KOLUMNA
Hoće
li reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović jednom iz St. Gallena poručivati Hrvatima
i Srbima, poput Radovana Karadžića onomad u Skupštini: „Nemojte misliti da
nećete Bosnu i Hercegovinu odvesti u pakao, a hrvatski i srpski narod možda u
nestanak!“
Piše:
Boris Dežulović, thebosniatimes.ba
Zvao
me opet nekidan u dva iza ponoći Kožo da pita nešto. Ima on taj običaj, zovne u
gluho doba noći iz kafane da ispriča vic, ili da pita tako neku budalaštinu.
Ako
je, veli, prije rata, po popisu stanovništva iz 1991, muslimana, dakle Bošnjaka
u Bosni i Hercegovini bilo nešto više od četrdeset posto, a po podacima iz
novog popisa danas ih je pedeset posto – po čemu ispada da je udio Bošnjaka u
ukupnom stanovništvu Bosne i Hercegovine nakon rata porastao za skoro deset
posto – što točno znači kad reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović objavi kako će
Bošnjaka za deset godina biti šezdeset posto, odnosno još za deset posto više?
Je
li to reis skontao da se Bošnjaci razmnožavaju ratom, pa računa na novi ili će
mu biti dosta da ljudi od novog rata pobjegnu na vrijeme? Jer, eto, u Bosni i
Hercegovini, u kojoj nakon rata živi šest stotina hiljada ljudi manje, a sedam
posto Bošnjaka više – logika je reisova, nije moja – što je manje ljudi, više
je Bošnjaka?
Rat,
naime, nije nepoznanica u jednadžbi s postotnim računom iz popisa stanovništva
– Bosancima i Bošnjacima, uostalom, rat sigurno nije nepoznanica – rat je u toj
jednadžbi, jednostavno, rezultat.
Nije
reis Husein Kavazović glup kao ona starleta, sjetit ćete se, što je u nekom
reality-showu – kako bi točno pojmila podatak da čovjek koristi tek deset posto
mozga – glasno zapitala koliko posto mozga uopće imamo. Zna reis – ima on sto
posto mozga – da svega na svijetu, koliko god i čega god, ima točno sto posto,
pa toliko, točno sto posto, ima i stanovnika u Bosni i Hercegovini. Kad stoga u
St. Gallenu, u gostima kod Islamske zajednice Bošnjaka Švicarske i Lihtenštajna,
najavi da će Bošnjaka u Bosni i Hercegovini za deset godina biti šezdeset
posto, to znači da će Hrvata i Srba morati biti manje.
Reisova
poruka Bošnjacima – jebiga, efendija, matematika nije teologija – ujedno je
tako i poruka Hrvatima i Srbima i svim Ostalima, da će ih biti još manje: sada
vas ima oko pedeset posto, za deset godina bit će vas samo četrdeset posto!
Dugačak
je put, eto, veliki muftija Husein Kavazović prešao od 2013, kad je povodom
raspisivanja popisa stanovništva u intervjuu za Radio Bosne i Hercegovine
rezignirano izjavio kako bi „zaista volio da smo imali jedan građanski popis, i
da je on samo statistika“, ali da „političke snage u Bosni i Hercegovini žele
torove“. Tri godine kasnije eto umjerenog, razumnog novog reisa kako lično udara
koce za tarabe svoga tora, pa broji postotke i pomiče međe po livadi.
Vjerojatno
stoga nisam jedini kojega zanima odgovor na jednostavno pitanje: koliko bi
točno posto Bošnjaka u Bosni i Hercegovini zadovoljilo reisu-l-ulemu Huseina
ef. Kavazovića? Hoće li tih šezdeset posto do 2026. godine biti dovoljno? Treba
li možda dvotrećinska većina? Hoće li reis tada u Švicarskoj objaviti kako
Bošnjaka sada ima šezdeset posto i da je to dosta? Ili će možda najaviti novu
desetoljetku i cijelih sedamdeset posto Bošnjaka? Ili sedamdeset pet, pa da su
tri četvrtine? Osamdeset? Devedeset posto? Etnički i konfesionalno čistu,
bošnjačku i muslimansku Bosnu i Hercegovinu?
Hoće
li reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović jednom iz St. Gallena poručivati Hrvatima
i Srbima, poput Radovana Karadžića onomad u Skupštini: „Nemojte misliti da
nećete Bosnu i Hercegovinu odvesti u pakao, a hrvatski i srpski narod možda u
nestanak!“
Što,
teške su to riječi? Za koliko bi točno bile lakše kad bih reisovu švicarsku
poslanicu preformulirao ovako: „Nemojte misliti da nećete hrvatski i srpski
narod odvesti možda na četrdeset posto!“ Za koliko su pak te riječi,
primjerice, teže od reisovih riječi kojima je u istom govoru, u St. Gallenu,
pozvao Bošnjake u Švicarskoj da se registriraju i glasaju na predstojećim
lokalnim izborima:
„Nećemo
halaliti nikome ko bude mogao, a ne bude htio! Svako ko može dati svoj glas,
svako ko se može registrirati, svako ko može dozvoliti da vlah ne vlada u
Srebrenici. Bit ću potpuno ovdje otvoren: da vlah ne vlada u Srebrenici! Nek’
mu je haram ako to ne učini.”
Za
koliko su te reisove riječi lakše od bilo koje srpske ili hrvatske šovinističke
prijetnje balijama? Dobro, to nije teško: točno za onoliko koliko je lako
zamisliti Radovana Karadžića ili Ratka Mladića gdje prijete kako „neće
dozvoliti da balija vlada u Srebrenici“.
Da
bi, naime, izbjegao svaki mogući višak nesporazuma oko prirode svoje prijetnje,
efendija Kavazović ne kaže, štajaznam, „da Bošnjak vlada u Srebrenici“: ne, on
fetvom određuje tko ne smije vladati. Ne kaže, međutim, ni „da ubica ne vlada u
Srebrenici“, niti „da četnik ne vlada u Srebrenici“. Ne kaže reis čak ni „da
Srbin ne vlada u Srebrenici“.
On
kaže uvredljivo „vlah“, kaže to svjesno, kaže to „potpuno otvoreno“, i kaže to
dva puta, ako netko slučajno nije čuo.
A
onda reis prijeti i Bošnjacima, muslimanima, „svakome ko može dati svoj glas,
svakome ko se može registrirati“, ukratko „svakome ko bude mogao, a ne bude
htio dozvoliti da vlah ne vlada u Srebrenici“. Upozorava tako reis i poziva švicarske
Bošnjake baš kao što su srpski gospodari rata devedeset pete upozoravali i
pozivali srpske izbjeglice iz Bosne i Hercegovine – svakoga ko može nositi
oružje, svakoga ko se može boriti – pa prijeti svakom „ko bude mogao, a ne bude
htio“ kao izdajniku bošnjačkog naroda i bošnjačke države, ali i islamske vjere:
„Neka mu je haram ako to ne učini!“
Tek
toliko da ne bude nesporazuma oko onih torova, postotnog računa i jednadžbe sa
starom nepoznanicom. Nakon čega pitanje one starlete odjednom više ne zvuči
tako glupo: zaista, koliko posto mozga imamo? Imamo li ga dovoljno?
Ili
– što bi rekao doktor Arslanagić – ako je ovo umjereni reis, kakav je tek onda
bio onaj prethodni?
(The
Bosnia Times, Oslobođenje)
