KOLUMNA
Pridružujem se onima koji su iskreno razočarani istupom reisu-l-uleme Islamske zajednice Bosne i Hercegovine Huseina efendije Kavazovića u posjeti Bošnjacima-muslimanima u Švicarskoj u kojem je pozvao sve koji mogu glasati na predstojećim lokalnim izborima da ne dozvole da „Vlah vlada u Srebrenici“
Piše: Kemal
Kurspahić, thebosniatimes.ba
Pridružujem se
onima koji su iskreno razočarani istupom reisu-l-uleme Islamske zajednice Bosne
i Hercegovine Huseina efendije Kavazovića u posjeti Bošnjacima-muslimanima u
Švicarskoj u kojem je pozvao sve koji mogu glasati na predstojećim lokalnim
izborima da ne dozvole da „Vlah vlada u Srebrenici“.
„Biću potpuno
ovdje otvoren, da Vlah ne vlada u Srebrenici“ – ponovio je i time potcrtao
Kavazović rečenicu koja će nakon pojave video-snimaka tog istupa na Internetu
smjesta potpaliti nove snažne podjele u bosanskohercegovačkoj javnosti.
Kavazović je,
preuzimajući ulogu reisa u septembru 2012. godine nakon gotovo dvije decenije
predsjedavanja nad Islamskom zajednicom Mustafe efendije Cerića, odmjerenim
odgovorom na izazove s kojima se suočavaju islam i muslimani u savremenom
svijetu počeo da obnavlja moralni autoritet islamske zajednice uključujući i
njeno odbacivanje samozvanih džemata – ili „paradžemata“ – od kojih su neki
postali propagatori ekstremnih interpretacija islama i regrutni centri za
strana ratišta.
Po tome se bitno
razlikovao od svoga prethodnika koji je, govoreći kako „Bošnjaci jedini nemaju
svoju državu“, prećutno dozivao podjelu Bosne i Hercegovine; uzvikivanjem kako
je „Turska vazda bila naša mati: tako je bilo i tako će ostati“ odricao
historijsku autohtonost i dostojanstvo bosanske države; grubim javnim napadima
na istaknute javne radnike drugih nacionalnosti sužavao prostor dijaloga,
tolerancije i pluralizma; promocijom vlastitih favorita na
bosanskohercegovačkoj političkoj sceni – „hajde nam ti, Harise, napiši taj
evropski ustav“ – prelazio civilizacijsku liniju odvojenosti vjerskog i
državnog; sve do vlastite kandidature za državno Predsjedništvo 2014. godine u
kojoj je dobio glasove 4.5 posto birača kao prilično egzaktnu mjeru
prihvatljivosti njegovih političkih pogleda.
Taj duboki
kontrast, između politički preangažovanog Cerića i vjerski odmjerenog
Kavazovića, objašnjava i zašto je poruka aktuelnog reisa iz Švicarske
Bošnjacima – ali i Srbima i ostalima u Bosni i Hercegovini – primljena s
razočarenjem, pa i zaprepaštenjem.
Dosadašnji
pokušaji njenog naknadnog „objašnjavanja“ uglavnom samo potvrđuju utisak
krajnje neprimjerenosti te poruke.
Tako, recimo,
novinska agencija Fena prenosi reisovo objašnjenje „nakon objavljivanja dijela
snimka u kojem je, istrgnuta iz konteksa, na nekim portalima prenesena navedena
izjava“. Način kako je to napisano sugeriše neprimjerenu ulogu novinske
agencije: takav sud – kako je izjava „istrgnuta iz konteksta“ – može da iznosi
sagovornik ali ne i novinar. Osim toga, i samo objašnjenje, u kojem reis kaže
kako i dalje misli „da Srebrenicom ne mogu vladati oni koji negiraju genocid u
Srebrenici, niti pak oni koji bi negirali zločine nad srpskim stanovništvom“ i
kako takvu sortu ljudi naziva „balijama i vlasima, primitivcima, jer drugo i
nisu“ traljav je pokušaj amatersko-propagandističkog naknadnog kreiranja
konteksta u kojem bi poruka iz Švicarske izgledala umjereno i uravnoteženo.
Po onome što se
moglo vidjeti na snimcima reisovih nastupa u Švicarskoj, od kojih su neki
ekspresno uklonjeni s Interneta, takvog konteksta u tim nastupima nije bilo.
Nema ga čak ni u sanitiziranoj verziji izvještaja o reisovom razgovoru – „u jednoj
opuštenoj atmosferi“ – sa džematlijama u Švicarskoj na službenom portalu same
Islamske zajednice: u njoj se nigdje zajedno ne spominju „negatori genocida u
Srebrenici i zločina nad srpskim stanovništvom“ ni „balije i Vlasi“.
Osim toga – u
profesiji u kojoj se živi od riječi – nisam tek slučajno napisao kako se
povodom ove neprimjerene poruke pridružujem onima koji su „iskreno razočarani“
reisovim istupom. Neki od njegovih najžešćih kritičara napravili su cijelu
političku karijeru na svakodnevnom vrijeđanju osjećanja i dostojanstva drugoga
– na poricanju masovnih zlodjela i slavljenju njihovih počinilaca, negiranju
državnosti Bosne i Hercegovine i nipodaštavanju njenih institucija, sve do
poziva na njen raspad.
Njima reisova
poruka iz Švicarske, u svom originalu – izvan naknadno ponuđenog konteksta –
savršeno ide na ruku i to su već pokazali koristeći je kao krunski dokaz o
„nemogućoj zemlji“ dubokog vjerskog i nacionalnog razdora i mržnje.
Islamska
zajednica je tom utisku o bosanskohercegovačkoj sceni podijeljenoj na tri
nepomirljiva projekta doprinijela ovih dana i svojim oglašavanjem u povodu
napada iz Republike Srpske na biskupa Franju Komaricu zbog njegovih također
neprimjerenih poređenja Blajburga i Banjaluke na način koji relativizira
ustaška zlodjela velikog dijela blajburških žrtava.
Mogao bih se
složiti s onima – uključujući i Islamsku zajednicu – koji će ustati u odbranu
biskupa Komarice protiv političke hajke i progona zbog tog njegovog verbalnog
delikta ali ona je bila daleko pozvanija, a ostala potpuno nijema, da reagira i
osudi vrijeđanje Komarice i kardinala Vinka Puljića na ulici u Sarajevu. Ona bi
morala imati više uticaja na nosioce vjerske netrpeljivosti u Sarajevu nego na
političare i ishod izbora u Republici Srpskoj.
(The Bosnia
Times, RFE)
