Predstavnici međunarodne zajednice Matthew Palmer i Angelina Eichhorst stigli su u Sarajevo. Zapravo, oni su se vratili nakon što su bili odustali od pregovora za reformu izbornog sistema. Nakon kraćeg zadržavanja u Sarajevu, preselit će se s liderima stranaka u Neum gdje slijede teški pregovori.
Zanimljivo je da je Dragan Čović, predsjednik HDZ-a, potvrdio da će razgovori trajati sve dok se ne postigne dogovor. Mediji uočavaju da je ovo vjerovatno posljednja šansa da se postigne dogovor oko izmjena Izbornog zakona. To znači, da bi pregovori mogli trajati danima i da je rezultat ponovo neizvjestan, s obzirom na to da su stavovi stranaka zakovani na potpuno suprotnim stranama.
KOMŠIĆ I NIKŠIĆ U IZOLACIJI
U Neumu je predviđeno prisustvo predstavnika svih parlamentarnih stranaka, ali je pitanje da li će se svi odazvati. Poznato je da je SDP BiH prvi pokrenuo kampanju povlačenja iz pregovora o izbornoj reformi, dok je, kako su naveli, stanje u državi opterećeno secesionističkim prijetnjama režima Milorada Dodika. Međutim ovo je neuvjerljiv i politikantski izgovor az odustajanje od pregovora. Stoga zaista čudi ponašanje Nermina Nikšića kad su ovi pregovori u pitanju. On je, kao što je poznato, prvi i jedini zvanično napustio pregovore, dok je lukavi Bakir Izetbegović svoje povlačenje iz pregovora obznanio tek kad su pregovori i zvanično propali.
Doduše, Nikšić je, kako su izvijestili mediji, u izolaciji zbog koronavirusa. Tako da će imati i formalan izgovor da ne otputuje u Neum. Zanimljivo je da se i Željko Komšić već po peti-šesti put nalazi u izolaciji, tako da ni on neće prisustvovati pregovorima. Tako da bi od opozicionih lidera u Neum mogli otputovati samo Dino Konaković i Fahrudin Radončić, jer je čak i Edin Forto dao neke uvjete pod kojima bi bio voljan učestvovati u pregovorima. Ovakav indolentan i ignorantski odnos opozicionih lidera je u najmanju ruku neozbiljan i infantilan, a politički veoma štetan. Prvo, nije korektno imati takav odnos prema političkim saveznicima kakvog Bosanci imaju u Amerikancima. Jeste Matthew Palmer sa svojom biografijom malo „šaren“ tip, ali on je, za Boga miloga, specijalni izaslanik Ministarstva vanjskih poslova SAD-a i kao takav ne smije personalizirati politiku svoju svoje zemlje da bi zloupotrijebio povjereni mu zadatak. U tom pogledu bi opozicioni lideri mogli dosta naučiti od Milorada Dodika kako se on odnosi sa svojim političkim saveznicima, kao i političkim protivnicima odnosno neprijateljima.
Ovdje čak izostanak Komšića i nije toliko važan, koliko je upada u oči Nikšićevo izbjegavanje učešća u pregovorima. Jer Komšić je imao vrlo misterioznu posjetu Vatikanu gdje se susreo sa Papom Franjom. Niko ne zna šta je bila tema njihovog razgovora. Navodno je Papa rekao da je Željko dobar čovjek. Čak i to su neki mediji demantirali tvrdeći da se ne radi o Papinim riječima već je tu rečenicu lansirala njegova služba za odnose sa javnošću. Mnogi hrvatski mediji su tvrdili da je Papa sugerirao Komšiću da se ukloni iz politike i odustatne od svog prkosa prema Čoviću. No, to su sve nagađanja i špekulacije koje, na žalost, Komšić nije opovrgao.
U PROCIJEPU
A za Bosnu i Hercegovinu je veoma važan stav Vatikana, jer ne treba smetnuti sa uma da je Katolička crkva odigrala pozitivnu ulogu u vrijeme referenduma za nezavisnost BiH, te u zaustavljanju sukoba HVO-a i Armije BiH. Ako je papa Ivan Pavao II. mogao suzbiti arogantnog i krvožednog Franju Tuđmana da povuče hrvatsku vojsku iz BiH, sigurno to mnogo lakše papa Franjo može narediti Andreju Plenkoviću i Zoranu Milanoviću da se prestanu miješati na nedoličan način u unutrašnje stvari države BiH.
Doda li se svemu ovome promjena njemačke politike prema BiH, što je pokazala samim činom slanja Cristiana Schmidta u Sarajevo, više je nego očigledno da ram za rješenje hrvatsko-bošnjačkih odnosa ima solidnu osnovu.
Naravno da su toga svjesni Milorad Dodik i Dragan Čovića po više osnova i stoga imaju zlurade komentare kad je odnos međunarodne zajednice prema Sarajevu u pitanju. A zapravo oni imaju sasvim dobru procjenu da je njihova jedina šansa u politici Bakira Izetbegovića. Toga nije svjesna opozicija, a posebno Nikšić koji je neformalno lider te i takve opozicije. On mora znati da svi problemi bošnjačke politike počinju i završavaju sa Bakirom Izetbegovićem i nametnuti se kao novi lider koji je spreman pružiti ruku saveznicima i s njima rješavati probleme. Tako bi Nikšić, na primjer, trebao usaglasiti svoje pregovaračke pozicije sa Radončićem, samo zato što je iskusniji pregovarač od Konakovića i Forte, i pokušati stvarno riješiti krizu koja bi mogla dovesti u pitanje i izbore.
Izetbegović je u procijepu iz kojeg se ne može kutarisati. Zato je rekao da bi prihvatio sve što opozicija prihvata kad su u pitanju pregovori o izbornoj reformi. A šta će drugo kad mu je „ruka uvrnuta“ da pod prijetnjom sankcijama mora biti kooperativan i potpisivati sve što se bude tražilo od njega. Ako bi se to desilo, ne daj Bože, on ne bi bio jedini krivac. Krivicu bi snosio i Nikšić. A Komšić bi se opet izvukao neokrznut!
(TBT, Tim za analitiku)
