KOLUMNA
Nema nikakve dileme da je reis Kavazović
držao stranački (SDA) govor u kojem je napravio šovinistički ispad. Duhovnjaci
bi sigurno zaključili da se djela ocjenjuju prema namjerama (nijetu), te bi
stoga rekli da je reis govorio u ime Allaha, nikad ne bi izustio ništa ružno,
pa ni protiv “vlaha”!
Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Nema nikakve sumnje da će reis Husejn ef. Kavazović okončati svoj mandat
prije isteka regularnog roka. Šovinistički lapsus koji je počinio u svom govoru
u Švicarskoj, nazvavši Srbe “vlasima”, samo je kap koja je prelila čašu. Iako
je dočekan “raširenih ruku” posebno od medijima koji se tituliraju kao
ideološki zaštitnici sekularizma, kako je primjerice Oslobođenje, te promoviran
kao “umjeren” i “mudar” čovjek sa “modernim proevropskim vizijama i
stremljenjima”, reis Kavazović je u samom početku svog mandata počinio nekoliko
veoma krupnih grešaka i donio nekoliko kardinalno loših odluka, posebno u
segmentu kadrovske politike. Jedna od tih grešaka je bila postavljanje na
ključne pozicije Rijaseta Islamske zajednice ljude koji su po potrebi napuštali
Islamsku zajednicu zarad sopstvenog probitka i karijere, pa su se bavili
politikom i(li) novinarstvom; bivali parlamentarci, odnosno diplomate, pa se
opet vraćali i zapošljavali u institucije IZ-e. Da ih nabrojimo: Razim Čolić,
bivši profesor medrese, potom ambasador u Saudiji, postavljen je za prvog
resiovog savjetnika; Ismet Veladžić, penzionirani upravitelj GHB medrese, koji
je bio pomoćnik ambasadora u Saudiji, potom direktor NIP “Ljiljan”; on je ,
zapravo, na mjestu reisovog savjetnika za medije zamijenio Dževada Hodžića,
SDA-ovog poslanika u Federalnom Parlamentu, inače bivšeg profesora GHB medrese
i FIN-a, te novinara lista “Ljiljan”. Na mjestu specijalnog savjetnika reis
Kavazović je doveo Zijada Ljevakovića, penzioniranog profesora i direktora GHB medrese, poznatog
po svom esdeavoskom angažmanu u moćnom i
utjecajnom klanu iz Tešnja, i po tome
što je opsjednut obavještajnim poslovima bivšeg oficira KOS-a Fikreta
Muslimovića.
Pored svih njih, glavni ideolog i stvarni
mentor reisa Kavazovića je Hilmo Neimarlija doskorašnji profesor FIN-a i
dugogodišnji parlamentarac i član najviših stranačkih tijela u SDA-u. Bio je
navodno nekad i člana u pet-šest upravnih odbora državnih institucija, odnosno
firmi odakle je primao honorar. Tako u dva mandata bio član UO BBI banke.
Iole upućeni čitaoci sarajevskih medija, ukoliko se prisjete aktera iz afera, kritika i polemika sa bivšim reisom dr
Cerićem, mogu razaznati koliko je njih regurtirano u novu postavu onoga što se smatra
menadžmentom Rijaseta, odnosno kabinetom Reisul-uleme. Oni su nekoliko ratnih i
postratnih godina gorljivo podržavali reisa Cerića, da bi u jednom trenutku
okrenuli ćurak i svi, onako “džematile”, svojim javnim istupima te kroz
tekstove i razne pamflete napa(da)li tadašnjeg reisul-ulemu Cerića. Koji je to
trenutak? Sa današnje distance jasno je kao bijeli dan da je to bio trenutak
Cerićevog udaljavanja od politike SDA, što se manifestiralo kroz animozitet
prema predsjedniku Sulejmanu Tihiću, odnosno približavanje Fahrudinu Radončiću,
tadašnjem vlasniku dnevnog lista Avaz, koji je oponirao pa čak i “išao uz nos”
SDA-u, odnosno samom Tihiću. Nedavno su na jednom portalu objavljeni stenogrami
i analize nekih zapadnih diplomata koju daju ovakvu procjenu Cerićeve političke
pozicije kod bošnjačkih stranaka. Tako da se danas može mirne duše ustvrditi da
bi reis Cerić i danas stolovao u Rijasetu da nije tada napravio tu taktičku
grešku. Dolaskom Bakira Izetbegovića na mjesto člana Predsjedništva BiH, situacija
je još postala akutnija, tim prije što je to bilo doba najfrekventnijih odnosa
SDA sa AK Partijom koju su predvodili Tajib Erdogan i Ahmet Davutoglu. Cerićeva
posljednja greška je bila odbijanje sporazuma o jedinstvenoj Islamskoj zajednici
u Srbiji koji je kreirao Davutoglu.
