Bliski istok je danas mjesto koje naprosto ključa, u kojem vlada potpuni haos i zastrašujuća destrukcija. Štaviše, u toj regiji su u ratu svi sa svima, tako da ni znalcima nije uvijek lahko upratiti brojne zaraćene frakcije, njihove ciljeve i međuodnose.
Upravo to i jeste odlika haosa: neuhvatljivost kretanja, sučeljavanja, ciljeva, ideologija i sl. Istovremeno, dok muslimanski svijet nasmrt izjeda samog sebe, kataklizmički, u svijetu jača islamofobija koja islam predstavlja kao glavnu, smrtnu prijetnju modernom svijetu, odnosno civilizaciji, ali upravo je taj muslimanski svijet – prvenstveno na Bliskom istoku – uveden djelovanjem sila Zapada u stanje u kojem je on najveća prijetnja samom sebi. Povremene terorističke akcije islamskih militanata ili islamista koje uvijek treba osuđivati kao stravične zločine samo su isfabricirani argument za usavršavanje islamofobije i efektan doprinos muslimanskoj autodestrukciji.
Razaranje čitavih država i društava u muslimanskom svijetu na Zapadu se ne smatra nikakvim oblikom terorizma već legitimnim akcijama islamofobnih režima.
U tome haosu ipak vlada logika, izvrsna strategija, konzistentna ideologija, ali se često ne vide u prvi mah. Suština stvari je u sljedećem i ona – ako se valjano uviđa – objašnjava taj prividni haos i upućuje na razvoj budućih događaja.
Bliski istok je mjesto na kojem će se desiti Armagedon – kao kraj našeg svijeta i historijskog vremena. Armagedon je uslov za obećani silazak Mesije. U ovo proročanstvo svetih spisa vjeruju jevreji i evangelisti, a ovih drugih u SAD-u ima 40 miliona. Izuzetno su politički angažirani, veoma su moćni a tu veliku moć imaju zahvaljujući i tome što, između ostalog, u SAD-u drže čitav sistem vrlo uticajnih medija pa se nazivaju i teleevangelistima. Ovi milioni ostrašćenih ljudi smatraju svojom vjerskom dužnošću – a to je najviši stepen imperativa – da dovedu do nuklearnog Armagedona na Bliskom istoku kojeg su nagovijestili sveti spisi a koji će se, po njihovom vjerovanju, dogoditi u našem vremenu u obliku nuklearne kataklizme.
Presudna etapa na putu ka tome zastrašujućem cilju jeste osnivanje države Izrael – povratak Jevreja u jednu državu i očišćenje regije od Arapa općenito a ne samo od Palestinaca. To se događa upravo sada, u našem vremenu. Milioni tih moćnika bez premca kreiraju našu stvarnost prema biblijskim proročanstvima i usmjeravaju naš svijet prema kataklizmi obećanoj u svetim tekstovima. Za njih je to neodgodiv Božiji imperativ. U tom kontekstu se javlja islamofobija kojom se prikriva judeo-evangelistička zavjera protiv svekolikog našeg svijeta. Na Bliskom istoku je ostao još Iran kao “privremena” prijetnja planu Jahve za Bliski istok a potom i za ljudski rod. Također u tom kontekstu je konstruisan i ISIL koji se pokazao ubojitim oružjem judeo-evangelističke strategije za ostvarenje proročanstva. ISIL radi za njihove ciljeve neposredno na terenu predstojećeg Armagedona i kao vrlo uvjerljiv argument za islamofobiju.
Dotle Izrael ne prihvata nijednu rezoluciju UN-a: on zaista smatra da je odgovoran samo Jahvi a u tome ga podržava američki Kongres koji je pod presudnim uticajem fundamentalističkih evangelista. Tako su kršćanski i jevrejski cionizam stupili u pakleni politički pakt koji posjeduje sve oblike izuzetnih moći za ostvarenje puta ka Armagedonu na Bliskom istoku.
Pod presudno važnim uticajem evangelista, odnosno jevrejsko-evangelističkih cionista jeste Republikanska stranka SAD, te veći broj predsjednika iz njenih redova: Johnson, Bush Sen. i Bush Jr., Regan, Trump itd.
Kada se Regan npr., kandidirao za američkog predsjednika 1980. godine često je ulazio u diskusije o Armagedonu. Zabilježena je njegova izjava u nastupu pred jevrejskim liderima Amerike: “Izrael personificira jedinu stabilnu demokratiju u koju se, bez dvojbe, moramo pouzdati kao u mjesto skorog zbivanja bitke Armagedon”. Oktobra 1983. godine Regan se obraća Thomasu Dajnu iz Komiteta za američko-izraelske odnose: “Kao što vam je poznato, ja se čvrsto oslanjam na vaše proroke iz Starog zavjeta i u proročanstva koja predskazuju Armagedon.” I tako dalje…
Postoji niz sličnih izjava i dokumenata. Stoga je bilo prirodno da 06. 02. 1985. godine Benjamin Natanjahu, tada izraelski ambasador u UN, kaže: „U nama Židovima tinjala je stara čežnja za povratkom u zemlju Israilovu. Taj san, dug dvije hiljade godina, eksplodirao je u nama posredstvom kršćanskih ciona.“
Jerry Falwell, 06. 02. 1983. godine, za teksaške novine Corio Times Telegram izjavljuje: „Radovalo bi me kada bi Izrael kolonizirao dijelove Iraka, Sirije, Turske, Saudijske Arabije, Egipta i Sudana, cijeli Libanon, Jordan i Kuvajt. Što se pak tiče suvereniteta nad Palestinom, pa ona i tako u cjelini pripada Židovima. Bog je zacijelo blagoslovio Ameriku jer smo sarađivali s Bogom na planu zaštite Izraela, zemlje Njemu drage.“ Falwell je izuzetno utjecajan kod evangelista koji imaju ogromnu moć u američkim političkim krugovima.
Allan Kellum, urednik lista Midle East Observer naglašava: „Evangelistički fundamentalistički lideri danas imaju ogromnu političku moć, a kršćanska neodesnica je zvijezda u usponu sjaja unutar stranke Republikanaca. Otuda Izrael danas ubire ogromne koristi unutar Bijele kuće posredstvom uspostavljenog saveza s njom.“
Sakralizacija politike kakvu vode utjecajne judeo-evangelističke organizacije predstavlja temu za čitave studije. O tome i postoji relativno obimna literatura, ali je indikativno da se ona ne promovira i da za nju zna relativno malo ljudi iako judeo-evangelistički cionistčki savez nepokolebljivo i s ogromnom moći vodi naš svijet u kataklizmu koja će se, po njihovom uvjerenju i nastojanju, zbiti na Bliskom istoku.
Gledano iz te perspektive i znajući za te snage, haos na Bliskom istoku nije ni haotičan ni besmislen.
(TBT, PISjournal)
