ESEJ
U danima dok
nastaje ovaj tekst gotovo isti „gospodari svijeta“ trguju nekolicinom žarišnih
tačaka na Planeti gdje se sukobljavaju njihovi interesi. Jedna od tih tačaka je
i moja nedužna zemlja, žrtva nacizma i komunizma
Piše: Džemaludin
Latić, thebosniatimes.ba
Malo kome je
poznato da se grob američkoga generala Pattona, pod čijom komandom je Treća
američka armija zadala ključni udarac Hitlerovom Wermachtu sa zapadne strane,
nalazi u neposrednoj blizini Luxembourga. Slavni general, nakon što je 1945.
god. „doživio saobraćajnu nesreću“ u blizini Heidelberga, želio je da ga
sahrane u memorijalnom centru u blizini ove prijestolnice, gdje počiva više od
pet hiljada njegovih vojnika.
Muzej i biste generala koji je pobijedio
Hitlera
Luxembourg je
pun spomen-obilježja generala Pattona.
Na putu od Wiltza do Luxembourga ugledat ćete nekoliko njegovih bisti, karata
na kojima su označene vojne operacije koje su se u ovoj zemlji vodile u
završnici jedne od najvećih kalvarija tokom ljudske povijesti, demarkacione
linije i punktovi koji su za jednu noć znali po tri puta prelaziti iz američkih
u njemačke ruke, itd., a u Ettelbrucku
je podignut muzej njemu u čast. Luksemburžani su preživjeli zahvaljujući nekim
ranije iskopanim tranšejima, budući da su Hitlerovi tenkovi doslovno preorali
ovu malu zemlju. Sjećanja na te godine do danas nisu izblijedjela kod starijih
generacija, dok mlađe ne zanima ništa osim novca, droge, seksa i alkohola…Na
centralnom trgu Bastognea, jedne od strateški najvažnijih tačaka Pattonovih
operacija, koja se nalazi u Belgiji, stoji tenk iz Drugog svjetskog rata- poput
neke velike igračke.
Ulazim tiho u
Memorijalni centar u kome su sahranjeni general George S. Patton, Jr. (Džordž S. Petn, Mlađi) i njegovi
vojnici. Taj centar se nalazi u sred guste šume. Odmah iza kapije nalazi se
ogromni zid na kome su iscrtane karte ratnih operacija s neophodnim objašnjenjima
o povijesnoj pobjedi Treće američke armije i ulozi generala Pattona. Na jednom
bloku –imena svih sahranjenih vojnika. U sredini – kapelica, u njoj užežena
žuta svjetla, poput crkvenih svijeća. Šemsudin i ja smo imali samo dvadesetak
minuta za razgledanje. Pred nama puklo ogromno vojničko groblje smješteno u
zelenoj uzbrdici. Osim križeva, u njemu se nalazi poneki grob sa jevrejskom
zvijezdom. –A gdje je grob generala Pattona?- zbunjeno upitah američkog vodiča.
– U sredini, između dvije zastave, zar ne vidite? – odgovorio mi je.
Kako je general Patton želio završiti
Drugi svjetski rat
Prišao sam
Generalovom grobu i na svoj način odao počast najprije njemu, a onda i njegovim
vojnicima. Uskoro je počela da se intonira američka himna, zastave su se spuštale…
Poslije njih je zvonilo tugaljivo zvono na kapelici, a sa orgulja je po ko zna
koji, hiljaditi put odsvirana neka pobožna melodija. Puhao je vjetar, šumorili
su bujni kestenovi: gotovo da čovjek poželi umrijeti. „Sad razumijem američki
patriotizam, a još više – zašto u našim naraštajima ubijaju taj plemeniti
osjećaj…“ -Recite mi, molim Vas, zašto je general Patton želio da se baš
ovdje sahrani – nastavio sam da pitam vodiča.-Želio je da bude sa svojim
vojnicima…- Jesu li ovdje sahranjeni svi izginuli vojnici? – Ne, samo oko
četrdeset posto njih, ostali su sahranjeni u Americi. – A je li, osim kršćana i
jevreja, u Pattonovoj armiji bilo muslimana? – Moguće! Vi ste muslimani? – Da,
mi smo muslimani, a ja sam, osim što sam antifašist, i antikomunist. Bio sam u
njihovom zatvoru. Došao sam da odam poštu generalu Pattonu. – A, sad Vas
razumijem…- E pa onda mi recite zašto je general Patton baš ovdje sahranjen?
– Čovjek se nasmijao i nastavio: -Da, u pravu ste, nije se slagao sa tadašnjom
američkom politikom, bio je veoma ljut na njih, žalio je svoje vojnike, nije
želio da se vrati u Ameriku…- Želio je nastaviti rat protiv Rusa i njihovih
saveznika? – Tako nekako…Ali, o tome se i danas rijetko govori…- zaključio
je svoju priču vodič i krenuo da zaključa kapiju.
