KOLUMNA
Ljubaznost ili učtivost spadaju u vrline
vjernika, a sastoje se, između ostalog, u: poniznosti prema drugima, blagosti u
govoru i riječima, izbjegavanju surovosti itd.
Piše:Almir Fatić, thebosniatimes.ba
Klasični islamski učenjaci su dužnosti
čovjeka podijelili u tri kategorije: a) dužnosti prema uzvišenom Bogu; b)
dužnosti prema samome sebi; i c) dužnosti prema drugim ljudima. Danas bismo ovu
poznatu trostruku podjelu dužnosti proširili i na: d) dužnosti prema prirodi.
Ovdje nije riječ o odvojenim dužnostima ili obavezama, već o jednom
jedinstvenom obrascu odnôsa na različitim nivoima koji se međusobno
nadopunjavaju, prožimaju i isprepliću.
U središtu ovih obaveza nalazi se pojam
odgovornosti i pojam svjesnosti. Naime, u prvom redu, čovjek mora biti svjestan
i odgovoran spram svojih obaveza prema Onome ko ga je stvorio – uzvišenom
Allahu (ita‘at i ibadet). Potom, ljudi imaju odgovornost prema samima sebi:
prema svome tijelu (čuvanje zdravlja) i svome razumu ili duši, tj. da traže
znanje i spoznaju Istinu na ovome prolaznom svijetu, te da sačuvaju svoju dušu
(ahlak).
Potom slijedi odgovornost prema drugim
ljudima ili društvu i, na koncu, imamo odgovornost prema prirodi koja uključuje
naš odnos prema životinjama i biljkama. Dakle, potrebno je biti svjestan
hijerarhije odgovornosti koja se od nas svakodnevno traži.
Odnos prema Allahu, dž.š., i prema drugim ljudima
Međusobna povezanost navedenih dužnosti ili
odgovornosti izvire iz naravi same vjere (iman) kao takve. Iskreni odnos prema
uzvišenom Allahu, dž.š., sâm po sebi sadrži i iskren odnos prema drugim
ljudima, kao i ostalim stvorenjima na ovome svijetu. Raskorak između ova dva
odnosa govori o određenoj manjkavosti ili nedostatku njegovog aktera. Veliki je
broj kur’anskih primjera koji nam o tome govore na sasvim jasan i nedvosmislen
način. Na primjer, u suri En-Nahl (128) Uzvišeni kaže: “Zaista je Allah s
Bogobojaznima i s onima koji su dobročinitelji.” Znači, Božija pomoć i podrška
osigurane su onima koji imaju takva(luk)/Bogobojaznost (odnos prema uzvišenom
Allahu) i koji su dobročinitelji (odnos prema ljudima); ili: “Zapovijeda
Gospodar tvoj da robujete samo Njemu i da roditeljima činite dobročinstvo”
(El-Isra’, 23). U brojnim hadisima Allahovoga Poslanika, a.s., snažno je
naglašena ta organska povezanost odnosa prema Allahu, dž.š., i odnosa prema
drugima (supruzi, djeci, komšijama, rodbini, prijateljima, svim ljudima). Evo
nekoliko primjera:
Abdullah b. Selam veli da su prve riječi
koje je čuo od Allahovoga Poslanika, a.s., prilikom njegovog dolaska u Medinu,
bile: “Ljudi! Dijelite hranu, širite selam, održavajte rodbinske veze i
klanjajte noću dok ljudi spavaju – ući ćete u džennet spašeni” (Tirmizi, 2485).
Od Abdurrahmana b. Ebi Kurada, r.a.,
prenosi se da je jednom prilikom Vjerovjesnik, a.s., uzimao abdest, a onda i
ashabi počeše da se umivaju vodom kako bi i oni uzeli abdest. Upita ih
Vjerovjesnik, a.s.: “Šta vas je nagnalo da to činite?” Oni odgovoriše: Ljubav
prema Allahu i Njegovom Poslaniku. Na te riječi Vjerovjesnik, a.s., reče: “Ko
se veseli što voli Allaha i Njegovoga Poslanika ili ko želi da ga vole Allah i
Njegov Poslanik, neka govori samo istinu kada govori, neka ispunjava emanet
kada mu se povjeri i neka se lijepo ophodi prema komšijama!” (Miškatu’l-mesabih,
4990)
U oba ova hadisa spomenut je odnos prema
Allahu, dž.š., u vidu noćnog ibadeta i iskazivanja ljubavi prema Njemu, zajedno
s odnosom prema drugim ljudima putem dijeljenja hrane, nazivanja selama, održavanja
rodbinskih veza i lijepog ophođenja prema komšijama.
