KOLUMNA
Bez obzira da li
se za izvršenje nekog napada koristimo oružjem ili tastaturom, ukoliko on
nanosi štetu protivniku ili izaziva anarhiju, takav napad nazivamo terorizmom
Piše: Harun Yahya, thebosniatimes.ba
Priroda sukoba u svijetu mijenja se u skladu
sa napretkom koji je ostvaren u tehnologiji. Ovo više nije doba konvencionalnog
ratovanja. Tokom posljednjih nekoliko godina, cyber napadi su dali novo
značenje samom pojmu rata.
Cyber ratnici
koriste samo nekoliko programskih naredbi kako bi izazvali haos. Zahvaljujući
cyber napadima, organizacije, pa čak i države mogu da se miješaju u poslove
drugih organizacija i država. Ako uzmemo u obzir činjenicu da su neke države i
organizacije morale oformiti vlastite hakerske grupe, možemo uvidjeti
ozbiljnost ove situacije
Cyber napadi se mogu koristiti u različite
svrhe kao što su špijunaža, manipuliranje, sabotaža upotrebom cyber bombi i
prevare. Najveći cyber napad u svijetu desio se 2001. godine u Sjedinjenim
Američkim Državama. Nakon što se otkrilo da je Edward Snowden objavio
povjerljive dokumente, ovaj napad je dokazao da niti jedna država ne može
izvoditi „tajne radnje“ u elektronskom medijumu. Ne možemo zanemariti važnosti
interneta koji nam je isto tako otkrio različite prijetnje.
Cyber napadi
posjeduju moć da u kratkom vremenskom razdoblju izazovu konfuziju u svim
vrstama sistema koji djeluju na internetu. Neki od tih sistema čine dio našeg
života, kao na primjer avijacija, bankarstvo, željeznice, bolnice, finansijski
sistemi, vodovod i električna mreža. Tokom 2015. godine, pojedine kompanije su
prijavile gubitke od oko 400 milijardi dolara koji su nastali upravo zbog cyber
napada. S obzirom na to da ovi napadi predstavljaju ozbiljnu prijetnju za
kompanije, one smatraju da je jako bitno unaprijediti sektor sigurnosti. Samo
početkom 2016. godine, 100 milijardi dolara je utrošeno isključivo na
sigurnost. U godinama koje tek dolaze, ove cifre će se udvostručiti, a to nas
sigurno neće iznenaditi.
U martu 2016.
godine, u nacrtu budžeta koji je predstavljen kongresu, američka vlada je
tražila da se poveća svota novca namijenjena za troškove cyber sigurnosti, te
da pojedini sistemi budu obnovljeni. Nakon najave da će se ozbiljno pozabaviti
cyber strategijom u 2017. godini, američki sekretar odbrane, Ashton Carter,
angažovan je u vježbama koje su se ticale cyber sigurnosti koje su izvedene u
različitim organizacijama, od kojih je jedna bila i vlada.
Tajne službe i različite ideološke grupe koje
koriste internet tehnologiju, predstavljaju najopasniji dio virtualnog
ratovanja. Ovdje posebno moramo spomenuti pionire opasnih anarhističkih
ideologija, krvožedne komuniste, fašiste, surove kapitaliste, neo-naciste,
ksenofobe i mnoge druge slične pokrete koji koriste nasilje kao sredstvo kako
bi ostvarili svoje ciljeve, zbog čega se danas služe i cyber napadima. Kako
bismo shvatili ozbiljnost situacije, potrebno je uzeti u obzir činjenicu da su
glavni akteri koji su upleteni u cyber napade ljevičari koji se drže
komunističke ideologije.
Da bismo sačuvali
ljudske živote, sigurnosti i mir, jako je bitno u potpunosti razumjeti
ozbiljnost ovih cyber napada i naći pravo rješenje ovog problema. Bez obzira da
li se za izvršenje nekog napada koristimo oružjem ili tastaturom, ukoliko on
nanosi štetu protivniku ili izaziva anarhiju, takav napad nazivamo terorizmom.
Isto kao što eliminacija stvarnog ratovanja ovisi o ideološkoj borbi,
eliminacija cyber terorizma je moguća samo onda kada se koristimo znanjem i
naukom. Dok s jedne strane, države troše ogromne svote novca na kupovinu oružja,
s druge strane one se takmiče kako bi te iste svote novca utrošile na tehnike
cyber odbrane. Međutim, svota koja se troši na odbranu bi vrlo lako mogla
obezbijediti utočište i hranu za ljude koji su bili prisiljeni da pobjegnu iz
Sirije, te bi isto tako mogla ukloniti problem gladi u Africi. Ratni troškovi,
kao i izdaci za odbranu, mogli bi riješiti problem beskućnika i siromaštva
širom svijeta. Svote novca koje trošimo na odbranu bile bi dovoljne da se
obezbijede sredstva za pronalazak lijeka za mnoge bolesti, kao i za doprinos
unapređenju medicine.
Umjesto što
trošimo novac na odbranu, mogli bismo finansirati humanitarne organizacije kao
što su UNHCR, WHO, Amnesty International i UNESCO. Međutim, da bi se to
postiglo, potrebno je zaustaviti cyber rat na isti način na koji zaustavljamo
stvarne, fizičke ratove, te uz pomoć naučnih metoda eliminirati sve ono što
vodi društvo ka anarhiji.
Dok je
anarhija stanje uma, oružje je ništa
drugo nego sredstvo. Najveća greška koju pravimo danas je uklanjanje oružja i
onih koji rukuju njim, umjesto da radimo na promjeni načina razmišljanja. Sve
dok pravimo ovu grešku, novac koji bi trebao biti utrošen kako bi se nahranili
svi koji su gladni, bit će utrošen na odbranu.
(The Bosnia
Times)
