TEME
Da bi uspio organizirati sastanak Sulejmana Tihića sa
američkim ambasadorom Klifordom Bondom, znam da je morao tražiti saglasnost
State Departmenta da bi se sastao sa predsjednikom stranke koja se tada
tretirala kao „poluteroristička organizacija“
FOTO: Kebo, Bond (privatni arhiv)
Postoji nekoliko verzija kako je rahmetli Sulejman Tihić,
pored nekoliko vrlo izraslih političara, pa i bliskih prijatelja samog
predsjednika rahmetli Alije Izetbegoviće,
zadobio njegovo povjerenje i podršku da postane lider SDA. Ja se držim
onoga što je predsjednik Izetbegović dao kao zvanično objašnjenje; a to je da je
Tihić bio radin i pravno vrlo obrazovan čovjek. Nisam ni razbijao puno glavu o
tome, jer mislim kako je Alija izabrao Tihića, tako je i Tihića izbrao mene za
potpredsjednika kao radinog čovjek koji je imao dugo direktorsko iskustvo u
rukovođenju kolektivom.
Tako sam na kongresu SDA, održanom 2001. godine, ipak na
prijedlog samog Alije Izetbegovića,
izabran za funkciju potpredsjednika.
Iskreno želeći se dokazati na to funkciji i opravdati dato
povjerenje puno sam radio za stranku. Ubrzo sam shvatio da se SDA nalazi u
tihoj izolaciji od strane međunarodne zajednice.
Kada sam dobio
zadatak od novog predsjednika Sulejmana Tihića da radim na uspostavi međunarodnih
kontakata usmjerenih ka učlanjenju stranke u Asocijaciju narodnih stranaka EU,
uočio sam da nemamo nikakvih kontakata sa Ambasadom SAD. Počeo sam raditi na
tome kao prvom zadatku. Trebalo mi je više od pola godine da pripremim i
organiziram prvi kontakt predsjednika Tihića sa američkim ambasadorom u BIH.
Napomenut ću da sam
kao guverner Sarajevskog kantona imao veoma dobre i konstruktivne diplomatske
odnose sa većinom najvažnijih ambasadora u BIH. Upravo korištenjem tih veza
uspio sam organizirati sastanak „uz kafu“ sa američkim ambasadorom Klifordom
Bondom. Znam da je morao tražiti saglasnost State Departmenta da bi se sastao
sa predsjednikom stranke koja se tada tretirala kao „poluteroristička organizacija“.
„Kafa“ u restoranu „Aeroplan“ je počela u dosta našpenovanoj atmosferi koja je
uobičajena za takve prve kontakte. Nakon razmjene kurtoaznih riječi, Tihić je
iznio planove SDA za realizaciju kongresnih ciljeva koji su implicirali
profilaciju Stranke kao narodne i multietničke političke organizacije, njen put
u euroatlanske integracije. Tihić je potom odgovarao na postavljena pitanja. U
jednom trenutku, kad sam primjetio da nema dovoljno uzajamnog povjerenja, rekao
sam da bi se ovo realiziralo „spremni smo razgovarati o svemu, pa i onim
najtežim temama koje su do tada bile tabu“. Na pitanje koje su to teme odgovorio
sam da u to spada sve što je potrebno učiniti
da bi se uspostavilo međusobnog povjerenje
i otklonilo podozrenje prema našoj namjeri da realiziramo političke
ciljeve Stranke.
Osjetio sam kako se atmosfera
razgovora toliko promijenila i sa današnjeg osvrta na taj razgovor mogu
ustvrditi da je to bila prekretnica za SDA na njenoj međunarodnoj afirmaciji.
Poslije „kafe“ u
„Aeroplanu“ prošetao sam sa
predsjednikom Tihićem Ferhadijom, konstatirali smo da smo učinili veoma važan iskorak
i da za to imamo ogromnu odgovornost na sebi.
To je bila prijelomnica
za uključivanje stranke u euroatlanske integracije i početak stvarnog puta ka
Evropi, EU i NATO-u. Po mojoj ocjeni, to je bio stvarni korak prelaska SDA iz
narodnog pokreta u modernu stranku.
Odlazak osnivača
Stranke i njenog prvog predsjednika Alije Izetbegovića sa funkcije njenog predsjednika,
njegova bolest i mnoštvo drugih problema, uključujući i prelazak SDA u
opoziciju, bio je pokazatelj tadašnjeg društvenog, političkog i ekonomskog ambijenta
opterećenog posljedicama rata. To su bili trenuci kada nismo bili dovoljno
svjesni svih problema koji nas očekuju.
Iz današnje
perspektive može se reći da je to bio
put stranke muslimanskog kulturnog i povijesnog
kruga, od tretmana poluterorističke organizacije do stvarnog statusa
posmatrača u Asocijaciji narodnih stranaka u EU. SDA je tek tada stasala do
nivoa nezaobilazne političke snage u BIH.
Danas se mnoge tako
stečene vrijednosti dovode u pitanje. Jer Stranka nedopustivo kreće udesno i prazni
svoj demokratski kapacitet stečen teškom mukom!
(The Bosnia Times, Autor: Mirsad Kebo)