Ljubaznost – put do međusobne ljubavi
Važan udio odnosa prema drugim ljudima, bez
ikakve sumnje, pripada onome što podrazumijevamo pod ljubaznošću, učtivošću ili
uljudnošću (ar. el-mudārāh). Ljubaznost ili učtivost spadaju u vrline vjernika,
a sastoje se, između ostalog, u: poniznosti prema drugima, blagosti u govoru i
riječima, izbjegavanju surovosti itd. Na ovaj način može se veoma efikasno
djelovati na ljudsko srce i njegova stanja, odnosno ono može doživjeti potpunu
transformaciju. U Kur’anu se kaže: “Nisu isto dobro i zlo! Uzvrati onim
najljepšim, pa će ti dušmanin tvoj odjednom postati prijatelj prisni. To mogu
postići samo strpljivi, to mogu postići samo vrlo sretni” (Fussilet, 34–35). Da
bi naša ljubaznost donijela rezultat, potrebno je, kao što vidimo, imati dosta
sabura i dosta sreće “u razumu i dobroti, a veli se i veliku sreću u Džennetu”
(Ibn Džuzejj, Teshil, 4/14). Ljubaznost, dakle, jeste put do ljudskoga srca i
uzrok koji potiče ljubav između ljudi.
Ljubaznost u objašnjavanju vjere
Posebnu važnost, pak, ima ljubaznost u
pozivanju u vjeru i objašnjavanju vjerskih propisa i moralnih načela. Kao i u
svemu drugome, i ovdje nam je uzor Allahov Poslanik, a.s., i njegova praksa.
Opisujući ovo svojstvo Poslanika, a.s., Uzvišeni kaže: “S milošću Allahovom, ti
si blag prema njima, a da si bio grub i tvrda srca, razbježali bi se” (Ali
’Imran, 159). Blagost je bila izvanredna osobina Allahovoga Poslanika, a.s.,
prema svim stvorenjima. I pored toga što je podnosio uznemiravanja i vrijeđanja
nevjernika, on im je zborio lijepim i blagim riječima, a na pogreške svojih
sunarodnjaka, ashaba, blago je reagirao i praštao im, savjetujući ih na
najljepši način. Da, tako je postupao Allahov Poslanik, a.s., naš vođa i
učitelj, provodeći u praksu Allahovu zapovijed: “Pozivaj na put Gospodara svoga
mudro i lijepim savjetom, i raspravljaj s njima na način najljepši!” (En-Nahl,
125) Pozivanje uzvišenom Allahu ovom saosjećajnom i blagom kur’anskim metodom
nije derogirano, ona se primjenjuje do Sudnjega dana. Mudrost, lijep savjet i
rasprava na najljepši mogući način jesu potpuno ispravni načini pozivanja u
vjeru, koje, nažalost, danas često zaboravljamo i, što je još gore,
zamjenjujemo grubom riječju, neiskrenim savjetima i narcisoidnim polemikama.
Elementi ljubaznosti u objašnjavanju vjere
Spomenuta kur’anska metoda pozivanja u
vjeru u sebi sadrži ljubaznost kao polaznu tačku. Među najvažnije elemente ove
ljubaznosti možemo ubrojati slijedeće:
govoriti ljudima shodno njihovom nivou;
ne opterećivati ljude onim što nisu u
stanju razumjeti;
postepeno objašnjavati istine i propise
vjere;
ne upotrebljavati teške i ljudima
nerazumljive riječi;
govoriti sažeto, a jasno;
ne duljiti previše kako ne bismo izazvali
dosadu kod slušaoca.
Najgori čovjek
U kontekstu našeg govora o Poslanikovoj,
a.s., blagosti, ovdje ćemo spomenuti jedan hadis koji, zapravo, predstavlja
temelj ljubaznosti i trajni primjer sljedbenicima islama u svim vremenima u
smislu postupanja prema grješnim i nevaljalim ljudima. Imam Buhari u svome Sahihu
u “Knjizi o edebu”, gdje po poglavljima navodi hadise o lijepom ponašanju,
jedno poglavlje je naslovio riječima: Babu’l-mudarati me’a n-nas / Ljubaznost
prema drugima. Prvi hadis ovog poglavlja prenosi od hazreti Aiše, koja je
kazala: “Jedan je čovjek zamolio da ga primi Vjerovjesnik, a.s., pa je
(Vjerovjesnik) rekao: ‘Pustite ga neka uđe. Nevaljala li sina plemena!
