RELIGIJA
“Da privlačnost istočnih religija
utječe na sve veći broj Evropljana, ponovo se pokazalo u objavi da je Lord
Headley, irski plemić koji je proveo niz godina u Indiji, prihvatio islam.”
FOTO: (public)
Piše: Josef O'Shea
Kada su građani Londona izabrali Sadiqa
Khana kao svog gradonačelnika, pokrenuta je debata o islamu i muslimanima u
Velikoj Britaniji.
Khan je postao jedan od najpopularnijih
muslimanskih političara u Evropi kada je osvojio 57 posto glasova na izborima,
dok je njegov protivkandidat konzervativac Zac Goldsmith suočen sa optužbama da
je vodio kampanju podjela.
Danas, Britanija ima veliku i različitu
zajednicu muslimana, sa njih više od 2,7 miliona koji žive u Engleskoj i Velsu.
Krajem viktorijanske ere, Britanci su
vodili ogromno carstvo na istoku, koje je uključivalo milione muslimana. Kada
su neki od najbogatijih sinova i kćerki tog carstva prigrlili islam, dočekala
ih je više znatiželja nego neprijateljstvo.
Novine Daily Mirror su 1913. godine
reagirale na konverziju lorda Headleyja u priči naslovljenoj “Irski plemić
se okrenuo islamu”.
“Da privlačnost istočnih religija
utječe na sve veći broj Evropljana, ponovo se pokazalo u objavi da je Lord
Headley, irski plemić koji je proveo niz godina u Indiji, prihvatio islam.”
William Quilliam
Kao Headley, mnogi od ranih britanskih
konvertita bili su mlade aristokrate i djeca elite. Neki su bili istraživači,
intelektualci i visoki činovnici koji su radili i živjeli u muslimanskim
zemljama pod kolonijalnom vladavinom Britanije.
Njihove priče, kaže profesor Humayun Ansari
sa Univerziteta u Londonu, odražavaju turbulentna vremena u kojima su živjeli,
kao i pitanja o religiji i čovjekovoj prirodi.
“Postojao je pokolj i haos Prvog
svjetskog rata, pokreti za ženska prava, pitanja o imperijalizmu i prava
Britanaca i drugih zapadnih sila da vladaju tolikim brojem ljudi. Na mnoge
načine, oni koji su promijenili vjeru živjeli su u turbulentnim vremenima. U
britanskim ratovima u Sudanu i Afganistanu, i kasnije Evropi, vidjeli su
strašni pokolj, sa vojskama i vladama na svim stranama koji su tvrdili da je
Bog uz njih”, objašnjava Ansari.
“Oni su doživjeli ono što opisuju kao
mir, duhovnost i jednostavnost islamskih društava”, dodaje.
Ove priče ukazuju na eru kada se na islam
na zapadu gledalo mnogo drugačije nego danas. Ovi učenjaci, putnici i
istražioci gledali su na istok i vidjeli islam, kao što je opisao lord Headley,
kao “mir, bratstvo i univerzalne vrijednosti”.
Ovo su priče nekih od viktorijanskih
Britanaca koji su postali muslimani:
William Quilliam (1856-1932)
Jedan od prvih aristokrata koji je
prihvatio islam bio je William Quilliam (kasnije Abdulllah), propovjednik
Evangeličke metodističke crkve i magnat u pravljenju satova u Liverpoolu. Rođen
kao metodista 1856. godine, prešao je na islam ranih 1880-ih. Putovao je u
Maroko, Tunis i Alžir kada mu je bilo 17, tražeći topliju klimu kako bi se
oporavio od bolesti.
Quilliam je postao fasciniran islamom i
počeo ga je studirati. Konvertirao je u Maroku, vratio se u Liverpool i počeo
promovirati vjeru pod imenom Abdullah.
Dok je još bio u dvadesetima, napravio je
prvu džamiju u Britaniji koja se otvorila na Božić 1889. u Liverpoolu, a pet
godina kasnije posljednji osmanski sultan Abdul Hamid II proglasio ga je
liderom britanskih muslimana.
Quilliam je napisao knjige kako bi
predstavio islam Britancima, a čak je slao primjerke kraljici Victoriji.
