KOLUMNA
Bez obnovljene vizije Evrope i efektivnog
pristupa ka rješavanju kriza, novi (a i stari) nacionalisti Evrope će jačati i
nastaviti da uništavaju cijeli projekat mirnih integracija zasnovanih na
vladavini prava
Piše: Joschka Fischer, tehbosniatimes.ba
Od 2009. kada je finansijska kriza,
započeta u Americi 2008. godine, potresla euro-zonu do njenih temelja, krizni
menadžment je postao svakodnevnica u Evropi. Zaista su se u Evropi krize redale
jedna za drugom i to se vjerovatno neće promijeniti u skorije vrijeme.
Evropa je doživjela finansijsku krizu,
grčku krizu, ukrajinsku krizu, a od ljeta 2015. i izbjegličku krizu. A sada
kada Velika Britanija, jedna od ekonomski i vojno najsnažnijih zemalja članica
EU, održava referendum o pitanju njenog ostanka u EU (takozvani Brexit), Evropa
bi mogla doživjeti i krizu raspada.
U većini zemalja članica EU razvija se
velika kriza povjerenja u Evropu i njene institucije, a time i oživljavanje
nacionalističkih političkih stranaka i ideja, kao i slabljenje evropske
solidarnosti. Renacionaliziranje Evrope se ubrzava, čineći ovu krizu
najopasnijom dosad jer ona prijeti internom dezintegracijom. Politički lideri
EU – predsjednici zemalja članica i vođe Vijeća Evrope i Evropske komisije –
donijeli su sudbonosnu odluku u jeku finansijske krize. Oni su odlučili
prepustiti se kriznom menadžmentu, a ne razvijanju vizije za Evropu i
strategija za njeno ostvarenje.
Strateški menadžment bi u Evropi zahtijevao
neophodne kompromise koji bi bez sumnje doveli do političkih rizika u svim
zemljama članicama. Umjesto toga, lideri Evropske Unije su dopustili da
kontrolu preuzmu razne krize, dok su se oni oslanjali na sile okolnosti. Ali
ovakav pristup, iznjedren iz kukavičluka i podmuklosti, imao je svoju cijenu:
za građane EU, unija koja se vrti u krizama je odraz nesposobnosti i kao takva
nije vrijedna povjerenja – unija koja više nije rješenje problema starog
kontinenta, već je problem sama po sebi.
Nakon skoro šest decenija uspješne
integracije, EU je postala važan dio političke, ekonomske, institucionalne i
pravne realnosti kontinenta. Međutim, cijela manifestacija Evrope zavisi od
vitalnosti njene fundamentalne ideje, njene suštine. Ako ta ideja iščezne među
evropskim građanima to će biti kraj za Evropsku Uniju ispraćen ne samo velikim treskom, nego i
bolnim cviljenjem.
Stvari ne mogu ostati ovakve jer previše
toga – npr. budućnost našeg kontinenta u svijetu koji se tako brzo mijenja –
visi o koncu. Politika malih koraka više nije dostatna. Bez obnovljene vizije
Evrope i efektivnog pristupa ka rješavanju kriza, novi (a i stari) nacionalisti
Evrope će jačati i nastaviti da uništavaju cijeli projekat mirnih integracija
zasnovanih na vladavini prava.
Brexit će pokazati smjer, kako za Veliku
Britaniju, tako i za ostatak EU. Ili ćemo (nadam se) odahnuti ili ćemo
svjedočiti kataklizmi koja će potresti EU do njenih temelja i donijeti
katastrofu Velikoj Britaniji. Međutim, kako god da Britanija odluči, brojne
krize koje su zahvatile Evropu se moraju riješiti.
Finansijska kriza je daleko od svog kraja;
samo je dobila novo političko ruho. Portugal, Španija i Irska su pokazale da
demokratske većine više ne žele trpjeti politiku štednje zasnovanu na principu
ili liječi ili ubij, a grčka kriza samo što nije opet proključala. Niko više ne
priča o konvergenciji u monetarnoj uniji. A opet, jasno je da ako euro padne on
za sobom vuče cijeli evropski projekat. Evropski lideri su svjesni da euro nije
ni najmanje otporan na krizu, bez obzira na tehnička unaprjeđenja koja su
postignuta tokom prošle krize, niti će ikada biti ukoliko se ne postigne
ogromni kompromis između Njemačke i drugih zemalja u euro zoni. U praksi, to bi
predstavljalo reformaciju euro zone na bazi dubljih političkih integracija –
očito ogroman poduhvat. Isto se može primijeniti na zajedničku sigurnost EU,
zaštitu vanjskih granica i reformisanu politiku za izbjeglice. I ovdje je za
uspješno političko vodstvo neophodna obnovljena vizija za ujedinjenu Evropu u
21. stoljeću – šta ona može i mora omogućiti, kako bi trebala biti
konstituisana i koje su joj institucije i vlasti potrebne.
Evropa nema razloga za strah od krize. Ona
treba da postavi stvari na pravo mjesto i omogući Evropskoj Uniji da napreduje
i jača, bez straha o mogućim popratnim političkim rizicima. Kada se Velika
Britanija deklariše ovog juna, Evropa će morati dati svoj odgovor – hrabro, sa
vizijom i realnim rješenjima. Nacionalizam nije jedno od rješenja. Samo
istinski Evropljani mogu osigurati mirnu i prosperitetnu budućnost za Evropu.
/Autor teksta je bivši ministar vanjskih
poslova i potkancelar Njemačke/
(The Bosnia Times, ©Project Syndicate,
Prevela Esma Latić)