Piše: Abdelhafez Elsawi, thebosniateimse.ba
Kriza koju je turska lira doživjela u periodu od 2016. do prve polovine 2021. općenito, a posebno u drugoj polovini 2021. godine, bacila je negativnu sjenu na sposobnosti turske ekonomije i stvorila stanje konfuzije u njenim ukupnim pokazateljima, što je sasvim prirodno pogodilo štednju u toj državi u velikoj mjeri.
Deprecijacija lire znači da vrijednosti bogatstva štediša opada. Jedna od najvažnijih funkcija novca je da je on skladište vrijednosti i mjera bogatstva, a ako se ta funkcija poljulja ili naruši ta ravnoteža, ljudi žure u potragu za sigurnim utočištem za svoju ušteđevinu. Budući da su devize prva alternativa domaćoj valuti, neki su se okrenuli tom rješenju, dok su ga se drugi plašili zbog spekulativnih razmatranja i nestabilnosti njihove vrijednost posmatrano srednjoročno i dugoročno.
Međutim, najbolja alternativa za veliki broj štediša u Turskoj i drugim zemljama svijeta je zlato. Turci su se stoga dugo okretali zlatu kako bi osigurali svoju štednju, posebno 2020. i 2021. godine. Pojedini trgovci zlatom procijenili su da je obim prodaje tokom 2020. bio deset puta veći nego ranije.
Tursko bogatstvo u zlatu
Podaci dostupni na web stranici Ministarstva energetike i prirodnih resursa Republike Turske pokazuju da je eksploatacija zlata počela 2001. godine, te da su domaći i strani investitori upumpali oko 2,5 milijardi dolara, dok rudarenje zlata pruža 6.200 direktnih prilika za zapošljavanje i oko 25.000 indirektnih prilika za posao.
Međutim, Fatih Donmez, ministar energetike i prirodnih resursa Turske, izjavio je početkom 2021. godine da je njegova zemlja uložila oko šest milijardi dolara u istraživanje i iskopavanje zlata, te da taj sektor obuhvata 13.200 radnika. Dodao je da Turska ima 18 rudnika zlata te kako postoje i drugi projekti na putu otvaranja novih rudnika.
Podaci Ministarstva energetike i prirodnih resursa govore i da je godišnja proizvodnja zlata u Turskoj u 2019. godini iznosila oko 38 tona te da država ima rezerve zlata koje čine 0,5 posto ukupnih svjetskih rezervi, a posjeduje i 2,0 posto zlatnih resursa. Nedavno je ministar energetike izjavio da je Turska do kraja 2020. godine proizvela 40 tona zlata, da njegova zemlja ima za cilj povećati proizvodnju zlata na 100 tona, a da je turski uvoz zlata u 2020. godini iznosio 25,2 milijarde dolara.
Turska je jedan od najznačajnijih uvoznika zlata u svijetu, jer je njen prosječan godišnji uvoz dugo vremena iznosio i do 156 tona. Međutim, u 2018. godini turski uvoz zlata doživio je veliki bum, jer je uvoz te godine dostigao 324 tone. Turski izvoz zlatnog nakita kreće se između pet i sedam milijardi dolara, prema tome, jasno nam je da trgovinski bilans za zlato stvara deficit Turskoj.
Postoji važno zapažanje, kroz koje je moguće ekstrapolirati budućnost turskog bogatstva iz zlata, a to je da se Turska oslanjala na strane kompanije u istraživanju plina i nafte koje su došle do rezultata da ne postoje naftni i plinski resursi. Međutim, godinama kasnije, kada je stvar predata u ruke lokalnim kompanijama i vladinim stručnjacima, otkrivena su nalazišta plina u Crnom moru, kao i nalazišta nafte u istočnim regijama zemlje.
Isto se može očekivati s fokusiranjem Turske na domaće kompanije, te univerzitetske eksperte i istraživačke centre u pogledu otkrivanja zlata i drugih minerala, što vodi postizanju cilja Ministarstva energetike i prirodnih resursa, a to je proizvodnja 100 tona zlata godišnje.
Nagomilane rezerve
Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan je više puta pozivao svoje građane (i obične građane i poslovne ljude) da svoju štednju čuvaju u domaćoj valuti, a da novac koji se čuva u kućama u vidu ušteđevine u zlatu stave na raspolaganje ekonomiji. Turski predsjednik je procijenio da ušteđeno zlato koje se drži “ispod dušeka” iznosi oko pet hiljada tona, što je ekvivalentno 280 milijardi dolara.