Lady Evelyn Cobbold (1867-1963)
Lady Evelyn
Jedna od posljednjih viktorijanskih
aristokratkinja koja je prešla na islam i uzela ime Zainab. Rođena je u
Škotskoj, a u mladosti je bila viđana po mnogim modernim salonima u Britaniji i
Francuskoj, ali i udaljenim kampovima u libijskoj pustinji.
Kada je napunila 65 godina objavila je da
prelazi na islam i postala prva žena sa zapada koja je otišla na hadž. Napisala
je i knjigu “Hodočašće u Meki”, koja je postala bestseller.
Kada je preminula u svojoj 96 godini,
ostavila je instrukcije da na njenom spomeniku bude napisano: “Allah je svjetlo
neba i zemlje”.
Dio svog djetinjstva provela je u Alžiru i
Kairu, gdje su je odgajale dadilje muslimanke, i kasnije je pisala kako se
osjećala muslimankom otkako se sjeća, ali je odlučila da pređe na islam tek
nakon što ju je lično primio papa.
Toga se prisjeća u svojoj knjizi:
“Prošlo je nekoliko godina, i slučajno sam se zadesila u Rimu sa nekim
italijanskim prijateljima kada me je moj domaćin pitao da li bi željela da
posjetim papu. Naravno, bila sam uzbuđena. Kada mi se Njegova svetost odjednom
obratila, pitajući me da li sam katolkinja, zastala sam na momenat i odgovorila
da sam muslimanka. Ne mogu se pretvarati da znam šta me zaposjelo, jer nisam
mislila o islamu dugo godina. Svijeća je upaljena, i tada sam odlučila da čitam
i proučavam vjeru.”
Rowland Allanson-Winn (1855-1935)
Rowland Allanson-Winn
Rowland Allanson-Winn, poznatiji kao Lord
Headley, bio bi prvi musliman u Domu lordova da je prihvatio tu poziciju koja
mu je ponuđena 1913, kada je postao peti baron Headley.
Iste te godine prešao je na islam i postao
Shaikh Rahmatullah al-Farooq. Godinu dana poslije, vodio je Britansko
muslimansko društvo.
Rođen u Londonu 1855. kao protestant,
školovao se na vestministerskoj školi i koledžu Trinity, Cambridge. Studirao je
katolicizam, inženjerstvo, bio je putnik i novinar, anglo-irski aristokrat koji
je smatran viktorijanskim renesansnim čovjekom.
Prvi put se susreo sa islamom u Kašmiru,
sredinom 1890-ih. Vidio je islam kao religiju tolerancije i proučavao vjeru u
Engleskoj sa svojim mentorom, uvaženim indijskim advokatom i islamskim
učenjakom Khwaja Kamal-ud-Dinom.
Lord Headley je bio ekscentričan. Magazin
Time ga je opisao kao “čovjeka mnogih stvari”. Također je bio i jedan
od pionira borilačkih vještina o kojima je napisao knjigu. Na hadž u Meku je
otišao 1923.
Njegova posljednja želja je bila da ga
ukopaju na muslimanskom groblju.
Vojvoda Pickthall
Muhammed vojvoda Pickthall je bio engleski
učenjak. Mnogo je putovao i predavao u Indiji i na Bliskom istoku.
Također je bio uspješan pisac, a njegov rad
su podržavali D.H. Lawrence, H.G. Wells i E.M. Forster.
Prešao je na islam 1917. i počeo raditi na
engleskom prijevodu Kur'ana, kojeg je kasnije odobrio Univerzitet Azhar u Kairu
i za šta je dobio velike pohvale.
Pickthall je ipak napisao: “Kur'an se
ne može prevesti… Rezultat prijevoda nije uzvišeni Kur'an, ta neponovljiva
simfonija, zvukovi koji pokreću ljude do suza i ekstaze. To je samo pokušaj da
se prezentira značenje Kur'ana… Nikada ne može zamijeniti onaj na arapskom
jeziku.”
Kao učenik državne škole Harrow, Pickthall
je išao u razred i družio se sa Winstonom Churchillom. Znao je nekoliko jezika,
uključujući arapski, i na kraju sebe nije vidio kao Engleza, već kao muslimana
“istoka
(The Bosnia Times, Al Jazeera)
