GENOCID
Umjesto da u
danima pred obilježavanje godišnjice u fokusu bude bol porodica žrtava, i ove
godine je uvertira bila sačinjena od političkih prepucavanja i novih dokaza da
ni poslije više od dvije decenije u regionu nema razumijevanja
FOTO: Slika
(Safet Zec)
Danas se
obilježava 21 godina od kada su snage Vojske Republike Srpske 11. jula 1995.
ušle u Srebrenicu i potom počinile ratni zločin ubivši oko 8.000 ljudi.
U memorijalnom
centru u Potočarima danas će se klanjati dženaza i bit će pokopani ostaci još
127 identifikovanih Srebreničana koji su ubijeni 1995. godine.
Ipak, umjesto da
u danima pred obilježavanje godišnjice u fokusu bude bol porodica žrtava, i ove
godine je uvertira bila sačinjena od političkih prepucavanja i novih dokaza da
ni poslije više od dvije decenije u regionu nema razumijevanja.
Godinu dana nakon
što je srpski premijer Aleksandar Vučić napadnut u Potočarima i nakon što
istraga o tome nije dala rezultate, iz Srebrenice je stigla poruka da srpski
državni vrh ipak više nije poželjan u Memorijalnom centru.
Kao razlog
navedeno je to što “prisustvo onih koji negiraju genocid unosi
nervozu” i da samim tim nema garancija za svačiju sigurnost.
Iz Srbije je
odgovoreno da je “poruka shvaćena i da niko neće praviti probleme”,
ali je takva odluka nazvana i političarenjem. Predsjednik Srbije Tomislav
Nikolić je rekao i da je Srbija za pomirenje, ali i za to da se poštuju sve
žrtve.
“Mogli smo
zajedno (sa Bakirom Izetbegovićem) da odemo na stratišta srpskog naroda i
Bošnjaka, da se pokaže da saučestvujemo u bolu i prema i jednima i prema
drugima. Ne možete da učestvujete samo u bolu svog naroda. Onda ste
jednostrani”, zaključio je Nikolić.
Razlog za još
jednu veliku oscilaciju u srpsko-bošnjačkim odnosima i ove godine jeste riječ
genocid. Kako kaže načelnik opštine Srebrenica Ćamil Duraković, država Srbija
oko toga “prvenstveno mora da ima jasan stav”.
“Ako negira
genocid, onda moramo da znamo da pomirenje i ono o čemu želimo da pričamo, još
uvijek izostaje”, rekao je Duraković za B92.
Međunarodni sud
pravde u Hagu je 2007. donio presudu kojom masakr u Srebrenici kvalifikuje kao
čin genocida. Rezolucije o Srebrenici kojima se potvrđuje ta presuda donijeli
su parlamenti zemalja EU, Kanada, SAD i Australija.
Rezolucija o
Srebrenici nije usvojena u Savetu bezbednosi Ujedinjenih nacija prošle godine,
nakon što je Rusija iskoristila pravo veta i “oborila” britanski
prijedlog. Međutim, u narednim danima rezoluciju u kojoj se ističe da se
dogodio genocid usvojio je Kongres SAD, a zatim i Evropski parlament.
Početkom jula
2006. Vlada Srbije osudila je sve ratne zločine u jugoslovenskim ratovima, među
kojima su posebno pomenuti zločini nad Muslimanima u Srebrenici i Srbima u
Bratuncu.
Četiri godine
kasnije Skupština Srbije usvojila je Deklaraciju kojom se osuđuje zločin nad
bošnjačkim stanovništvom Srebrenice u julu 1995, na način utvrđen presudom
Međunarodnog suda pravde.
Proteklih dana su
poslaničke grupe okupljene oko LDP i LSV uputile u skupštinsku proceduru
Prijedlog rezolucije o genocidu u Srebrenici.
“Priznavanje
genocida u Srebrenici je civilizacijski korak koji je potreban Srbiji kako bi
potvrdila ozbiljnost u namjeri za izgradnju dijaloga, saradnje, povjerenja i
trajnog mira u regionu, zasnovanom na prihvatanju dela iz prošlosti, suočavanju
sa prošlošću i posvećenosti pravdi, podršci žrtvama kao osnovi za jačanje
sigurnosti, stabilnosti i prosperiteta u regionu”, navedeno je u predloženom
aktu.
Napad počeo 6.
jula, trajao je pet dana
Napad na
Srebrenicu počeo je 6. jula 1995. i završio se pet dana kasnije ulaskom VRS pod
komandom generala Ratka Mladića u grad.
Holandski
bataljon UN bio je stacioniran u enklavi u vrijeme napada srpskih snaga.
Mladić je tada
televiziji sa Pala izjavio da se nalazi u “srpskoj Srebrenici”, da
grad “predaje srpskom narodu” i da je “došlo vrijeme za osvetu
Turcima” na tom prostoru.
Prema optužnicama
Haškog tribunala, vojnici pod komandom generala Mladića su do 19. jula
organizovano i sistematski ubili oko 8.000 muslimanskih muškaraca i dječaka.
Oko 30.000 žena i djece deportovano je za dva dana. Broj žrtava i danas tačka
sporenja dvije strane.
U izvještaju
holandskih stručnjaka, objavljenom 10. aprila 2002. i u kome se navode
rezultati istraživanja okolnosti pada Srebrenice tokom rata u BiH, ocjenjeno je
da holandska vlada i UN snose deo odgovornosti za masakr Muslimana 1995. godine.
Nakon toga holandska vlada i načelnik Generalštaba holandske vojske podnijeli
su ostavke.