Nevaljala li brata plemena!’ Kada je ušao, govorio mu je blagim riječima, pa
sam rekla: ‘Allahov Poslaniče, rekao si što si rekao, a onda si mu govorio
blagim riječima.’ ‘Aiša’, reče on ‘kod Allaha je najgori onaj čovjek koga drugi
napuste, ili ga drugi napuste čuvajući se njegove nepristojnosti’ (Buhari,
6131).
Vidovi ljubaznosti
Ljubaznost se manifestira na razne načine i
u raznim prilikama, tj. u našim svakodnevnim odnosima. Navest ćemo nekoliko
vidova ljubaznosti koji nam često nedostaju u našim međusobnim odnosima, a čija
primjena zasigurno utječe na ljudsko srce.
Osmjeh
Uputiti osmjeh svome bratu, svojoj supruzi
ili svom suprugu, svojoj djeci i svima drugima, pored toga što osvaja ljudsko
srce, jeste i vid ibadeta i sadaka. “Osmjeh koji uputiš svome bratu predstavlja
sadaku”, kaže Allahov Poslanik, a.s. (Tirmizi, 1956) Abdullah b. el-Haris je
rekao: “Nisam nikoga vidio da je bio više nasmijan od Allahovoga Poslanika”
(Tirmizi, 3641).
Srdačnost
Uz nazivanje selama znanima i neznanima,
starijima i mlađima, svaki naš međusobni susret neka bude u znaku rukovanja – a
Hasan el-Basri je rekao: “Međusobno rukovanje povećava ljubav” – koje ćemo
popratiti veselošću lica zbog toga što smo susreli svoga brata: “Ne
potcjenjujte ništa od dobra, pa makar i da susretneš svoga brata vesela lica!”
(Muslim, 2626)
Blagost
Blagost je vrlina koja u sebi krije mnogo
dobro. Zapravo, ona predstavlja sâmo dobro i njime rezultira. Allahov Poslanik,
a.s., rekao je: “Onaj ko je lišen blagosti, lišen je dobra” (Muslim, 6598). U
drugom hadisu Poslanik, a.s., kaže: “Onaj kome je dana blagost – dano mu je
dobro ovog i onog svijeta, a onaj ko je lišen blagosti – lišen je dobra ovog i
onog svijeta” (Šerhu’s-sunne, 13:74).
Od Aiše, r.a., prenosi se da je jedna
skupina jevreja zatražila da bude primljena kod Allahovoga Poslanika, a.s., pa
su mu, nakon što su ušli, rekli: “Es-Samu ‘alejke (Smrt tebi!)” “Ja sam im”,
kaže Aiša, r.a., “odgovorila: ‘Smrt vama, prokleti nek’ ste!’ Allahov Poslanik,
a.s., na to reče: ‘Polahko, Aiša! Allah je blag i voli blagost u svemu!’”
(Buhari, 6927).
Šutjeti i ne pričati puno
Potrebno je da vodimo računa o tome da u
društvu ili na sijelu ne podižemo svoj glas i da puno ne govorimo. U tim
situacijama naš govor treba biti kratak, blag i ugodan: “Lijepa riječ (upućena
drugome) je sadaka”, veli Allahov Poslanik, a.s. (Buhari, 2989) Riječi, dakako,
imaju čudesno dejstvo na ljudsko srce, čak i prema našim neprijateljima, a
kamoli prema našim prijateljima i drugim muslimanima.
Imati lijepo mišljenje o drugome
Umjesto da o drugome imamo predrasude ili
mislimo loše, naše razmišljanje trebamo usmjeriti u suprotnom pravcu, tj. da o
drugome imamo lijepo mišljenje. O onima s kojima se svakodnevno susrećemo na
poslu ili na drugim mjestima nastojmo pozitivno misliti, upućivati im lijepe
riječi i pohvale, dočekivati ih s osmjehom i vesela lica. Neka nas naša gordost
ne sprječava da tražimo izvinjenje od onoga koga smo hotimično ili nehotimično
uvrijedili.
Ključ srca
Ovim i drugim vidovima ljubaznosti
“otključat” ćemo mnoga srca, jer, doista, svako ljudsko srce ima svoj ključ. U
traganju za tim ključem ne smije biti umora: neka srca otključat ćemo lijepom
riječju, neka osmjehom, neka blagošću, neka srdačnošću, neka izvinjenjem…
(The Bosnia Times)