Da su ga slušali, bili bi spašeni milioni
života
General Patton će
ući u historiju ratovanja po svojoj surovosti, po devizi da ratove nikad nije
dobila defanzivna taktika, po nevjerovatnom, gotovo životinjskom instinktu da
se preživi, bori i pobijedi. Njegova surovost i ofanzivna taktika zapravo su
prikrivale njegov humanizam, jer da je bio dovoljno shvaćen i da nije bio
spriječen u svojim namjerama, bilo bi spašeno hiljade, možda i milioni ljudskih
života. Vojne zamisli i operacije koje je vodio, njegov veliki manevar duž
rijeke Loare „brzinom za kakvu nema primjera u modernom pokretnom ratu“,
njegovi pogledi na vojnika, oficira, rat i mir…studiraju se na vojnim
akademijama širom svijeta. Ovdje je riječ o onoj manje poznatoj strani i ulozi
generala Pattona, za koju su znali svi evropski demokrati dok su živjeli u
komunističkoj „imperiji zla.“ U jugoslavenskim antikomunističkim kružocima
general Patton je slavljen po svome odlučnom stavu da ne ode na večeru sa
sovjetskim generalima nakon što su se saveznici susreli sa Crvenom armijom
negdje u Austriji. – Mi smo čovječanstvo spasili od jednog zla – nacizma –
uzvikivao je general Patton te večeri – ali nismo ni pokušali da ga spasimo od
drugog, ništa manjeg zla -komunizma! Za šta smo se, dođavola, borili?! Gdje će
završiti civilizacija Zapada?!
Sukob sa Crvenom armijom
Potvrdu
spomenutih stavova generala Pattona samo djelomično možete naći u njegovim
memoarima u nas objavljenim pod naslovom „Rat kakvog sam ja video“
(Vojno-izdavački zavod, Beograd, 1953.). Na samom kraju –nema sumnje, skraćene
i na vojni način „recenzirane“ knjige! – nalazi se kratka Generalova
ispovijest: “Jedna stvar, koju nisam mogao da kažem tada, i još ne mogu da je
kažem, jeste da je moj glavni cilj pri uspostavljanju reda u Nemačkoj bio da
sprečim Nemačku da postane komunistička. Ja se bojim da će naša luda i do
krajnje mere glupa politika u pogledu Nemačke sigurno dovesti do toga da Nemci
priđu Rusima i da tako izgrade jednu komunističku državu u celoj Zapadnoj Evropi.
Prilično mi je žao kad pomislim da je prošla moja poslednja mogućnost da
zarađujem svoju platu. Ja sam bar činio sve što sam mogao kad god mi je bog
pružio priliku da delam.“ (U podnožnoj napomeni redaktor ovog izdanja je dodao:
„Pisac se naročito bojao da Nemačka ne postane „sovjetska.“) Isto tako se u
poglavlju „Prelaz Dunava i ulazak u Čehoslovačku i Austriju od 22 aprila do 9
maja 1945 godine“ tek nazire odblijesak Pattonovog sukoba sa generalima Crvene
armije. Dok sva historijska literatura navodi kako je sam Staljin naredio da se
general Patton zaustavi i ne uđe u
Čehoslovačku, u ovom izdanju Pattonovih memoara tek ovlaš se spominje taj povijesni incident: “ 6 maja bilo je
definitivno određeno da ne treba da prelazimo iza linije zaustavljanja, koja je
vodila kroz Plzen… Ja sam bio vrlo mnogo ozlojeđen, jer sam smatrao, i još
smatram, da je trebalo da idem do reke Moldave, a ako se to Rusima nije
dopadalo, onda neka idu dođavola…Bili smo takođe obavešteni da je sto hiljada
Belorusa pokušavalo da nam se preda. Ovi su ljudi sigurno bili u rđavom
položaju i sa sobom su imali izvestan broj žena i dece….“
Zašto i kako su ubili slavnoga generala
Danas je zvanična
verzija Pattonove smrti priča za malu djecu. U posljednjih dvadesetak godina
objavljeno je više naslova u kojima se obrazlaže zašto i kako je ubijen general
Patton, a nama se najuvjerljivijom čini senzacionalno izdanje „Los Crimenes De
Los ‘Buenos'“ Joquima Bochaca iz 2001.god. u kojoj se navode riječi Pattonovog
ubice, izvjesnog Douglasa Bazata, agenta OSS-a (Office od Strategic Services),
inače Jevreja libanskog porijekla: “General William Donovan, direktor OSS-a,
lično mi je povjerio taj zadatak. Ja sam namjestio tu saobraćajnu nesreću, i
pošto on nije umro u toj nesreći, stavljen je u izolaciju u bolnici, gdje je
ubijen injekcijom…Bilo je više različitih političkih razloga zbog kojih su
najviše rangirane ličnosti mrzile Pattona…“
Glavni politički
razlog zbog koga je general Patton platio glavom –prema spomenutom autoru- bio je njegovo odbijanje dogovora novih
„gospodara svijeta“ sa Jalte prema kome su Sovjeti morali prvi ući u njemačku
prijestolnicu. Patton se tome protivio i svojim munjevitim probojima želio je
spriječiti „vandalski ulazak Crvene armije u Berlin“ (Bochaca), čime je izazvao
bijes generala Eisenhowera (Ajzenhauera), vrhovnoga komandanta savezničkih
snaga u Evropi, čije je katastrofalne gubitke američka administracija uporno
prikrivala nagrađujući ga za njegovu podobnost. Slijedeći razlog atentata na
Pattona bilo je njegovo nastojanje da blokira stvaranje izraelske države i
njegov prijezir koga je pokazivao prema cionističkom pokretu – jednako kao i
prema komunizmu, protiv koga je želio nastaviti rat
U danima dok
nastaje ovaj tekst gotovo isti „gospodari svijeta“ trguju nekolicinom žarišnih
tačaka na Planeti gdje se sukobljavaju njihovi interesi. Jedna od tih tačaka je
i moja nedužna zemlja, žrtva nacizma i komunizma. Najdestruktivnije ideologije
protiv kojih se borio – ili je želio da se bori – general Patton i danas žive
na evropskom kontinentu– aranžirane u novim pakovanjima, a koncept Evropske
Unije nije ništa drugo do, manje-više, humana vizija ovoga generala koga su se
bojali i živa i mrtva.
(The Bosnia
Times)