REGIONAL
„Možemo se
uhvatiti za formalnu priliku da Zukorlić više nije muftija. Da li to, međutim,
znači da je sasvim okrenuo leđa svom svjetonazoru i formalnom obrazovanju koje
je isključivo religijsko“, pita se Biljana Stojković u svojoj kolumni
objavljenoj u „Peščaniku“
FOTO: Zukorlić
(screenshot OBN)
Biljana Stojković
u svojoj kolumni objavljenoj u „Peščaniku“ pod naslovom „Srpsko životinjsko
carstvo“ tretirala je izbor Muamera Zukorlića za predsjednika skupštinskog Odbora
za obrazovanje, nauku, tehnološki razvoj i informatičko društvo veliko
političko dostignuće . Objavljujemo izvod njene kolumne koji portretira
Zukorlića:
„Da li se može
reći da je pozicija predsjednika skupštinskog Odbora za obrazovanje, nauku,
tehnološki razvoj i informatičko društvo veliko političko dostignuće – ja
stvarno ne znam. Činjenica je da je trenutno zadovoljila apetite civila
Zukorlića, a premijeru Vučiću koristila da podmiri račun sa koalicionim
partnerom. Kao i obično, predsjednik Vlade nije imao previše zanimanja za
smislenost svojih kadrovskih rješenja (od keramičara u Ministarstvu odbrane do
plagijatorske bitange u Ministarstvu policije, da pomenemo samo neke od
likova). Dakle, Vučić ne nalazi ništa čudno u brojnim činjenicama koje g. Zukorlića
diskvalifikuju za obavljanje ove funkcije.
Prvo, kao što svi
dobro znamo, obrazovanje je, prema Ustavu R. Srbije – sekularno. Možemo se
uhvatiti za formalnu priliku da Zukorlić više nije muftija. Da li to, međutim,
znači da je sasvim okrenuo leđa svom svjetonazoru i formalnom obrazovanju koje
je isključivo religijsko (Islamski fakultet u Alžiru i post-diplomske studije u
Libanu)? Čak i da nije bio iskren u posvećenosti svojoj veri, ostaje činjenica
da razumijevanje školstva nužno proizilazi iz ličnog iskustva, a ono je, u ovom
slučaju, u potpunosti okrenuto religiji. Na osnovu čega je g. Vučić zaključio
da takva biografija kvalifikuje Zukorlića za bavljenje reformom i
osuvremenjivanjem obrazovanja u Srbiji, ostaje nejasno. Ako ga je uopšte i briga
za obrazovanje i nauku, što je malo vjerovatno, Vučić vjerovatno računa na to
da ni Zukorlić nije previše zainteresiran za bilo šta od tog posla. Time se,
nažalost, opet vraćamo na tezu o šibicarenju u srpskoj politici.
Strategija zvana
„mufljuz” dolazi do izražaja u drugoj činjenici koja bi morala diskvalifikovati
Zukorlića za navedenu funkciju. Naime, ovaj lik je predsjednik tzv.
Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru koji nije akreditovana
visokoškolska institucija. Nemanje akreditacije znači da ustanova ne
zadovoljava neke od važnih uslova da bi diplome takvih fakulteta uopšte bile
validne i govorile o dovoljnoj kompetentnosti u struci. Na primjer, fakultet,
odnosno studijski program, mora imati odgovarajuće kurikulume, kompetentne
profesore, dovoljan broj nastavnika, zadovoljavajući prostor, uslove za rad,
itd. Na hiljade studenata je, tako, pod rukovodstvom g. Zukorlića, završilo
neke studije i dobilo nepriznate diplome. Priča se da je isti Univerzitet
proizveo 60 doktora nauka. U idealnom civilizovanom svijetu ovo bi se moglo
označiti kao organizovani kriminal u masovnim prevarantskim aktivnostima, a
nekakva financijska inspekcija pretražila bi dotok i protok novca od prevarenih
studenata. U Srbiji, kao što vidjesmo, za takve radnje bivaš nagrađen.
Uzimajući u obzir
da Odbor za obrazovanje, nauku, tehnološki razvoj i informatičko društvo ima
prilične ingerencije u procesu akreditacije visokoškolskih ustanova, sva je
prilika da će Zukorlić, sa nove pozicije, konačno izdejstvovati zvaničnu
dozvolu za rad. Još jednom će nam biti demonstrirano da politička družina
mufljuza i baraba nema ni najmanju ideju o tome šta bi obrazovanje i nauka
morali značiti jednom društvu, ukoliko uopšte postoji ambicija da se ono
izdigne iz brloga.
Ovaj primjer je
samo jedan u moru sličnih apsurdnih događaja koji izmiču svakoj logici“.
(The Bosnia
Times)