KOLUMNA
U sekularnim muslimanskim zemljama,
vjernici moraju bolje shvatiti i širiti istinsko značenje sekularizma. Oni se
ne bi smjeli predati onima koji sekularizam žele iskoristiti u svojoj borbi
protiv religije
Piše: Harun Yahya, thebosniatimes.ba
Već neko vrijeme se u Turskoj priča o novom
ustavu ove zemlje. Žustro se raspravlja o samoj prirodi tog ustava. Prošle
sedmice je izjava predsjednika turskog parlamenta, Ismaila Kahramana, pokrenula
veliku debatu.
Dugo se o tome nije raspravljalo i dobro je
da se tom pitanju ponovo posvetilo pažnje s obzirom da će upravo to dovesti do
prikladnog odgovora na važno pitanje koje glasi „šta je sekularizam?“
Najbolji način da se razjasni pogrešno
poimanje sekularizma jeste proučavanje turske historije. Turska je jedina
muslimanska zemlja koja u svom ustavu ima koncept „sekularizma“. Taj koncept se
nalazi među „članovima (ustava iz 1924. godine) na koje čak nije moguće
predložiti amandman.“
Ustvari, turski ustav je promijenjen 1961.
i 1982. godine, ali koncept sekularizma je u oba slučaja bio nepromjenjiva
tačka. Turska je doživjela nekoliko vojnih udara, ali je koncept sekularizma i
dalje očuvan ustavom.
Posebno nakon 70.-ih, oni koji su sebe
nazivala „sekularistima“, počeli su koristiti ovaj koncept u drugačijem
kontekstu. Tih godina su naše djevojke imale pravo da u školama i na
univerzitetima budu pokrivene, ali se to promijenilo 1980.-ih godina kada je
nošenje mahrame postalo zabranjeno. 1990.-ih, pored zabrane nošenja mahrame u
školama, univerzitetima i vladinim ustanovama, časovi Kur'ana i srednje vjerske
škole zabranjene su širom države. Pobožnjaci u vladinim ustanovama, vojsci i na
administrativnim pozicijama bili su identifikovani i stavljeni na crne liste.
1997. godine je desničarska stranka svrgnuta s vlasti postmodernističkim vojnim
udarom. 1999. godine, članica parlamenta koja je ušetala u parlament sa
mahramom na glavi podigla je cijelu državu na noge. Sve te stvari su se uradile
s ciljem navodnog „očuvanja sekularizma.“
Prema nahođenjima pristalica ovog
opresorskog sistema, sekularizam je podrazumijevao „anti-religioznost“, odnosno
način tlačenja religioznih masa, a ne oslobađanje društva.
Čak ni AKP partija koja je došla na vlast
sa ogromnim brojem glasova nije uspjela obuzdati ovaj bizarni opresorski
mentalitet koji se ukorijenio u Turskoj. Zbog godišnjice internet-memoranduma
potpisanog 2007., prisjetili smo se da je taj memorandum nametnut vladi od
strane vojske putem interneta zbog činjenice da je žena predsjedničkog
kandidata Abdullaha Gula nosila mahramu. Da tada nije bilo vladine izjave u
kojoj se oštro kritikovao memorandum i naglašavao snažniji sekularizam,
današnja Turska bi vjerovatno ostala ista kao i prije.
Svaka desničarska stranka koja je dobila
vlast bi opet bila svrgnuta vojnim udarima i memorandumima, a određene crne
sile bi i dalje ugnjetavale vjernike i tlačile islamsku geopolitiku
naglašavanjem sekularizma, a ta dragocjena geopolitika nikada ne bi shvatila da
sekularizam nije isto što i „ateizam“ u šta su ovi bili uvjereni.
U Turskoj se pravi smisao sekularizma mogao
shvatiti jedino nakon odgovora vlade na internet-memorandum predložen 2007.
Sekularizam znači da jedna država treba imati isto ophođenje prema svih
vjerskim grupama. Drugim riječima, bez obzira na vjersku opredijeljenost jedne
osobe, ta osoba i njeno vjerovanje moraju biti pod zaštitom države. Izjava
predsjednika Erdogana Moni Shazly tokom njegove posjete Egiptu 2011., najbolje
sažima ovaj problem: „Sekularna državna struktura ne osigurava ateizam; ona
osigurava slobodu vjerovanja.“
U našim će životima, posebno u muslimanskim
zemljama, uvijek biti ljudi koji će pokušavati da iskrive značenje sekularizma.
Tada treba imati na umu da ti ljudi žele iskoristiti koncept sekularizma kako
bi promovirali svoje zlobne naume. Sekularizam znači ljubav, poštovanje i brigu
prema svakoj osobi podjednako, bez obzira na njegova/njena uvjerenja.
U sekularnim muslimanskim zemljama,
vjernici moraju bolje shvatiti i širiti istinsko značenje sekularizma. Oni se
ne bi smjeli predati onima koji sekularizam žele iskoristiti u svojoj borbi
protiv religije. Sekularizam se više ne smije koristiti kao instrument
ugnjetavanja vjernika i treba postati simbol slobode kakvu religija omogućava.
U suprotnom, kao što je bio slučaj u Turskoj, ljevičarski orijentirane države
bi mogle vjernicima oteti njihova prava, stigmatizirati te ljude kao
„protivnike sistema“ i čak spriječiti postojanje desničarskih vlada kroz vojne
udare i memorandume. Oni bi mogli vjernicima oduzeti demokratiju i nametnuti
sistem koji je demokratski samo prema njihovim potrebama. U nekoj muslimanskoj
zemlji, oni bi mogli hapsiti ljude samo zato što su muslimani, oduzimajući im
prava i slobode. Stoga muslimani trebaju djelovati s ciljem zaustavljanja
ovakvih praksi i pokazati kako koncept sekularizma osigurava kako njihove
slobode kao muslimana, tako i slobode svih drugih. Oni bi trebali znati kako da
prošire istinu o pravoj slobodi koja se osigurava samo konceptom demokratije u
Kur'anu, a ne tlačiteljskim praksama nekih ljevičarskih država.
/Autor je napisao više od 300 knjiga o
politici, religiji i nauci prevedenih na 73 jezika /
(The Bosnia Times, Prevela Esma Latić)