U novembru 2004.
vlada RS uputila je izvinjenje porodicama Bošnjaka stradalim u Srebrenici
konstatujući da se u Srebrenici desio “zločin velikog obima”. U izvještaju
vladine Komisije za Srebrenicu navedeno je da je tokom ofanzive srpskih snaga
na tadašnju “zaštićenu zonu” u julu 1995. ubijeno 7.800 Bošnjaka.
Za zločin u
Srebrenici 1995. optuženi su vođe bosanskih Srba Radovan Karadžić i general
Ratko Mladić. Karadžić je uhapšen u julu 2008, nakon 13 godina skrivanja, a
Mladić u maju 2011, poslije 16 godina skrivanja.
Hag je u martu
2016. izrekao prvostepenu presudu Radovanu Karadžiću za zločine u BiH od 40
godina zatvora, u kojoj je ocjenjeno da je odgovoran za genocid u Srebrenici i
opsadu Sarajeva. Mladiću suđenje i dalje traje, a očekuje se da će mu presuda
biti izrečena u novembru.
U decembru 2012.
Haški tribunal je osudio generala Zdravka Tolimira, bivšeg pomoćnika Ratka
Mladića i ratnog šefa obavještajne službe Glavnog štaba VRS, na doživotnu kaznu
zatvora, proglasivši ga krivim za genocid nad Muslimanima iz Srebrenice.
Žalbeno veće
Haškog tribunala oslobodilo je, 28. februara 2013. bivšeg načelnika
Generalštaba Vojske Jugoslavije Momčila Perišića optužbi za pomaganje i
podržavanje zločina nad Bošnjacima u BiH 1993-95. i nad Hrvatima u Hrvatskoj.
Perišić je u prvostepeno bio osuđen na 27 godina zatvora.
Tri mjeseca
kasnije isto veće Haškog tribuna je oslobodilo i bivšeg načelnika službe
državne sigurnosti Srbije Jovicu Stanišića i njegovog pomoćnika Franka
Simatovića krivice za zločine nad nesrbima tokom rata u Hrvatskoj i BiH.
Haški tribunal je
u junu 2010. osudio bivše oficire VRS Vujadina Popovića i Ljubišu Bearu na
kaznu doživotnog zatvora za zločin genocida. Istovremeno su osuđena i ostala
petorica oficira vojske i policije RS – Drago Nikolić na 35 godina zatvora,
Ljubomir Borovčanin na 17, Vinko Pandurević na 13, Radivoje Miletić na 19 i
Milan Gvero na pet godina zatvora.
Za zločin u
Srebrenici prvi je osuđen 1998. na pet godina zatvora Dražen Erdemović,
pripadnik diverzantskog odreda VRS, koji je bio pod komandom Mladićevog Glavnog
štaba.
On je priznao da
je učestvovao u masovnoj egzekuciji Muslimana iz Srebrenice 16. jula 1995. na
poljoprivrednom dobru Branjevo kod Pilice. Prema njegovoj procjeni, toga dana
na tom mjestu ubijeno je oko 1.200 muškaraca i dječaka.
General VRS
Radislav Krstić osuđen je 2001. na 46 godina zatvora za genocid u Srebrenici, a
četiri godine kasnije kazna mu je smanjena na 35 godina zatvora za pomaganje i
podržavanje genocida.
Bila je to prva
presuda Haškog tribunala za genocid.
General Krstić je
u vrijeme zločina bio zamjenik, a potom i komandant Drinskog korpusa VRS.
Sudije su ocenile da je dokazano da je general Krstić preuzeo komandu korpusa
13. jula 1995. i da su jedinice Drinskog korpusa i jedinice Glavnog štaba VRS,
od 13. do 19. jula 1995, ubile između 7.500 i 8.000 muslimanskih muškaraca i
dječaka.
Krstić je tokom
suđenja imenovao Ratka Mladića i još petoricu oficira kao odgovorne za masakr
Muslimana u Srebrenici.
Za zločine u
Srebrenici Tribunal u Hagu osudio je i bivše oficire VRS Momira Nikolića na 27
godina zatvora, Vidoja Blagojevića na 18, Dragana Obrenovića na 17 i Dragana
Jokića na devet godina zatvora.
U znak sjećanja
na ubijene Bošnjake, u Potočarima kod Srebrenice izgrađen je Memorijalni
centar, koji je zvanično otvorio bivši predsjednik SAD Bil Klinton 20.
septembra 2003. godine.
Na groblju u
sklopu Memorijalnog centra, sahranjuju se posmrtni ostaci identifikovanih
žrtava. Iz masovnih grobnica do sada je identifikovano i pokopano 6.241 žrtva.
Pronađene su na više od 150 različitih lokaliteta na području Podrinja, od toga
74 masovne grobnice.
Odlukom Evropskog
parlamenta, iz januara 2009, 11. jul je proglašen Danom sjećanja na genocid u
Srebrenici. Od zemalja zapadnog balkana tu odluku prihvatile su Crna Gora, Hrvatska
i Makedonija.
Državni parlament
BiH proglasio je 11. jul danom sjećanja u Federaciji BiH, ali ne i na
teritoriji cijele države, zbog protivljenja poslanika RS.
Odlukom tog
parlamenta 11. jul je ove godine proglašen za dan žalosti na celoj teritoriji
BiH.
Uoči
obilježavanja 15. godišnjica masakra u Srebrenici Skupština RS odbila je da
usvoji rezoluciju kojom se osuđuje taj zločin.
U aprilu 2013,
Holandsko ministarstvo odbrane saopćilo je da će holandska država isplatiti po
20.000 eura odštete rođacima trojice Muslimana, koje su holandski oficiri
izbacili iz svog logora, a koji su potom ubijeni 1995. u Srebrenici.
Tom presudom po
prvi put je neka država proglašena odgovornom za djelovanje svojih vojnika koji
rade pod okriljem mandata UN.
(The Bosnia
Times, B92)