Važnost poziva predsjednika Erdogana i njegovog upozorenja na ovo pitanje leži u tome da su spomenuta sredstva u velikoj mjeri gotovo zamrznuta, a da ekonomske aktivnosti od njih nemaju koristi. U slučajevima kada su osobe primorane da to učine, dolazi do pojedinih transakcija i prodaje nakita ili drugih stvari.
Međutim, veliki dio građana nastavlja čuvati svoje zlato. Kada bi se polovina ovog iznosa pretvorila u lokalnu valutu, što iznosi otprilike 140 milijardi dolara, to bi već imalo pozitivan utjecaj na tursku ekonomiju koja može iskoristiti ova sredstava za investicije ako se pretvore u domaću valutu.
Poznato je da je štednja u bankarskom sistemu glavni oslonac finansiranja javnih i privatnih investicija. Svjetska banka putem svoje baze podataka procjenjuje stopu štednje u Turskoj u ostvarenom bruto domaćem proizvodu na oko 27 posto, što je manje od neophodnog za finansiranje turskih investicija i postizanje visokih stopa rasta.
Ako Turska želi postići godišnju stopu od oko sedam posto, trebalo bi da dostigne stopu investicija od oko 35 posto BDP-a. U slučaju da stopa štednje Turaka ostane na 27 posto u postotku BDP-a, to znači da će oslanjanje na kredite biti alternativa za pokrivanje ovog jaza, inače Turska neće dostići zacrtane stope rasta.
Vrijedi napomenuti da je stopa štednje, izražena kao postotak BDP-a, u Turskoj niža od onoga što je postignuto u drugim zemljama, kao što su Indija sa 31 posto, Južna Koreja sa 36 posto ili Kina sa 45 posto, prema podacima za 2020. godinu.
Recept za uspjeh Erdoganovih poziva
Nakon neuspjelog pokušaja državnog udara pojedinih vojnih lica u Turskoj 2016. godine, predsjednik Erdogan je apelirao na građane da svoju ušteđevinu prebace iz stranih u domaću valutu. Također je i lično počeo prebacivati novac na bankovnim računima iz strane u domaću valutu. Na Erdoganov poziv se odazvao nemali broj građana koji su prebacili oko 10 milijardi dolara u domaću valutu.
Isti poziv je ponovljen nedavno, i to više puta, nakon krize koju je doživjela turska lira, posebno u drugoj polovini 2021. godine. No da bi Erdoganov poziv uspio, a građani na njega odgovorili, mora biti ispunjeno nekoliko uslova, među kojima su i:
Da Vlada uspije u efikasnijem aktiviranju svog posljednjeg mehanizma za garantiranje depozita štediša u bankama i da ova praksa zadobije povjerenje velikog dijela građana da mogu dobiti isplativ ili barem odgovarajući prihod koji pokriva stopu inflacije i daje im osjećaj da se ostvaruje pozitivan finansijski rezultat prebacivanjem njihove ušteđevine u zlatu u domaću valutu.
Da država otvori vrata za investicije, na osnovu učešća, a ne kamatne stope, što može uspjeti privući građane koji drže ušteđevinu u zlatu i navesti ih da uđu u iste umjesto gomilanja zlata. Bilo bi poželjno da te investicije budu dugoročne, bilo za građane koji trenutno štede u zlatu ili potencijalne štediše, kako bi ih se privuklo prije nego što odu kupiti zlato i nastave ga čuvati kod kuće ili u trezorima banaka.
Bilo bi bolje da su vlasti uradile to nakon krize, da društvo osjeti da je dio ekonomskog i društvenog sistema, a ne samo privremeno rješenje na koje su ih natjerale krizne situacije. Da bi se ovaj cilj upotpunio predsjednik Erdogan, visoki zvaničnici, članovi Partije pravde i razvoja (AKP) i poslovni ljudi trebaju izraditi kampanju u tu svrhu, te biti među prvima koji će prebaciti svoj imetak u zlatu u lokalnu valutu.
Na kraju, mnoge stvari u Turskoj i drugim zemljama odredit će se tokom 2022. godine na osnovu prognoza za funkcioniranje globalne ekonomije u ovoj godini, posebno u njenoj prvoj polovini. Hoće li doći do smanjenja cijena nafte nakon oštre zime u Evropi, a time i jenjavanja inflatornog talasa? Hoće li doći do pada kamatne stope? Hoće li globalni rast povratiti svoje pozitivne stope rasta? Hoće li novi sojevi korona virusa biti stavljeni pod kontrolu? Sva ova pitanja će imati utjecaja na uspjeh Erdoganovog poziva da se ušteđevina u zlatu prebaci u lokalnu valutu, ili obrnuto.
(TBT, AL JAZEERA)