Stoga je sasvim jasno da onaj ko je
zamijenio Cerića morao biti lojalan SDA-u! Ako bi neko pažljivo pogledao sporni
vaz/govor reisa Kavazovića i analizirao na način da ga se usporedi sa drugim
njegovim intervjuima, hutbama i saopćenjima, posebno onim koja su data u pisnoj
formi medijima, uoči bi ogromnu razliku kako u samom diskursu i stilu, tako i u
intelektualnom nivou izražavanja. Tu se mogu uočiti dvije stvari. Prva je da su
reisu Kavazoviću govore, hutbe i intervjue pisali i priređivali mnogobrojni
naprijed nabrojani savjetnici. Druga vrlo uočljiva stvar je da vaz reisa
Kavazovića mnogo više podsjeća na govore (SDA-ovih) političara, nego na govor
vjerskog lica uopće, a kamo li poglavara jedne vjerske zajednice. Nema nikakve
dileme da je reis Kavazović držao stranački (SDA) govor u kojem je napravio
šovinistički ispad. Duhovnjaci bi sigurno zaključili da se djela ocjenjuju
prema namjerama (nijetu), te bi stoga rekli da je reis govorio u ime Allaha,
nikad ne bi izustio ništa ružno, pa ni protiv “vlaha”! A pošto je govorio u ime
i za hatar Bakira Izetbegovića, njegov nečastan nijet je “krunisan” mrljom na
bijeloj ahmediji kakvu niti jedna perilica ne može saprati. Osim pokajanja i
izvinjenja! Nažalost, naprijed nabrojani savjetnici reisa Kavazovića
savjetovali su mu drugačije. Pa je, ovaj put u Avazu, a ne u Oslobođenju,
(desila se primjena serve u bošnjačkoj politici (!) zar ne?!) reis Kavazović
poistovjetio “vlahe” i “balije” , te se sakrio iza “genocida”, što je djelovalo
esdeaovski licemjerno, a građanski vrlo morbidno! Da je reis Kavazović htio sam
učiti mogao se ugledati na svog starijeg i očito mudrijeg kolegu kardinala
Vinka Puljića, koji je samo nekoliko dana prije njega napravio sličan ispad
nazvavši neke katolkinje pogrdnim kolokvijalnim imenom “štracama”. Umjesto
mudrovanja kako “nije mislio šta je rekao” kardinal Puljić se izvinuo!
Stoga nema više načina da će ova crna fleka
ksenofobičnog upljuvka ikad biti skinuta sa (reisove) ahmedije, ma ko je nosio!
Toga su svjesni, naravno, i mentori reisa Kavazovića, a vjerovatno će čuti, ako
već nisu, i “povjerljivu” (pre)poruku iz
neke ambasade iz zapadnih zemalja koje bdiju nad onom tankom niti u BiH koja
(su)život znači, šta im je činiti sa reisom! Ne treba uopće ćuliti uši ili
primjećivati ručkove po hotelima sa akademikom dr Enesom Karićem, na kojima je
i obavezno prisutan i njegov prijatelj Hilmo Neimarlija, pa zaključiti da se
već panično traži “izlazna varijanta” za novonastalu vanrednu situaciju u
Islamskoj zajednici, što je posljedica reisove eskapade u Švicarskoj. Jer dr
Karić je također nekoliko puta bio kandidat za reisul-ulemu. Posljednji put je
svoju kandidaturu povukao upravo u korist Husejna Kavazovića. Tako da je on bio
“trojanski konj” lobija koji već dugo godina ispred SDA kreira, bolje reći
kontrolira politiku Islamske zajednice! Karić jest ambiciozan i vlastoljubiv
čovjek, pa je uspio postati i ministar
kulture, ali, nažalost, njega ne krase osobine hrabrog čovjeka. Stoga je malo
vjerovatno da će se prihvatiti poklona kojeg bi mu ovaj lobi. tzv
“socijalistički stroj”, ovog momenta uručio. Veća je vjerovatnoća da bi taj
poklon prihvatio Nedžad Grabus, slovenački mufitija, koji je ovih dana već
viđen u Sarajevu. Čak Grabus ima veće šanse od Karića da bude podržan u Sabor IZ-e
jer bi sigurno za njega glasali sabornici iz Hrvatske i Sandžaka. Za ovom
prilikom može žaliti jedino ražalovani muftija Muamer Zukorlić. Da nije na
posljednjim izborima (od)bacio sa sebe muftijsko džube i ahmediju, imao bi
velike izglede da pobijedi. On, takav kakav je, bio bi bolje rješenje i od
Karića i od Grabusa. Zašto? Zato što ga vehabije izuzetno respektiraju, pa bi
mogao riješiti problem paraždemata, i zato što ne trpi političkog tutora. On
sigurno ne bi ljubio ruku Bakiru Izetbegoviću! Radije bi osnovao stranku koja
će biti potčinjena Islamskoj zajednici, odnosno njemu, kako je to učinio u
Novom Pazaru, nego da sluša stranačkog (SDA-ovog) lidera! Eto na kakve je grane
spala Islamska zajednica od kad joj se stranačka avet (SDA) natovarila na
kosti!!! Dok se ne kutariše te pozicije nema tog (novog) reisa koji će
popraviti stanje nabolje u Islamskoj zajednici!
(The Bosnia Times)
