ANALITIKA
Uzmajući u obzir da ovako rasprostranjen
strah od muslimana na Zapadu nije bio prisutan prije „rata protiv terorizma“,
iniciranim od strane SAD-a, da li sada muslimani širom svijeta predstavljaju
veću prijetnju Zapadu nego što je to bio slučaj ranije? Ili se radi o nečemu
drugom?
Piše: Robert J. Burrowes
Islamofobija je sada vidno prisutna među
Evropljanima preplašenim od terorističkih napada od strane “džihadista”.
Međutim, isti osjećaj je prisutan i među pripadnicima naroda koji su povezani
sa izbjeglicama koje stižu s Bliskog Istoka. Pored toga, islamofobija je više
nego očita u dijelovima američke populacije tokom trenutne predsjedničke utrke.
Uzmajući u obzir da ovako rasprostranjen
strah od muslimana na Zapadu nije bio prisutan prije „rata protiv terorizma“,
iniciranim od strane Sjedinjenih država, da li sada muslimani širom svijeta
predstavljaju veću prijetnju Zapadu nego što je to bio slučaj ranije? Ili se
radi o nečemu drugom? Ukratko, zašto se sada toliki broj Zapadnjaka (a i
drugih) plaši od muslimana? Počet ću od samog početka.
Ljudska socijalizacija je u suštini proces
terorisanja djece da počnu „razmišljati“ i ponašati se onako kako to odrasli
žele. Iz tog razloga su stavovi, uvjerenja, vrijednosti i ponašanja većine
ljudi potaknuti strahom i popratnom ksenofobijom.
Međutim, s obzirom da niko ne želi biti
svjestan svog straha i kesnofobije, većina ljudi suzbija ove osjećaje u svojoj
svijesti i onda ih (nesvjesno) projicira na nekim „legitimnim“ žrtvama (tj.
onima koje je društvo i/li porodica „odobrila“ kao žrtve). Ukratko: strah i
ksenofobija se realiziraju kao strah od, i mržnja prema određenoj društvenoj
skupini.
Ovo se dešava jer su skoro svi odrasli
(nesvjesno) prestravljeni i mrze sami sebe, tako da nesvjesno terorišu djecu da
prihvate stavove, uvjerenja, vrijednosti i ponašanja koja čine odrasle da se
osjećaju sigurnim. Dijete koje razmišlja i djeluje drugačije je strašno i
takvom se ne dozvoljava normalan razvoj.
Ono što je važno, govoreći o emocijama, je
to da strah i samomržnja imaju ispušni ventil tako da se oni mogu ispustiti i
projicirati. Međutim, s obzirom da roditelji ne dozvoljavaju svom djetetu da
svoj strah ispoljava na svojim roditeljima, dijete nema drugog izbora nego da
projicira svoj strah i mržnju kroz društveno odobrene kanale.
Stoga, kao odrasle osobe, nisu svjesni svog
straha i samomržnje upravo zbog toga što im nije bilo dopušteno kao djeci da ih
slobodno osjećaju i ispolje. Ono što oni osjećaju, svjesno, mržnja je prema
„opravdanim“ žrtvama.
Kroz historiju su različite društvene
skupine u različitim kulturološkim kontekstima bile „društveno odobrene“ žrtve
projiciranja straha i mržnje. Elita određuje koje su to grupe kojih se treba
plašiti i koje treba mrziti. To je zbog toga što su pojedinci te elite i sami
prestravljeni i puni samomržnje, pa onda koriste razne instrumente moći koji su
im na raspolaganju – od kontrole političara do korporativnih medija – da bi
podstakli strah i samomržnju u narodu kako bi te emocije onda usmjerili na ono
čega se ta elita plaši. Tako je eliti lakše da napadne grupe kojih se ustvari ona
plaši.
Zasada, naravno, muslimani su primarna meta
ovog projiciranog straha i ksenofobije koja je dovela do rata Sjedinjenih
Država protiv Bliskog Istoka.
Islamofobija u suštini omogućava elitama da
projektuju svoj strah i ksenofobiju na muslimane kako bi onda imali nešto putem
čega će uništiti taj svoj strah i ksenofobiju. Očito je da to ne funkcionira.
Ne može se uništiti strah, ni svoj ni tuđi. Ali možeš prouzrokovati enormne
štete onima na koje si svoj strah i ksenofobiju projicirao. Naravno, nema u tom
procesu ništa logično. Kada bi ubili sve muslimane na svijetu, elite bi
naprosto pronašle drugu grupu za uništenje na kojima bi projicirali te emocije.
Ustvari, dok zadapnjačke elite trenutno
demoniziraju Rusiju i okružuju je nuklearnim oružjem i protubalističkim
sistemima, mi svjedočimo još jednom slučaju projiciranja njihovog straha i
ksenfobije.
Ako počinjete sumnjati ima li ovo ikakve
veze s mozgom, opustite se; nema! Elite nemaju mozga.
Stoga možemo li išta uraditi po tom
pitanju? Prvenstveno moramo prestati terorisati našu djecu. Kao alternativu
možemo ponuditi siguran prostor za djecu i odrasle da budu svjesni svog straha
i samomržnje. Na ovaj način ćemo izbjeći stvaranje još bezumnih pojedinaca koji
će svoj strah i ksenofobiju projicirati gdje god elite upere prstom.
Također, ukoliko ste dovoljno neustrašivi
da uvidite kako elite manipuliraju vama tjerajući vas da se plašite muslimana i
drugih kojih se ne trebamo plašiti, sada bi bilo pravo vrijeme da dignete svoj
glas i pokažete solidarnost.
Potisnuti strah i ksenofobija se moraju
projicirati i to najčešće na društveno odobrenim putevima.
U suštini, islamofobija je manifestacija
mentalne poremećenosti elita koje pokušavaju da nas natjeraju da učestvujemo u
njihovim bolesnim naumima. Nažalost, mnogi su lahke žrtve takve manipulacije.
(The Bosnia Times)
