemu, imaju izuzetna tretman. Za primjer je naveo položaj muslimana Krimskog poluotoka, koji je Rusija anektirala 2014. Godine, tvrdeći da se „već osam godina se nastavlja islamski preporod za zajednice krimskih Tatara“.
„Sa svoje strane također bit će nam drago da muslimani BiH ne primaju kao istinu nepismene i primitivne navode, da više saznaju o našoj zemlji direktno od svoje braće po vjeri, da muslimani doživljavaju Rusiju ne kao prijetnju već kao prijateljsku državu koja nema skrivenih namjera prema BiH. Računamo na zajednički rad sa predstavnicima Bosne i Hercegovine u Grupi strateške vizije ‘Rusija – Islamski svijet’,“ napiso je Kalabuhov.
Na ovo pismo niko nije odgovorio. Znači li to da se slažemo, ilise nas tiče položaj muslimana u Rusiji.
Da bi bosnaski muslimani bolje shvatili svoj položaj na kršćanskom Zapadu mogli bi se komparirati sa položajem kršćana na islamskom Istoku. Tamo, po nekim procjenama, živi između šest i sedam miliona kršćana, s tim da se ova procjena odnosila na vrijeme prije pojave ISIL-a i masovnih progona kršćana u Iraku i Sriji. Treba imati u vidu da na području Bliskog istoka danas djeluju 22 kršćanske zajednice, od toga sedam pravoslavnih, sedam katoličkih i osam protestantskih crkava.
Da li se nekad neko od prvaka bosanskih muslimana, bivši ili sadašnji reis, oglasio ili zauzeo za kršćane na Bliskom istoku? Ne, nije poznato. A sasvim je logično i uvjerljivo stajalište da budućnost muslimana na Zapadu, posebno u Evropi, ovisi o budućnosti kršćana na Bliskom istoku.
Zato je potezanje ovakvih tema zbog dnevno-političkih prepiranja neprilično i štetno po odnose kršćanskog svijeta i bosanskih muslimana, ma šta iza njih stajalo, ma šta ih motiviralo.
Povrh svega ovakva ksenofobična retorika vrlo deprimirajuće djeluje na muslimansku omladinu. S jedne strane u njima razvija ksenofočina stajališta prema kršćanskom okruženju, a s druge strane zamračuje im horizonte da ne vjeruju kako kao muslimani mogu biti uspješni u kršćanskoj Evropi.
Tako će bošnjačko vođstvo popravljajući obrve, sebi iskupati oči!
(TBT, Tim za analitiku)